Kći kanadske nobelovke Alice Munro, Andrea Robin Skinner, tvrdi da ju je očuh seksualno zlostavljao dok je bila dijete, a da je njezina majka ostala s njim i nakon što je priznao zlostavljanje. Skinner je otkrila optužbe u eseju i novinskom članku u kanadskom Toronto Staru tijekom vikenda, pišući o tome kako ju je njezin očuh, Gerald Fremlin, počeo seksualno zlostavljati 1976. godine kada je ona imala devet godina, a on je bio u 50-ima.
Tvrdila je da je Fremlin ušao u njezin krevet i seksualno je napastovao. Skinner je rekla svom ocu, Jamesu Munrou, za kojeg kaže da nije rekao majci. Tijekom sljedećih godina, tvrdi Skinner, Fremlin joj je “pričao o djevojčicama iz susjedstva koje su mu se sviđale”. Prestao ju je napadati kad je postala tinejdžerica, no zbog zlostavljanja se kod nje, tvrdi, razvila bulimija, nesanica i migrene, piše britanski Guardian.
Sve je priznao i dobio je uvjetnu
Skinner je 2005. godine otišla u policiju. Fremlin, koji je tada imao 80 godina, optužen je za napad i priznao je krivnju. Dobio je uvjetnu kaznu s dvije godine kušnje. Munro je pak ostala s Fremlinom do njegove smrti 2013. Skinner tvrdi da je majci prvi put rekla za zlostavljanje 1992. godine, kada je bila u svojim 20-ima, pišući majci pismo nakon što je ona izrazila sućut prema liku u priči kojeg je seksualno zlostavljao njezin očuh.
Međutim, Skinner je rekao da je Munro “reagirala upravo onako kako sam se i bojala, kao da je saznala za nevjeru". Munro je tada privremeno napustila Fremlina, koji je u pismima priznao zlostavljanje, ali je za to okrivio Andreju. "Ako dođe do najgoreg, namjeravam izaći u javnost", napisao je, tvrdi Skinner. "Učinit ću dostupnim za objavljivanje niz fotografija, posebno neke snimljene u mojoj kolibi u blizini Ottawe, koje su izuzetno elokventne... jedna Andrea u mom donjem rublju."
“Rekla je da joj je 'prekasno rečeno'... previše ga je voljela i da je naša mizogina kultura kriva ako sam očekivala od nje da poriče svoje potrebe, žrtvuje se za svoju djecu i nadoknađuje propuste muškaraca ”, napisala je Skinner. “Bila je čvrsta u tome da je sve što se dogodilo bilo između mene i mog očuha. To nije imalo nikakve veze s njom."
“Bila sam shrvana njezinim osjećajem povrijeđenosti same sebe. Vjerovala je da nas je moj otac natjerao da čuvamo tajnu kako bi je ponizio. Zatim mi je ispričala o drugoj djeci s kojom je Fremlin imao 'prijateljstva', naglašavajući vlastiti osjećaj da je bila izdana. Je li shvatila da razgovara sa žrtvom i da sam ja njezino dijete? Da jest, ne bih to mogla osjetiti.”
Skinner se udaljila od svoje obitelji 2002., nakon što je rekla majci da neće dopustiti Fremlinu da bude blizu njezine djece. No nakon što je pročitala intervju u kojem je Munro pozitivno govorila o njezinom braku, Skinner je 2005. Fremlinova pisma odnijela policiji.
"Mene je kao devetogodišnjakinju opisao kao 'razbijačicu doma'", napisala je, dodajući da ju je optužio da je upala u njegovu spavaću sobu "zbog seksualne avanture". "Tišina se nastavila" čak i nakon Fremlinove smrti, napisala je Skinner, zbog slave njezine majke.
“Također sam htjela da ova priča, moja priča, postane dio priča koje ljudi pričaju o mojoj majci”, napisala je. “Nikada nisam željela vidjeti još jedan intervju, biografiju ili događaj koji se ne bi hrvao sa stvarnošću onoga što mi se dogodilo i činjenicom da je moja majka, suočena s istinom o tome što se dogodilo, odlučila ostati s njim i zaštiti mog zlostavljača.”
Najbolja spisateljica kratkih priča
Alice Munro je 2009. dobila nagradu Man Booker International za životno djelo, nagradu koju mnogi kritičari nazivaju “kompetentnom alternativom“ Nobelovoj, a koja se dodjeljuje svake dvije godine i za koju u izbor ulaze pisci iz cijelog svijeta kojima su djela prevedena na engleski jezik. Objavila je više od 14 zbirki priča i jedan roman (Lives of Girls and Woman) i slovi za jednu od najboljih kanadskih književnica uopće. Ocjenjivački sud obrazložio je svoju odluku o dodjeljivanju nagrade Man Booker International Alice Munro ovim riječima: “Alice Munro uglavnom je poznata kao autorica pripovijedaka, ali svaka njezina priča ima dubinu, mudrost i preciznost za kakve mnogim romanopiscima treba cijeli vijek. Čitati Munro znači svaki put saznati nešto o čemu nikad prije niste mislili.“
Munro, koju književni kritičari smatraju jednom od najvećih pisaca kratkih priča svih vremena, 2013. godine dobila je Nobelovu nagradu za književnost, preminula je u svibnju 2024. u 92. godini.
