Arheolozi su u novom istraživanju Ratine špilje na jugoistočnom dijelu otoka Šćedro naišli na revolucionarno otkriće, piše Morski.hr. Pronašli su dokaze o životu na Šćedru iz kasnog neolitika, čak 3000 godina starije nego što se dosad mislilo.
Šćedro, zeleni dragulj smješten južno od Hvara, arheolozi su istraživali već 1923. godine. Poznati arheolog Grga Novak tada je otkrio prve tragove ljudske aktivnosti u Ratinoj špilji, pronašavši keramičke ulomke iz željeznog doba. Sada, sto godina kasnije, istraživači tvrtke Kantharos d.o.o., uz podršku udruge Prijatelji otoka Šćedra i Općine Jelsa, pokrenuli su nova iskopavanja, a nisu ni slutili da će njihovi nalazi iz temelja promijeniti sliku prapovijesnog života na ovom otoku.
Tijekom kratkog istraživanja u iskopu dimenzija svega 1,5 x 1,5 metara, otkriveno je 250 ulomaka keramičkih posuda, 97 ulomaka životinjskih kostiju, 109 školjki i morskih puževa te 4 kremenih artefakata. Uzorci ugljena uzeti su za radiokarbonsko datiranje, koje će dodatno potvrditi starost nalaza. Najveće iznenađenje istraživanja svakako su keramički nalazi, koji su detaljno analizirani. 67 ulomaka posjeduje dijagnostičke elemente koji ukazuju na karakteristične polukuglaste zdjele s prstenastim obodom i djelomično uglađenim stijenkama. Ove posude su ukrašene urezanim geometrijskim motivima, što ih nedvosmisleno povezuje s horizontom hvarske kulture, precizno datiranim u 5. tisućljeće prije Krista (5000. – 4300. g. pr. Kr.).
Ovakvi oblici i ukrasi najpoznatiji su iz Grapčeve špilje na Hvaru, jednog od ključnih neolitičkih nalazišta na istočnom Jadranu. Ovo otkriće pokazuje da je Ratina špilja bila naseljena istovremeno kada i neka od najvažnijih prapovijesnih lokacija u regiji, što otvara niz novih pitanja o njezinoj ulozi u prapovijesnoj mreži naselja i trgovačkih ruta.
Istraživači su preliminarnim analizama otkrili i da su sirovine korištene za litičke artefakte (alatke od kamena i kremena) i materijali vjerojatno dopremani s drugih jadranskih otoka i kopnenih područja, vjerojatno i s prekojadranskih lokacija. Ovo potvrđuje tezu da su već u neolitiku postojale razvijene trgovačke i pomorske mreže koje su povezivale Hvar, Korčulu, Pelješac i šire područje istočnog Jadrana. Šćedro se, smješteno usred važnih pomorskih ruta, pokazuje kao ključno čvorište za komunikaciju i trgovinu prapovijesnih zajednica.
Iako je trenutno istraživanje zahvatilo samo mali dio špilje, količina i značaj nalaza sugeriraju da je ovo mjesto bilo kontinuirano nastanjeno ili dugo korišteno kao sezonsko sklonište i radni prostor. Sljedeća faza istraživanja uključuje proširivanje iskopavanja na pristupni plato, koji zajedno sa špiljom, blizinom mora i plodnim tlima čini ovu mikrolokaciju izvrsnim mjestom za život prapovijesnih zajednica. Dodatna istraživanja mogla bi potvrditi i postojanje kasnije faze hvarsko-nakovanske kulture, čiji tragovi zasad ostaju nedovoljno istraženi.
Najstariji tragovi ljudske nazočnosti na hrvatskom tlu, koji su do sada pronađeni, potječu iz paleolitika.
Kod Pule nađen najstariji predmet izrađen ljudskom rukom
U špilji Šandalji kraj Pule osim faune, u breči je pronađen sjekač, koji je možda najstariji predmet izrađen ljudskom rukom na tlu Hrvatske (starosti oko 800 000 godina) i jedan od najstarijih u Europi. Kvartarni sedimenti Šandalje II., debeli više od 8 m s nalazima iz gornjega paleolitika i brončanoga doba, jedno su od rijetkih nalazišta na istočnoj jadranskoj obali s pouzdano utvrđenom aurignacienskom kulturom. Ovi nalazi bili su važni za rekonstrukciju prilagodbe i ponašanja lovaca i skupljača kasnoga gornjega paleolitika jadranskoga prostora, te zbog fosilnih ostataka anatomski modernoga čovjeka,.
Kod Ivanca nađene kamene rukotvorine
U Punikvama kraj Ivanca otkrivene su kamene izrađevine predneandertalske rase. Ondje je paleontolog Stjepan Vuković pronašao više kamenih rukotvorina među kojima su posebno zanimljivi šačnici (ručni klinovi). Nalazi pripadaju donjemu paleolitiku, odnosno acheuléenskoj kulturi, koja je u Europi trajala približno od 500 000 do 250 000 godina prije sadašnjosti, a povezuje se s čovjekom vrste Homo heidelbergensis, odnosno vrste arhaični Homo sapiens.
U Krapini nađeno devet stotina ljudskih fosilnih kostiju
Najpoznatije nalazište u Hrvatskoj je ono na Hušnjakovu brijegu u Krapini gdje su pronađeni ostatci neandertalskoga pračovjeka. Paleolitičko nalazište na Hušnjakovu brijegu u Krapini ubraja se među najveća i najbogatija nalazišta neandertalskoga pračovjeka u svijetu. Krapinski pračovjek, znanstveno poznat kao Homo sapiens neanderthalensis, otkriven je davne 1899. godine kada su počela geološka i paleontološka istraživanja na Hušnjakovom brdu u Krapini.
Iskapanja su trajala šest godina (1899.-1905.) pod nadzorom professora Dragutina Gorjanovića-Krambergera, poznatog hrvatskog geologa, paleontologa i paleoantropologa. Njegova djela dala su značajan doprinos europskoj i svjetskoj znanosti o fosilnom čovjeku. U pješčenjačkim naslagama špilje visine 8 metra nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, što predstavlja najbrojniju i najbogatiju zbirku neandertalskog čovjeka prikupljenu na jednom lokalitetu. One pripadaju fosilnim ostacima više desetaka individua različitog spola i životne dobi od 2 do 27 godina.
O tumačenju krapinskog nalazišta postoje različite teorije, koje su danas predmet brojnih rasprava. Nakon višestoljetnog postojanja ono je osobito atraktivno upravo zbog svoje paleontološke važnosti i velikog broja fosilnih uzoraka. Zaštićeno je kao prvi paleontološki spomenik prirode RH (1961.), te uvršteno u jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog čovjeka u Hrvatskoj i Europi.
U špilji Veternici kremeni artefakti
Arheološki nalazi iz paleolitika otkriveni su i na drugim lokalitetima diljem Hrvatske.
U špilji Veternici, na jugozapadnom dijelu Medvednice, su nađeni ostatci 70-ak vrsta životinja (špiljski medvjed, špiljski lav i leopard, špiljska hijena, nosorog, pragovedo, golemi jelen, divlja mačka i dr.), kremeni artefakti (šiljci, strugala, bodeži) i dr. Najstariji nalazi čovjeka (neandertalci) pripadaju kulturi razvijenoga moustériena; premda im je prvotno određena starost od 43 200 godina, drži se da su stari između 50 000 i 100 000 godina. Veternica je od 1979. zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode.
Fosilni ostatci ljudi nađeni i u Vindiji
Među najznačajnija arheološka i paleontološka nalazišta Hrvatske spada i špilja Vidnija. Prve zabilješke o Vindiji potječu od Ivana Kukuljevića-Sakcinskog (1873.), Dragutina Gorjanovića-Krambergera (1904.) i Dragutina Hirca (1905.). Stjepan Vuković je 1928. godine prvi pronašao rukotvorine i ostatke životinja te započeo iskopavanja nastavljajući ih uz prekide do 1967. godine. Opsežna istraživanja i iskopavanja od 1974. do 1987. godine proveo je Mirko Malez sa suradnicima.
U Vindiji su pronađeni fosilni ostaci ljudi i brojnih životinja, zajedno s više tisuća kamenih i koštanih rukotvorina. Zanimljivo je da se vindijski neandertalci po određenim anatomskim karakteristikama razlikuju od tzv. klasičnih neandertalaca (primjerice onih iz Krapine) jer pokazuju moderna obilježja. Ta je činjenica upućivala na mogućnost razvoja kasnih neandertalaca u anatomski moderne ljude, a potkraj 1980-ih odigrala je važnu ulogu u razvoju asimilacijskog modela evolucije modernih ljudi. Upravo Istraživanjima fosilnih kostiju neandertalaca iz Vindije, utvrđeno je da u genomu suvremenog čovjeka ima neandertalskih gena, što potvrđuje da su se neandertalci uspješno miješali sa modernim ljudima.
