Zamislite da danas o pitanju tko će biti prvak Hrvatske - Dinamo, Rijeka ili Hajduk - arbitrira osobno predsjednik države Zoran Milanović? Van pameti, naravno, to se dvijetisućitih ne može dogoditi, ali 90-te su bile ludo doba i tad je o 'krucijalnim pitanjima' tipa tko ima pravo ući u prvu ligu ili kako će se zvati maksimirski klub, Dinamo ili Croatia, odlučivao osobno predsjednik, nogometni fanatik Franjo Tuđman. U tu priču kao nogometni djelatnik bio je uvučen i tad još mladi i neiskusni simpatizer HDZ-a iz Virovitice - Ivan Turudić.
Novi glavni državni odvjetnik obožava nogomet skoro kao Tuđman i navijač je splitskoga Hajduka. Može ga se vidjeti gotovo na svakoj utakmici reprezentacije, s akreditacijom za ložu oko vrata, naravno. No malo je poznato da je Ivan Turudić u mladosti bio nogometaš i to vrlo pristojan, igrao je treću ligu za Mladost iz Suhopolja u vrijeme dok je tamo na posudbi bio i golobradi Nenad Bjelica, primjerice. Klub se inače do 1990. zvao Partizan. Još jedna poveznica s Tuđmanom.
Rođeni Virovitičanin prije toga igrao je TVIN-u, Pitomači, pa za Končar iz Zagreba dok je bio zagrebački student. Čvrst, dobar tehničar, uporan i oštar. Potom se vratio doma i s Mladosti bi, kažu, možda bio postao i prvoligaški igrač da nije bilo teške ozljede križnih ligamenata.
Projekti Tuđmanovih generala - Partizan je Mladost 127, NK Novi Zagreb postao je Hrvatski dragovoljac
U reorganizaciji hrvatskoga nogometa kreirano je čak pet trećih liga i u jednoj od njih zaigrao je klub iz Suhopolja, najprije samo kao Mladost, najviše zahvaljujući tadašnjem direktoru istoimene firme Željku Duvnjaku, a potom je klubu pridodana sportska četa 127. brigade pod vodstvom tada moćnoga generala, predsjednika Đure Dečaka. I nastala je Mladost 127.
Već 1993. Turudić i Mladost ulaze u drugu ligu i tu će putem on otpasti zbog te teške ozljede, postat će doduše prvoligaški igrač maloga nogometa. Najprije je 1998. bio u upravi NK Zagreba, no povukao se kad su počele dvorske borbe legendarnoga Dražana Jerkovića i Miroslava Marčinkovića.
- Kada sam vidio kako su se razišli ljudi koji su bili prijatelji više od 40 godina, ostao sam u nevjerici. Pokojni Dražan Jerković i pokojni Vlatko Marković su se razišli zbog Zagreba, a njihovo je prijateljstvo bilo nevjerojatno čvrsto. Povukao sam se jer si nisam želio priuštiti takve stvari u životu - ispričao je u jednom intervjuu za Sportske novosti Turudić.
Kao Dečakov čovjek od povjerenja postat će međutim dopredsjednik NK Mladosti 127 i kao predstavnik kluba iz Suhopolja naći će se usred jedne od najvećih afera u povijesti hrvatskoga nogometa. Naime, Mladosti 127 trebao je bod u utakmici protiv Hrvatskoga dragovoljca da bi po prvi put u povijesti kluba ušla u Prvu ligu i uspjeli su ga izboriti.
'Ovo nije gotovo, rođo'
Glavni rival bio im je Hrvatski dragovoljac kojeg je, slično kao Dečak Mladost, kao NK Novi Zagreb preuzeo Tuđmanov general Stjepan Spajić i dao mu vojno ime. Odlučujuća utakmica igrala se 25. veljače 1996. godine pred krcatim tribinama u Suhopolju, sudio je Mateo Beusan. A u loži je bio tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, još jedno lice kasnije dobro poznato Turudićevu DORH-u, tada perspektivni Tuđmanov kadar u naponu snage Nadan Vidošević.
Poveo je Dragovoljac i cijelu utakmicu dominirao, ali bila je to zbilja bizarna utakmica. Najbolji Spajićev igrač, veliki Blaž Slišković, u drugome poluvremenu posvadio se nešto sa suigračem i mahnuo klupi: "Vadi me van!" Sa Sliškovićem nestala je i dominacija Spajićevih trupa i Dečakovi su se pregrupirali. Gol za izjednačenje iz jedine prave šanse Mladosti na utakmici zabio je njihov jedini špic Petar Bošnjak. Trener Suhopoljaca bio je legendarni Tonko Vukušić. Remi je bio dovoljan da Mladost sačuva prednost uoči zadnjega kola i gostovanja u Belišću.
"Suhopoljska zvona zvone da pozdrave šampione", pjevali su Kumovi, navijači Mladosti 127 slaveći, ali...
Lukavi Stjepan Spajić imao je asa u rukavu i već s tribina im je zaprijetio: "Ovo nije gotovo, Rođo!"
Naime, Dragovoljac se žalio na registraciju nogometaša Alena Mrzlečkog, inače danas supruga voditeljice HTV-ova Dnevnika Marte Šimić Mrzlečki. Nekakvu banalnu pogrešku pri registraciji napravio je nogometni savez Virovitičko-podravske županije i makar je Mrzlečki do Dragovoljca odigrao 15-ak utakmica tog proljeća i nitko se nije žalio, nastao je problem. Žalio se Spajić, odnosno Hrvatski dragovoljac.
Tadašnji predsjednik HOO-a Anton Vrdoljak dočekao je predstavnike klubova. Vrhovno sportsko tijelo trebalo je poslužiti kao arbitar između zakrvljenih Tuđmanovih generala. I Spajić je nadvladao. Ne samo da se morala igrati nova utakmica, nego je mjesto odigravanja promijenjeno iz Suhopolja u - Varaždin!
Ivan Turudić: Bog je na našoj strani i mi ćemo pobijediti!
- Došlo je do jednog bolnog rješenja za naš klub. Jedino bi bilo pravilno da se utakmica registrirala postignutim rezultatom 1-1. Mislili smo da bi se utakmica ipak trebala odigrati u Suhopolju jer smo mi uvijek bili dobar domaćin i nikome se u Suhopolju nikada ništa nije dogodilo. Bog je na našoj strani i mi ćemo pobijediti - rekao je Ivan Turudić, predstavnik Mladosti za Večernji list nakon odluke.
Halo, predsjedniče
Spajić je, međutim, "namazao" priču...
- Naši su navijači u Suhopolju stajali u blatu!
S vremenskim odmakom, više od dva desetljeća kasnije Turudić se još uvijek sjeća detalja "rata generala". Presudio je, kaže, osobno dr. Franjo Tuđman.
- Zdravko Grbac kao direktor i ja bili smo sa jedne strane stola, a Spajić i Ivan Cvjetković mislim, nemojte me držati za riječ s druge strane. I to je natezanje i čitanje pravila trajalo jako dugo. U jednom trenutku se Vrdoljak malo odmaknuo, nazvao telefonom, da se brzo vratio. Rekao je da je predsjednik dr. Franjo Tuđman odlučio da se odigra ‘majstorica’. Nismo to mogli odmah prihvatiti, iako smo bili svjesno da protiv ove odluke nećemo imati manevarski prostor - ispričao je Ivan Turudić dva desetljeća kasnije za Sportklub.
- Taj događaj u Haulikovoj je zapravo bio najava što će se sve kasnije događati u hrvatskom nogometu. I koliko ga je zapravo nemoguće odvojiti od politike - rekao je Sportklubu godinama kasnije Turudić.
Nogomet je međutim Turudiću donio jako puno, etablirao ga je kao čovjeka utjecajnoga Đure Dečaka koji će mu kasnije biti od pomoći u pravosudnom usponu. U međuvremenu, Turudić će prije kraha Mladosti 127 čak i sjesti na prvoligašku klupu umjesto Tonka Vukušića.
Ivan Turudić bio je dvaput trener u Prvoj HNL!
- Dva sam puta bio i trener suhopoljske Mladosti u ligaškoj utakmici. Mijenjao sam kažnjenog Tonka Vukušića, pobijedio sam kao trener Inter sa 4:1, a izgubio od Zadra 4:2. Protiv Zadra su nas suci izmasakrirali, tada je Ante Jurjević bio jako moćan, a na klupi Zadrana bio je Ante Čačić, tada smo se još zbližili i povezali - ispričao je Turudić u jednom intervjuu za Jutarnji list.
Donio mu je nogomet, međutim, još jedno ključno prijateljstvo koje ga je moglo stajati funkcije glavnog državnog odvjetnika - Zdravka Mamića. Naime, klub iz Suhopolja kasnije će uspjeti domoći se prve lige i tu će se Turudić kao Dečakov čovjek upoznati s budućim vladarom hrvatskoga nogometa.
Prije negoli je Mamić osuđen, taman negdje u vrijeme dok se krišom sastajao s njim i vozio se noću gradom, pa uletio u sigurnosne mjere, Turudić je za Večernji rekao:
S Mamićem je slavio rođendane
- Bio je moj 50. rođendan, na kojemu je bio i Zdravko Mamić. To sam objašnjavao već tisuću puta. Da, poznajem ga, prijatelji smo. Zdravka poznajem više od 20 godina, kada je bio anoniman. I što sam trebao, prestati biti prijatelj s njim? Jako se slabo družimo u posljednje vrijeme i žao mi je zbog toga. Vidimo se jedanput u četiri-pet mjeseci. Zdravko je dobar čovjek, puno bolji od većine onih koji ga blate, ali ima i mana, kao i svi. Naravno da ne dijelim neke stavove s njim, a to mu i kažem!
U međuvremenu, puno toga se promijenilo u ovih 28 godina od "rata generala". Vrhovni arbitar Franjo Tuđman je pokojni, kao i Đuro Dečak i Stjepan Spajić. Mladost 127 doživjela je financijski slom i opet je niželigaš, kao i Hrvatski dragovoljac koji se koprca na dnu treće hrvatske nogometne lige. Od živućih protagonista, Turudić stoji bolje i moćniji je od većine. Familiju Antuna Vrdoljaka razdiru dugovi, Mamić je, rekosmo, šmugnuo u Hercegovinu, a i Nadan Vidošević ne osjeća se najbolje.
Turudić je pak u utrci za glavnog državnog odvjetnika, unatoč salvi kritika zbog dopisivanja s Josipom Rimac i skrivećkim vožnjama gradom s Mamićem, ipak isplivao kao pobjednik. Postao je, reklo bi se, ambiciozni prvoligaš.
