Slučaj uvoza i nezakonitog skladištenja opasnog otpada, za što se sumnjiče supružnici Josip i Monika Šincek, koji ostaju u pritvoru, te supruga poznatog zlatara Franciska Dodić i još sedmero sudionika, skupo će stajati državu. Kako pišu 24sata, oko 20 milijuna eura mogla bi koštati sanacija odlagališta u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu gdje su odlagali opasan otpad
Naime, država mora formirati novi fond iz kojeg će financirati čišćenje i zbrinjavanje nezakonito odloženog otpada, potvrdili su za 24sata u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, koje vodi HDZ-ovka Marija Vučković. Posljednje stravično otkriće o 35.000 tona ilegalno odloženog i zakopanog otpada iz tvrtke Josipa i Monike Šincek samo je ubrzalo odluku. Kako smo jučer ekskluzivno objavili, tvrtka Tipos Resurs uhićenog bračnog para Šincek otišla je u stečaj, a bankovna jamstva i osiguranja koja su trebala poslužiti upravo za zbrinjavanje otpada u takvim slučajevima su istekla, no ionako nisu bila dovoljna.
Iza njih ostale su tisuće tona na lokacijama u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu nakon što je policija razbila hobotnicu i otkrila da su godinama preuzimali i uvozili otpad te ga bacali i zakapali u prirodu.
Podsjetimo, Šincekove, osmero drugih te četiri tvrtke Uskok sumnjiči za uvoz plastičnog i medicinskog otpada iz Italije i Slovenije kojeg su navodno mljeli i zakapali na tri lokacije: kamenolomu u Benkovcu, zemljištu od 50.000 kvadrata u Gospiću na kojem se nalazi reciklažno postrojenje i na zemljištu nekadašnje tvornice namještaja u Varaždinu. Na teret im se stavlja i pranje novca, utaja poreza i krivotvorenje isprava.
Najprije obole životinje pa ljudi
Istovremeno, talijanski mediji izvješćuju o neizdrživoj situaciji u Napulju i okolici gdje je u biznis s opasnim otpadom, uopće poslove sa smećem, svoje kandže još prije nekoliko desetljeća zarila mafija. Posljedice su fatalne - najprije su se domaće životinje počele rađati deformirane na farmama, onda je nenormalno porastao broj slučajeva raka, posebice rijetkih oblika bolesti među djecom...
Britanski Guardian donosi priču o takozvanom "trokutu smrti", kako nazivaju područje sjeveroistočno od Napulja. Ne znajući što je čeka, ubrzo nakon što joj se rodio sin Antonio, Marzia Caccioppoli preselila se u Casalnuovo di Napoli, gradić okružen prirodom na samoj periferiji Napulja. Htjela je pobjeći od kaosa i zagađenja prostranog grada. Nije znala da seli u najzagađenije područje u Italiji uopće jer o poslovima mafije se ne priča.
Po tiho su, baš kao Šincekovi, uspostavili unosan posao zakopavanja, odlaganja i spaljivanja toksičnog otpada, trujući dijelove poljoprivrednog zemljišta i pitke vode. Umjesto da živi dug i zdrav život o kakvom je njegova majka sanjala za njega, Antonio je bio mrtav prije 11 rođendana.
Caccioppoli je, tugujući za sinom, naslutila da u Casalnuovu nešto generalno nije u redu kada je primijetila da se na zidovima u gradu pojavljuje sve više i više osmrtnica.
- Bili su to ljudi u 30-im ili 40-im godinama - rekla je Marzia Caccioppoli.
- Onda je bio sprovod djeteta, za koje sam kasnije saznala da je imalo rak. Sve više ljudi oko ans počelo je obolijevati od raka...
Antonio je imao devet godina kad su se pojavili problemi s grčevima u njegovoj nozi, a nakon posjeta nekoliko liječnika dijagnosticiran mu je glioblastom multiforme, agresivni rak mozga koji najčešće pogađa starije osobe. Umro je u lipnju 2013.
Industrijske tvrtke sa sjevera plaćale su mafiji: Riješite se otpada!
No mafiju obiteljske tragedije ne zanimaju, otrovni otpad nastavio se zakapati ili spaljivati. Kako su se slučajevi raka multiplicirali, neki vladini ministri za to su čak krivili način života ljudi koji žive na tom području (?!).
Unosni posao s odlaganjem otpada, koje se često provodi u sprezi s lokalnom policijom i političarima, javno je obznanio mafijaški pokajnik krajem 90-ih.
Smatra se da je cijeli posao započeo 1980-ih, kada su tvrtke na industrijskom sjeveru, ili čak u Njemačkoj, plaćale Camorra da odloži njihov opasni otpad za djelić onoga što bi ih koštalo da ga legalno zbrinu.
Mafijaški pokajnik Carmine Schiavone otkrio je nezakoniti pothvat novinarki Marileni Natale 1997. "To se nastavlja događati i danas, sve što su učinili jest promijenili rutu", rekao je Natale, koji od 2017. ima policijsku zaštitu zbog prijetnji mafije. “Na primjer, otpad se sada prevozi u Tunis. To je začarani krug."
Europski sud za ljudska prava presudio je protiv talijanske države
No s tom pričom se institucije nikad nisu adekvatno pozabavile, bilo da su to lokalne, regionalne ili nacionalne vlasti. Strah od "duge ruke mafije" bio je očito prevelik.
Marzia Caccioppoli je međutim podnijela tužbu, kao i još 40 osoba, protiv talijanske države Europskom sudu za ljudska prava, gdje su suci nedavno presudili da unatoč tome što su dugo bile svjesne problema, vlade koje su dolazile nisu ispunile svoju dužnost da se pozabave krizom. Kao rezultat toga, stanovnicima pogođenog područja, koje se sastoji od 90 općina s gotovo 3 milijuna stanovnika, uskraćeno je njihovo “pravo na život”, piše Guardian.
Sud sa sjedištem u Strasbourgu dao je Italiji dvije godine da sastavi strategiju za rješavanje problema, uključujući uspostavu nezavisnog nadzornog mehanizma i platforme za javno informiranje.
Poveznicu između viših stopa raka i zagađenja konačno je potvrdio Talijanski institut za visoko zdravlje (ISS) 2021. Izvješće ISS-a iz 2023. pokazalo je da je stopa smrtnosti na tom području bila devet posto viša nego u ostatku regije Campania, pri čemu su ljudi suočeni s mnogo većim rizikom umiranja od zloćudnih tumora i bolesti dišnog sustava.
Vlada Giorgie Meloni tek treba službeno odgovoriti na presudu ECHR-a, ali tijekom sastanka s parlamentarnim odborom za eko-mafiju prošlog tjedna, ministar okoliša, Gilberto Pichetto Fratin, priznao je nedostatke države u suočavanju s tim pitanjem dok je nagovještavao mogućnost imenovanja povjerenika, piše Guardian.
"Šutnja smrdi više od smeća"
Nije bilo službenog odgovora ni od vlasti u regiji Campania, iako je jedan vijećnik tvrdio da su odlagališta toksičnog otpada "stvar prošlosti".
"Šutnja smrdi više od smeća", kaže Alessandro Cannavacciuolo, ekološki aktivist koji je prvi potpisao tužbu Europskom sudu za ljudska prava.
“Pola moje obitelji je desetkovano rakom. Ne bih to nikome poželio. Presuda je snažan razvoj događaja, ali sada ne želimo objave za javnost, želimo činjenice. Ne možemo si priuštiti čekanje još 20 godina.”
Da otpad u "trokutu smrti" nikako nije stvar prošlosti jasno ej nakon samo jednog posjeta području sjeveroistočno od Napulja.
Dovoljan je samo posjet tom području da biste se uvjerili u razmjere problema.
Brda smeća nižu se cestama u predgrađu obližnje Acerre, piše Guardian, uključujući sve što možete zamisliti - od građevinskog otpada, uključujući azbest, i plastike koja se koristi u proizvodnji automobila do električnih kabela, odjeće i općeg komunalnog otpada. Ostaje samo smrad nedavno spaljenih gomila.
Antonietta Moccia, čija kći Miriam (18) živi s rijetkim rakom mozga dijagnosticiranim u dobi od pet godina, kaže:
"Političari kažu da se to čisti, ali to očito nije istina", rekla je. “Ako je okolina bolesna, onda smo mi bolesni. Ovdje stvarno profitiraju od naše krvi.”
