Iako se očekivalo da će ove jeseni u Washingtonu biti donesena arbitražna odluka u sporu MOL-a protiv Vlade, neslužbeno se doznaje kako će ona ipak biti objavljena tek sredinom iduće godine. MOL je krajem 2013. godine, podsjetimo, od Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u SAD-u zatražio arbitražu protiv hrvatske Vlade jer nije od Ine, sukladno ugovoru iz 2009. godine, preuzela gubitaški plinski biznis.
Nekoliko mjeseci kasnije vlada Zorana Milanovića je uzvratila tako što je u Ženevi od Komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) zatražila da izmjene ugovora s MOL-om iz 2009. o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju, kojim se predviđalo i preuzimanje plinskog biznisa, proglasi ništetnima.
Vlada je arbitražu u Ženevi izgubila krajem 2016. godine, nakon čega je premijer Andrej Plenković najavio da će država, koja posjeduje 44 posto Ine, od MOL-a otkupiti njegovih 49 posto dionica.
Malo je vjerojatno da će i u washingtonskom sporu Vlada proći bez posljedica, a odšteta koju bi MOL mogao dobiti od države penje se na 4,5 milijardi kuna. Neslužbene su procjene govorile da bi šteta po Hrvatsku, da je plinski biznis otkupila kako je zacrtano u vrijeme Ive Sanadera, bila i deset milijardi.
Spor u Washingtonu traje, dakle, gotovo šest godina i nekoliko nam izvora potvrđuje da će, po svemu sudeći, trajati i sedam, do idućeg ljeta. To, zanimljivo je, odgovara i Vladi i MOL-u. Vladi zato što će spor najvjerojatnije izgubiti pa pomaže svaka odgoda isplate odštete, ali i zato što početkom drugog kvartala iduće godine planira pred MOL izaći s ponudom otkupa njegovih dionica u Ini.
MOL-u odgoda arbitražne odluke odgovara pak jer će dobiti još malo vremena za donošenje plana modernizacije rafinerije u Rijeci, odgađane u više navrata. Ministar energetike Tomislav Ćorić je upravi Ine postavio svojevrsni ultimatum - da plan modernizacije izloži do kraja ove godine.
Vlada je prije deset dana donijela odluku o odabiru novog savjetnika za otkup dionica MOL-a u Ini. Konzorcij banaka Morgan Stanley, Intesa Sanpaolo i PBZ zamijenjen je englesko-francuskom investicijskom bankom Lazard, koja se za savjetnika natjecala i u prvom krugu, ali izgubila.
Lazardova je ponuda od devet milijuna eura, koliko su zatražili, milijun eura skuplja od ponude sad odbačenog konzorcija. Kako tvrde ekonomski stručnjaci, moguće je da je Lazard vraćen u igru jer će Vladi lakše moći osigurati novac za otkup dionica od MOL-a kroz model međufinanciranja.
Neslužbeno se procjenjuje da Ina vrijedi sedam milijardi eura, pri čemu bi MOL-u onda trebale biti ponuđene tri milijarde. Država nipošto ne smije u novo zaduživanje, za otkup uzimati kredit, jer će time samo povećati javni dug, koji zbog ulaska u eurozonu 2023. godine mora biti još i smanjen. Zato će vjerojatno biti odabran otkup međufinanciranjem.
"Ako MOL pristane na prodaju, Vlada će se, najvjerojatniji je scenarij, zadužiti kod Lazarda, otkupiti MOL-ove dionice i zatim ih prodati mirovinskim fondovima. Ne vjerujem da bi država htjela ostati u vlasništvu Ine", smatra ekonomski analitičar Damir Novotny. Je li i međufinanciranje bilo razlog zbog kojeg je Vlada na kraju zamijenila konzultanta, nije poznato.
Vlada je, podsjetimo, bivšeg konzultanta odabrala lani u travnju, no do potpisivanja ugovora s njim nikad nije došlo. Razlog tome je, neslužbene su informacije, dubinsko snimanje Ine. Cijena od osam milijuna eura, koju je ponudio konzorcij, navodno nije podrazumijevala i dubinsko snimanje, što znači da Vlada i konzorcij nisu najbolje iskomunicirali svoju suradnju.
Osim toga, Vlada, drugi je problem, konzultantu, pa tako ni novom, ne može reći da krene u dubinsku analizu kompanije koju dijeli s MOL-om bez pristanka MOL-a. Stoga se postavlja pitanje hoće li i što i novi konzultant uspjeti napraviti ako tog pristanka ne bude.
Na pitanje prema kojim je kriterijima Vlada odabrala Lazard za savjetnika, ministar Ćorić je za HRT rekao kako su oni bili jedan od sedam ponuđača na natječaju prošle godine. Morgan Stanley je ocijenjen kao najbolji.
Dubinsko snimanje Ine ne znači samo analizu njezina financijskog i pravnog poslovanja. Uključiti treba i vrijednost naftnih rezervi pa je pitanje može li novi konzultant i do toga. Rezerve su prava vrijednost Ine, kažu neki od naših sugovornika.
Koliko vrijede Inine naftne rezerve, javno nije poznato, kao ni to hoće li njihova vrijednost biti uključena u otkupnu cijenu. Vlada za jesen, najkasnije proljeće, najavljuje mini privatizaciju u, za početak, oko 90 tvrtki u kojima posjeduje male udjele, do 25 posto. Od toga je moguće skupiti do milijardu kuna, što se može upotrijebiti i u otkupu MOL-ova dijela Ine, no vjerojatno neće. Mini privatizacija ne služi tome, nego je ispunjavanje zahtjeva EU kako bismo kroz nekoliko godina mogli ući u eurozonu.
Teško je očekivati, može se čuti od upućenih, da će Vlada, odnosno novoodabrani konzultant, tražiti za Inu novog strateškog partnera. Kako ističe ekonomski analitičar Damir Novotny, Ina posluje nešto bolje nego prijašnjih godina, zapravo sad stagnira, ali na tržištu za nju, općenito za naftni biznis, interesa u ovom trenutku nema.
Rješenje za otkup nije, dodaje analitičar, zaduživanje za tri milijarde eura u trenutku kad javni dug moramo spustiti na razinu prihvatljivu ulasku u eurozonu 2023. godine. Do 2022. godine moramo smanjenjem javnog duga i ostalim mjerama stvoriti suficit od dvije milijarde kuna, kako bismo godinu kasnije mogli u eurozonu.
Vladi preostaje, dakle, samo otkup Ine međufinanciranjem, upravo preko Lazarda, novoodabrane investicijske banke. Bitnu ulogu u dogovoru Vlade i MOL-a oko Ine imat će i, nema sumnje, budući LNG terminal na Krku. Mađari u njemu žele udio od 25 posto plus jednu dionicu i spremni su, kompromisno, zakupiti i dio kapaciteta.
Ćorić im je postavio takav uvjet, a Mađarima 650 milijuna kubika plina, koliko su spremni zakupiti, predstavlja pravu sitnicu u odnosu na gotovo deset milijardi, koliko godišnje kupuju od Rusa. Dakle, mrvica onoga što će, u ime diversifikacije nabavnih pravaca,
Mađari uzimati preko Krka, hrvatskoj će politici biti dovoljna da kaže kako je terminal dobio i međunarodne zakupce, opravdao svoju rentabilnost. Mađarima budući terminal treba pak kao izlaz na more za petrokemijske proizvode, što je vjerojatno najveći razlog zbog kojeg će pristati na zakup.
S 520 milijuna kubika, koliko su zakupili Ina i HEP, terminal bi s Mađarima imao popunjenost od 45 posto kapaciteta. Na pitanje ima li i drugih zainteresiranih osim Mađara, ministar Ćorić je ovih dana odgovorio kako se vode neki razgovori, ali treba pričekati i vidjeti što će od svega toga biti.
Dobiju li Mađari traženih 25 posto vlasništva na terminalu - s naznakom daljnjeg rasta vlasničkog udjela, kao nekad u Ini - s Vladom će se možda lakše dogovoriti i oko spora unutar same Ine te prodaje njezinih dionica. Vukovi će biti siti, a ovčice na broju, pitanje je samo koliku će cijenu svega narod platiti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Narod (ovce) će opet birati iste ... prikaži još!