Nobilo Nijemcima: 'Vaš agent Linder 23 je Udbin killer'

Nije to bilo jedini put tijekom suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču da je sudac Višeg zemaljskog suda u Münchenu na sav glas vikao u sudnici. Ali za razliku od ostalih slučajeva, prvi put kad se to dogodilo, Anto Nobilo je, piše odvjetnik u svojoj još neobjavljenoj knjizi, to isprovocirao namjerno. Računao je s time da obrana u uvodnim riječima ne uspijeva privući pozornost javnosti, a kasnije, kako odmiče suđenje, mediji više ne prate ni izbliza tako dobro da bi uhvatili argumente obrane.

Zato je krenuo u glavu.

"Javno otkrivam da je ključni svjedok Vinko Sindičić agent njemačke tajne službe pod kodnim imenom ‘Linder 23’. Imamo dokument iz kojeg je vidljivo da ga služba plaća i instruira kako treba svjedočiti. Iz tog dokumenta proizlazi i da je Njemačka putem svoje tajne službe organizirala terorističke akcije na tlu Jugoslavije", navodi Nobilo.

Na život i smrt Top News Ubojiti dnevnik odvjetnika najvećeg krvnika Udbe

Šokantne optužbe uspio je izreći samo zato što je simultani prijevod na njemački jezik kasnio. "Kad je shvatio što govorim, sudac dr. Dauster se zacrvenio kao rak i poče vikati: Dosta! Ovo je Njemačka, ovo je njemački sud! Neću dopustiti da se Njemačka optužuje za terorizam u Jugoslaviji! Ovdje će se raditi po njemačkim zakonima!", prisjećao se, a mediji u Njemačkoj, kako je i računao, to su doista primijetili.

Riječ je bila o velikoj i zapetljanoj priči oko Sindičića, uz Krunoslava Pratesa glavnog svjedoka protiv Perkovića na sudu, koja je kulminaciju doživjela kad je Nobilo počeo ispitivati Armina Friedleina, jednog od policajaca koje je bivši Udbin ubojica 2015. optužio da su ga angažirali kako bi došli do Luke Sekule. Za Sekulu je rekao da je s Brankom Bijelićem bio direktni ubojica Stjepana Đurekovića 1983. u Wolfratshausenu.

Sekula je tijekom procesa Perkoviću i Mustaču bio u Švedskoj, no tamošnje ga vlasti nisu htjele izručiti u Berlin. Nobilo je Friedleina na svjedočenju prvo dobio da mu prizna da su angažirali Sindičića da otme Sekulu i da ga u prtljažniku automobila doveze u Njemačku. Operacija se zvala "SOB".

Davor Višnjić/PIXSELL

Policajac je negirao da su Sindičiću obećali platiti 5000 eura, ali nije htio odgovoriti je li Bavarska zemaljska kriminalistička policija Sindičiću ostala dužna nešto više od 24.000 eura plus kamate. To je ostalo visjeti u zraku. Nobilo je Friedleina potom pitao je li njemačkoj policiji bilo jasno da su angažirali čovjeka osuđenog za pokušaj ubojstva Nikole Štedula u Škotskoj. Ovaj je rekao da su znali. Ali nije to bilo i jedino.

"Jeste li znali da ga se sumnjiči za ubojstvo cijele obitelji Ševo?", pitao je dalje Nobilo.

"Znali smo iz izvještaja Bože Vukušića Saboru RH."

"I unatoč tome dopuštate da radi za BLKA, provede akciju u Švedskoj i još ste mu za to platili!?", poentirao je Nobilo.

Policajac Friedlein je šutio. Ovo je obrani bilo bitno i zbog teze da je Stjepan Đureković bio agent BND-a, čak da je iz Jugoslavije pobjegao u Njemačku zato što je špijunirao za njemačku obavještajnu agenciju.

Nobilo je došao do internog BND-ova dokumenta u kojemu se navodi da agent "Ivan", odnosno Đureković, "nije imao veze s nabavom i prodajom nafte" u Ini, da ga 1982. BND-ovci upozoravaju da je dao netočne podatke o financijskom stanju kako bi od Njemačke dobio socijalnu pomoć, ne sviđa im se što se povezao s emigracijom i slično. Sve to iz 1982.

Tko je King Kong Top News Naš kolumnist pojasnio zašto se HR političari boje Udbe

Ključan je dio u kojemu stoji da mu u siječnju 1983. njemački agent "zahvaljuje na dugogodišnjoj, za svoj život opasnoj suradnji" i da je "njegov rad za BND ocijenjen kao pozitivan i vrijedan". Ispalo je da je Đureković za BND radio još od 1975., da je odavao tajne, poput načina funkcioniranja podzemnog vojnog aerodroma u Željavi kraj Bihaća, detalje nuklearnog programa JNA kraj Kutine i slično.

A to se onda ne uklapa u tezu tužiteljstva da je Đureković bježao iz Jugoslavije pred Mikom Špiljkom, predsjednikom SFRJ iz 80-ih, jer je navodno svjedočio kriminalu njegova sina Vanje. Intervju Branka Traživuka za Dugu iz prosinca 1991., što je bio ključan dokument kojim je Vukušić došao pred bavarske istražitelje, Nobilo je "razmontirao" svjedočenjem Traživuka, bivšeg Perkovićeva suradnika u SDS-u.

Traživuk je svjedočio ovo: "Odlučio sam kompromitirati ljude. Nisam mu zamjerao opredijeljenost za separatiste, ali sam bio razočaran time što se dogodilo mojoj obitelji." Stvar je bila u tome da je nekoliko mjeseci ranije "nekoliko osoba u odorama hrvatske policije" zgrabilo njegova oca u Tribunju, pretuklo ga i izbolo nožem. Tako je pao i intervju. Druga osoba iz SDS-a, Božidar Spasić, kao svjedok se kompromitirao time što je često istupao s međusobno sukobljenim verzijama raznih događaja. On je na suđenju bio zanimljiv zbog anegdote na početku.

Njemačka policija

Kad je predsjednik Sudskog vijeća, dr. Dauster, oslovio svjedoka s "Božo Spasić", Spasić odgovara: "Ne Božo, Božidar. Ime sam dobio po stricu Božidaru, kojega su njemački fašisti ubili u Kraljevu 1941.". Nastao je muk u sudnici.

Svi su bili u šoku, nisu znali što da odgovore. Na suđenju je izašao niz zanimljivih detalja o Udbinu ubojstvu Brune Bušića u Parizu 1978. To je obrani pak bilo bitno zato što se otkrilo da je tad tamo bilo najmanje osam ljudi iz SDS-a, među ostalima Stanko Čolak i Mićo Marčeta iz saveznog SDB-a, te trojica iz SDS-a Hrvatske: Maks Manfreda, Jerko Dragin i Blagoje Zelić.

Dan uoči ubojstva Čolak je sve pozvao da napuste Pariz. Bio je to način rada Udbe i takav opis nije odgovarao scenariju planiranog Udbina ubojstva Đurekovića. Nobilo je na suđenju dokazivao i to da se Đureković bunio da ga JNA tretira kaoizbjeglog ustašu, jer on je u ratu bio partizan, a i nije se u Njemačkoj povezao s ekstremnom emigracijom, onom koja je organizirala atentate. Nobilo je, dalje, statistikom pokazao da Jugoslavija jest progonila opoziciju, i to ne nježno, ali da nije ubijala zbog pukog političkog djelovanja.

Ubijeni emigrant Top News Tajni arhiv: Tuđman je prepisao Đurekovićev manifest

"Za jugoslavenski režim najopasniji opozicijski političari živjeli su u Jugoslaviji: Tuđman, Veselica, Gotovac, Dedijer, Janša..., i nitko ih nije ubio", dokazivao je Nobilo. S druge strane: "Gotovo svi na koje je počinjen atentat bili su klasični teroristi (iznimka su Ševina supruga i njezina kći)". SDS-ov službenik iz Širokog Brijega Ivan

Lasić svjedočio je dalje da se Željko Ražnatović Arkan hvalio po Beogradu da je on ubio Đurekovića: "Upozorio sam Čolaka da se javno hvali da je ubio Đurekovića".