Malo poštovanja molim! Kolinda Grabar Kitarović tražila je da okupljeni u hrvatskoj misiji pri UN-u pokažu poštovanje, nije ostalo jasno da li prema njoj ili prema Klapi Intrade, da se stišaju kako bi se i ona mogla pridružiti pjesmi.
Još jedan u nizu njenih javnih pjevačkih nastupa posljednjih godinu ili dvije nije problematičan zato što predsjednica Republike Hrvatske pjeva na sve strane, čak i ako bi joj netko predbacio da je na tu funkciju izabrana da radi druge stvari, a ne da se prikrpava svakoj raspjevanoj škvadri na koju naiđe.
Žena voli pjevati, nebitno da li pritom nečijim ušima prija ili mu ih grebe, pa neka onda pjeva. U povijesti je bilo državnika i s puno gorim, opasnijim, nedoličnijim strastima nego što je ova njena novootkrivena. Problem je u nečem drugom. Problem je u prvom redu u dojmu koji pritom ostavlja osoba koja kao predsjednica predstavlja Republiku Hrvatsku.
Drugo, problem je i u nekim sumnjama koje su se znale pojaviti i ranije, najglasnije na obilježavanju akcije "Oluja" u Kninu ove godine. Jasno je da je predsjednica već dulje vrijeme u kampanji za reizbor, i to joj nema smisla zamjerati. U kampanji političar čini sve što zna kako bi se što više svidio biračima. Pa kakvo procijeni da mu je biračko tijelo, na toj razini se i ponaša.
Tijekom situacije s Klapom Intrade u UN-u Kolinda Grabar Kitarović je, međutim, ostavila dojam da je za vrijeme pjesme afektirala dijelom čak izvan kontrole. Trzaji glavom koji su u dva ili tri navrata djelovali kao da bi mogli dovesti do ozljede vratne kralježnice, ubadanje prstom u zrak... Snimke državne televizije otkrile su da je tamo te večeri atmosfera bila "opuštena".
"Idemo svi zajedno!", pozvala je publiku u jednom trenutku, u najmanju ruku kao da pred sobom ima krcat Wembley.
Predsjednica je imala dosta toga i za reći.
"Hrvatice i Hrvati, kao što znate, mi smo se susr'tali godinama u prostorijama ovog konzulata i ove misije u New Yo'ku, dok sam ja bila... Mi smo svi zajedno jedno srce, jedna duša, jedna država. Ne'am vam štah'h više drugo govoriti večeras...", govorila je predsjednica prije nego što se zapjevalo, široko gestikulirajući, oprezno ispitujući rukom zrak prije nego što će potapšati ministra vanjskih poslova po nadlaktici.
"... i ured predsjedn'ca Republike Hrvatske...", nastavljala je i sve šire gestikulirala rukama po zraku, namještala je pramen kose svakih dvije ili tri sekunde.
"... a pogotovo prema vama koji ste navikli raditi u državama kao što je SAD ili Kanada...", u tom trenutku Kolinda je zastala, širok osmijeh iznenada je nestao, naglo je sklopila oči, duboko je udahnula i pritom pročistila grlo:
"Khm!", djelovala je kao osoba koja se na tren pribire.
Pa se pribrala i nastavila govoriti, dotičući svakih nekoliko sekundi rukom grudi ministra pored sebe. Citirala je Trumpa, bez obzira, rekla je, što će se na nju mnogi u Hrvatskoj zbog toga naljutiti i nastavila: "... ono što je rekao p'edsjednik Trump u svom govoru, osv'čući se na socijalizam, što se kod nas naziva komunizam u svakodnevnom govoru..."
Je li predsjednica bila samo jako umorna zbog vremenske razlike ili je bila riječ o ponavljanju njene "situacije" s ovoljetne proslave "Oluje"? Većina medija u Hrvatskoj, a nerijetko i neki izvan naše zemlje, tada se pitala je li predsjednica bila, da 'prostite, pijana. Najnovije ukazanje predsjednice i koliko dobro ili loše pjeva i kojekakvi komentari oko toga, zato i nemaju težinu.
Pitanje je u kakvom to stanju čini.
Samo pjevanje, tu je više riječ o pitanju ukusa i onoga što Kolinda Grabar Kitarović smatra da odgovara osobnoj razini većine birača, građana Republike Hrvatske, čije se glasove nada prikupiti na predstojećim predsjedničkim izborima. Što se samog pjevanja tiče, Kolinda Grabar Kitarović upamćena je i kako pjeva himnu...
..., što je sasvim OK, jer pjevanje himne je političko i građansko pravo čovjeka, pa makar građanin bio posvađan s glazbom i sluhom na pas mater, i kako, čitajući tekst sa šalabahtera, pjeva s hrvatskim vojnicima u Afganistanu "Došel bum doma sel si bum pod brajde".
U vezi te pjesme se prije nekoliko dana u Krapini užasno osramotila kad je rekla da se tu pjesmu nije smjelo pjevati u ona doba kad se nije smjelo govoriti o "Hrvatskom zagorju", o svom hrvatstvu i sličnom, iako je riječ o pjesmi iz druge polovice 90-ih.
Za šalabahterom je posegnula i prije točno godinu dana također na susretu s iseljenicima u New Yorku, što je djelovalo komično jer zašto bi netko izlazio pred mikrofon, s drugim glasovima iza sebe, ako ne zna riječi pjesme? U ovom slučaju radilo se o "Lijepa li si" Marka Perkovića.
Ako je netko zbunjen njenim izborom pjesama pri sada već sve pomnije isplaniranim javnim nastupima, jer tu je red klape, red popevki, Thompsona, red opere – koje druge nego "Nikole Šubića Zrinskog", s povremenim javnim literarnim izletima kao što je čitanje "Pipi duge čarape, kako bi hrvatski ljudi vidjeli da predsjednica, osim što je u međuvremenu naučila kako tako pjevati, ona zna i čitati, trebao bi se prisjetiti njenog odgovora na pitanje RTL-a iz ožujka 2018. sluša li radije zabavnjake ili narodnjake.
"Uglavnom zabavnjake, ali narodnjake kad je fešta."
A kad je fešta... Samo, koliko često predsjednica Republike Hrvatske smatra da je fešta?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Tako je i u Sjevernoj Koreji,,tko ne podržava predsjednicu u pjevanju biti će streljan a obitelj prognana
I ja bi pjevao da sam proputovao čitav svijet na državni račun !!!
POSVUDUŠA PJEVA !!!!