Peter Arnett, slavni američki ratni dopisnik nagrađen Pulitzerovom nagradom, čije je izvještavanje s bojišnica od Vijetnama do Zaljevskih ratova definiralo modernu ratnu reportažu, preminuo je u srijedu u 91. godini. Njegov sin Andrew Arnett potvrdio je da je preminuo u Newport Beachu u Kaliforniji, okružen obitelji i prijateljima, nakon borbe s rakom prostate.
Arnettova karijera trajala je više od pola stoljeća, a obilježili su je hrabrost, kontroverze i nepokolebljiva predanost izvještavanju s prve crte. Od prašnjavih staza vijetnamske džungle do bombardiranog Bagdada, njegov glas i lice postali su sinonim za ratne vijesti koje su ulazile izravno u domove milijuna ljudi diljem svijeta.
Od Novog Zelanda do vijetnamskih prašuma
Peter Gregg Arnett rođen je 13. studenog 1934. u Rivertonu na Novom Zelandu. Novinarsku karijeru započeo je u lokalnim novinama The Southland Times, no avanturistički duh brzo ga je odveo u jugoistočnu Aziju. Tamo se dogodio jedan od prvih pothvata koji će obilježiti njegovu karijeru: 1960. godine, izvještavajući o građanskom ratu u Laosu za Associated Press (AP), našao se odsječen od svijeta. Kako bi svoju priču poslao redakciji, s putovnicom i dvjesto dolara u zubima preplivao je rijeku Mekong do Tajlanda. Već sljedećeg dana, njegova se priča našla na naslovnicama svjetskih novina.
Godine 1962. prihvatio je zadatak koji će mu definirati karijeru - otišao je u Vijetnam kao dopisnik AP-a. Tamo je proveo trinaest godina, sve do pada Sajgona 1975., postavši jedan od najistaknutijih kroničara tog brutalnog sukoba. Za razliku od službenih vojnih izvješća, Arnett je pisao sirove, necenzurirane priče o običnim vojnicima i civilima, razotkrivajući surovu stvarnost rata. Njegovo pisanje često je izazivalo gnjev američke administracije, a jedan pomoćnik predsjednika Lyndona Johnsona opisao ga je kao "štetnijeg za američku stvar od cijelog bataljuna Vijetkonga".
Pulitzer i citat koji je obilježio rat
Njegov rad donio mu je brojna priznanja, uključujući i prestižnu Pulitzerovu nagradu za međunarodno izvještavanje 1966. godine. No, možda je najpoznatiji po citatu iz 1968., tijekom bitke za Bến Tre. U svom izvještaju za AP napisao je: "Postalo je nužno uništiti grad kako bismo ga spasili, rekao je danas jedan vojnik." Ta rečenica, koja je sažela svu apsurdnost i brutalnost rata, postala je besmrtna i do danas se citira kao simbol destruktivne logike vojnih sukoba. Arnett nikada nije otkrio identitet bojnika, no rečenica je postala dio povijesti.
Njegova hrabrost bila je legendarna. U siječnju 1966. bio je s američkim bataljunom kada je zapovjednik, potpukovnik George Eyster, stao da pogleda kartu.
- Dok je pukovnik gledao, čuo sam četiri glasna pucnja. Meci su prošli kroz kartu i pogodili ga u prsa, nekoliko centimetara od mog lica - prisjetio se Arnett godinama kasnije.
Ostao je u Vijetnamu do samog kraja, kao jedan od posljednjih zapadnih novinara koji su svjedočili ulasku sjevernovijetnamskih snaga u Sajgon.
Početak CNN-a i "Dečki iz Bagdada"
Nakon dva desetljeća u Associated Pressu, Arnett se 1981. pridružio tada mladoj i revolucionarnoj kabelskoj televiziji CNN. Deset godina kasnije, tijekom Prvog zaljevskog rata 1991., postao je svjetska zvijezda. Dok je većina zapadnih novinara pobjegla iz Bagdada uoči početka američkog bombardiranja, Arnett je, zajedno s kolegama Bernardom Shawom i Johnom Hollimanom, ostao u hotelu Al-Rashid.
Kada su prve bombe počele padati, "Dečki iz Bagdada", kako su ih prozvali, emitirali su uživo, a njihov dramatičan prijenos uz zvukove sirena i eksplozija u pozadini ušao je u povijest televizijskog novinarstva. Bio je to prvi rat koji se prenosio uživo, a CNN je preko noći postao globalni informativni div. Arnett je ostao jedini zapadni reporter u Bagdadu tijekom cijelog rata, a njegovi izvještaji o civilnim žrtvama ljutili su koalicijsku administraciju. Uspio je dobiti i ekskluzivan, necenzuriran intervju sa Saddamom Husseinom, što je dodatno učvrstilo njegov status, ali i privuklo kritike da služi kao oruđe iračke propagande.
Otpušten zbog istine
Kontroverze su pratile Arnetta do kraja karijere. Godine 1998. napustio je CNN nakon što je mreža povukla reportažu, a u kojoj se tvrdilo da je američka vojska koristila nervni plin sarin na američkim dezerterima u Laosu. Iako Arnett nije bio autor priče, njegov ugled je bio narušen.
Vrhunac kontroverzi dogodio se 2003. godine, tijekom američke invazije na Irak, kada je izvještavao za NBC i National Geographic. U intervjuu za iračku državnu televiziju izjavio je kako je početni američki ratni plan propao zbog iračkog otpora te da ga američki zapovjednici moraju iznova pisati. Ta izjava izazvala je buru u SAD-u, gdje su ga prozvali antiameričkim izdajnikom. NBC i National Geographic odmah su mu uručili otkaz.
Arnett se ispričao zbog "pogrešne procjene", no samo nekoliko dana kasnije angažirao ga je britanski tabloid The Daily Mirror s naslovnicom: "Otpušten iz Amerike zbog kazivanja istine". Ubrzo je promijenio ton.
- Neću se ispričavati jer to nikome ne dugujem. Zašto bih se ispričavao zbog govorenja istine? - izjavio je tada.
Ostavština beskompromisnog novinara
Tijekom karijere Arnett je izvještavao iz više od desetak ratnih zona, uključujući sovjetsku invaziju na Afganistan, Haiti, Somaliju i Bosnu. Godine 1997. intervjuirao je i Osamu bin Ladena, koji mu je na pitanje o budućim planovima odgovorio: "Vidjet ćete ih i čuti o njima u medijima, ako Bog da."
Svoja iskustva sažeo je u memoarima "Live from the Battlefield: From Vietnam to Baghdad, 35 Years in the World's War Zones" (1994.).
Nakon povlačenja s terena 2007. godine, predavao je novinarstvo na Sveučilištu Shantou u Kini do 2015. Za svoj doprinos novinarstvu, Novi Zeland ga je 2007. odlikovao Redom za zasluge. Iza sebe je ostavio suprugu Ninu Nguyen te djecu Elsu i Andrewa. Njegov odlazak označava kraj jedne ere ratnog dopisništva. Ostaje upamćen kao novinar koji je vjerovao da je istina najveći cilj kojem može težiti, bez obzira na cijenu.
