Ludostima u ovoj zemlji nikad kraja. Štoviše, kako vrijeme prolazi svjedočimo sve luđim i bizarnijim idejama kakva je i najnovija ideja jedne turbokatoličke udruge o prikupljanju novca za podizanje tužbe protiv bivšeg predsjednika države. U pismu kojim iz te udruge prose novac pobrojani su grijesi bivšeg predsjednika.
Autor pisma drži uznemirujućim i šokantnim što je on u jednom tweetu napisao da je Hrvatska sekularna država, a ne katolička džamahirija, što u nekom drugom tweetu "implicira da je otac nadbiskup narkoman koji propovijeda pod utjecajem opojnih droga", zatim što se, komentirajući tvrdnju turbokatolika Batarela kako "ne postoji ni jedan problem u svijetu koji se ne bi mogao riješiti molitvom svete krunice", bivši predsjednik zapitao zašto onda Batarelo od građana traži novac...
Ratni zločinac kao Isus
"Zar ćemo samo mirno stajati i gledati kako jedan bogohulnik vrijeđa Našu Gospu, Majku Božju i našu?", pita se na kraju autor pisma. Na stranu to što bivši predsjednik, prema skromnoj procjeni potpisnika ovih redova, u svojim objavama ne prelazi granicu dobrog ukusa niti u njima ima traga bogohuljenju, ovdje se postavlja pitanje koga, zapravo, može povrijediti bogohuljenje? Neću reći ništa novo kad kažem da bogohuljenje može pogoditi samo vjernika sumnjive vjere i sumnjive čistoće srca.
A onoga tko iskreno vjeruje, tko zna u što vjeruje, tko je čista srca, tko poznaje milosrđe i praštanje, teško da može uvrijediti i najodvratnije bogohuljenje. Kakvo je, na primjer, bilo ono kad je sisački nadbiskup, inače guru turbokatolika, zatvorska iskustva jednog pravomoćno osuđenog ratnog zločinca usporedio s Kristovim patnjama na križu.
Pismo i najavljena tužba ne bi se zapravo trebale posebno ticati nikoga osim potpisnika pisma i tuženog da se ovdje ne radi o segmentu udruženog poduhvata Kaptola, radikalnih katoličkih udruga i dijela politike koji je već dugo na djelu, a cilj im je da vlastiti svjetonazor nametnu cijelome društvu i rastoče sekularnu državu. Takvi se, dakle, ne zadovoljavaju samo njegovanjem vlastitih vrijednosti, nego žele drugima osporiti pravo na njihove vrijednosti.
![Josip Bozanić, Kaptol | Author: Sanjin Strukić/PIXSELL](/media/img/56/3e/befa2c47a9837dff274e.jpeg)
Štoviše, takvima religija nije sredstvo za postizanje duhovnog mira, nego pajser kojim nasrću na druge i drukčije. Područje na kojem djeluju je golemo, obuhvaća javne vrtiće, škole, bolnice, sveučilišta, medije, prisutni su u gotovo svakoj društvenoj pori. Tako se na satovima vjeronauka u javnim školama može čuti baš svašta. Često je ono čemu na tim satovima uče djecu u potpunoj suprotnosti sa znanstvenim pogledom na svijet, ali i s Kristovim učenjem.
Pa tako ispada da je Zemlja ravna ploča, a da su bližnji naši koje trebamo ljubiti kao same sebe isključivo pripadnici iste nacije i vjere, dok su ostali suspektna, manje vrijedna vrsta. I zato uopće ne čudi da su mladi u Hrvatskoj danas onakvi kakvi jesu. A o tome kakvi su u razgovoru za Novi list rekla je ponešto dr. Bojana Ćulum s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci koja se bavi temom Građanskog odgoja i obrazovanja.
Govoreći o rezultatima pilot programa Građanskog odgoja i obrazovanja uvedenog lani u pete razrede nekoliko riječkih osnovnih škola dr. Ćulum je, pored ostaloga, rekla: "Postoji cijeli fenomen radikalizacije mladih vezan uz nacionalni i religijski identitet, u smislu isključivih stavova prema drugačijima, bez obzira na to radi li se o nacionalnim manjinama, rodnom identitetu ili seksualnoj orijentaciji. Mladi u Hrvatskoj postaju sve zatvoreniji u uski nacionalni religijski konstrukt".
Građanski odgoj protiv neodgoja
Upravo su građanski odgoj i obrazovanje trn u oku trolistu Kaptol, radikalne katoličke udruge i konzervativne političke stranke, koje se svim snagama opiru njegovu uvođenju u škole, baš kao i reformi školstva. Kad se pogledaju rezultati spomenutog pilot programa u riječkim osnovnim školama, postaje jasno zašto se opiru tome. Rezultati tog pilot programa su fascinantni.
Recimo, učenici iz šest osnovnih škola koji su odslušali 35 izvannastavnih sati Građanskog odgoja i obrazovanja na kraju su godine bili značajno uvjereniji da treba izlaziti na izbore. Na početku godine s tom se idejom složilo njih 34,2 posto, a na kraju godine 70,4 posto. Također, kako o rezultatima izvještava Novi list, dvostruko više učenika na kraju je školske godine sudjelovalo u aktivnostima lokalnog mjesnog odbora ili u raspravama o politici s prijateljima i odraslima.
![Izbori u Hrvatskoj | Author: Ivica Galović (PIXSELL)](/media/img/db/38/962e4d30dc41a698e88e.jpeg)
Nadalje, informiranost o proizvodima koje kupuje njihova obitelj bila je jedna od najvećih razlika između učenika koji su odslušali Građanski odgoj i obrazovanje i onih koji nisu. Još veća razlika između njih pokazala se kod tvrdnje "Poštujem osobe koje su drugačije od mene", a koju su, za razliku od kontrolne skupine, zaokružili svi učenici koji su odslušali građanski odgoj. Upravo su diskriminacija i tolerancija bile teme za koje su riječki petaši koji su odslušali Građanski odgoj i obrazovanje pokazali najviše interesa.
Možemo samo zamisliti kakvi bi rezultati bili da se Građanski odgoj i obrazovanje uvedu u sve hrvatske osnovne i srednje škole. Vjerujemo da bi u tom slučaju iz škola izlazila osvještenija, samopouzdanija, tolerantnija i odgovornija mladost, kakva je nasušno potrebna svakom društvu koje računa na boljitak, kakvo je valjda i ovo društvo.
No jedno je ono što treba ovom društvu, a posve drugo ono što treba njegovoj političkoj eliti, prije svega HDZ-u, te Kaptolu. Potonji se upravo užasavaju spomenutih riječkih petaša i uopće, osviještenih, angažiranih i odgovornih građana. Njima je potrebno zaglupljeno, pokorno stado. Stihovi Robinsona Jeffersa savršeno oslikavaju današnju situaciju u Hrvatskoj: "Sve više djece trči Majci Crkvi i Ocu Državi, u čijem naručju pronalaze toplinu gnijezda. Tužna djeca. Tako je usamljeno biti odrastao, potreban vam je otac".