Vjerojatno i najstrašnija je činjenica da se pokazalo, i to ne jednom, da mučenje zatvorenika ne donosi bilo kakve konkretne informacije. Bez obzira što vam John Bauer iz serije 24 govorio i pokazivao. Haspel je stalno govorila da je čak dvadeset puta mučenje dovelo do hvatanja terorista ili zaustavljanja terorističkih napada, ali sve se to pokazalo kao, u najmanju ruku, nategnuta verzija istine.
Uzmimo za primjer ranije spomenutog Abu Zubaydaha kojeg su CIA-ini stručnjaci mučili pa je u njihovim rukama ostao bez oka. FBI ga je prvo ispitivao pa im je ispričao tko je organizirao napad na Svjetski trgovački centar u rujnu 2001. godine, otkrilo se nekoliko drugih terorista i sve to bez mučenja. Haspel svejedno tvrdi da je sve to bila zasluga mučenja, ali gotovo nitko osim nje i dijela kolega iz agencije ne dijeli njihovo mišljenje.
Mučenje se snimalo a snimke su čuvane na tajnoj lokaciji u Tajlandu do 2005. godine kada su po naredbi trebale biti uništene. Tada je Haspel već bila u središtu CIA-e a upravo se njezino ime vezano uz izdavanje naredbi za uništenje te snimke. Uništenje snimke je možda i pogrešna sintagma zato što je ona naredila da se koristi stalno jedna vrpca pa bi tako postojala samo jedna snimka jer bi se snimalo preko prethodnih. Kako ne postoje konkretne snimke mučenja, tako se ne može ni potpuno razjasniti koliko je Haspel sudjelovala u samom mučenju. Je li ona samo naredila mučenje, je li nadzirala, je li možda čak i osobno mučila zatvorenike? To su pitanja na koja nitko, osim prisutnih, ne zna odgovor.
Agencija se držala izjave kako je naredbu za uništenje snimki izdao njezin tadašnji šef Jose Rodriguez koji je bio na čelu CIA-ne tajne službe. Kada je i sama trebala postati šefica te službe, njezino imenovanje zaustavila je senatorica Dianne Feinstein, koja je tada bila članica senatskog odbora za obavještajna pitanja. Blokirala je njezino imenovanje upravo zbog uloge koju je Haspel imala u programu ispitivanja zatvorenika i uništavanja video snimke.
Imenovanje nje na mjesto zamjenice šefa CIA-e izazvalo je ponovno niz kritika ali i strah kako će se postaviti prema mučenju i zlostavljanju zatvorenika u budućem radu Agencije. Republikanci, među kojima i Devin Nunes, na čelu predstavničkog doma, imao je samo riječi hvale za Haspel jer je bio 'impresioniran njezinom predanošću i dubokim opredjeljenjem za obavještajnu zajednicu'.
Osim toga, kako piše National Security Archive, mora se postaviti pitanje povjerenja u njene informacije. Ako ona godinama propagira mučenje kao nešto učinkovito, ako je ona skrivala posljedice mučenja, ako je ona spremna suprotstavljati se brojnim istragama i istraživanjima koji kažu da je mučenje beskorisno, što ako odluči da su informacije koje ona ima ipak tajne i da ih ne treba proslijediti političkom vrhu države? CIA-u ne prati baš bajan ugled u javnosti, a pogotovo ne u zajednicama koje bi trebala posebno nadgledati.
S druge strane, njezino imenovanje pohvalili su i mnogi umirovljeni kolege. Među njima i istaknuti dužnosnici Obamine administracije poput Michaela J. Morella, koji je dvaput služio kao ravnatelj CIA-e.
Pokazatelj je to ambivalentnog stava prema onima koji su djelovali u programima ispitivanja i mučenja, koje je Busheva administracija legalizirala. Stoga ne čudi kako je CIA-i poštovala svoje kolege koji su takva ispitivanja provodili, a i vjerovala da oni koji koriste takve metode dobro obavljaju svoj posao.
Velika većina agenata ipak nije bila za ponovno uvođenje metode. Koje je njezino mišljenje o ovoj temi zapravo nije jasno jer kao tajna agentica nije javno komentirala vladinu politiku što nije činio ni njezin tadašnji šef Pompeo.
