Osporava holokaust, mrzi Židove, uživa u luksuzu i čvrstom rukom suzbija liberale

Cionistički režim je smrtonosni, zloćudni tumor u regiji. On će nesumnjivo biti iskorijenjen i uništen, rekao je vrhovni vođa Irana Ali Hamnei (85) u govoru preko interneta 2020. godine. Iran nije priznao Izrael te godinama naoružava i financira Hamas, Hezbolah i druge organizacije na Bliskom istoku te je, do sada, preko njih vodio rat protiv Izraela. Hamnei je ove godine u znak odmazde dva puta naredio da Iran raketama napadne Izrael, a nakon odvotjednog napada cijel svijet sa zebnjom čeka kako će odgovoriti Izrael.

Iranski vođa je prije više godina kazao kako se u europskim zemljama nitko se usuđuje govoriti o holokaustu "za koji ne znamo je li stvaran ili ne i da li ga je bilo, kako se dogodio". 

"Dovođenje u pitanje Holokausta smatra se kao velika greška, oni to sprječavaju, hapse i sude, a pretendiraju da su slobodni. Oni očekuju od nas da ne branimo naše crvene linije o pitanju vjere i revolucionarnih vrijednosti", dodao je Hamnei. A u obrani tih vrijednosti ne oklijeva ubiti stotine svojih sunarodnjaka.

Nakon što je prije dvije godine  Mahsa Amini (22) umrla od ozljeda nakon što ju je pritvorila "policija za moral" zbog navodnog "nepropisnog" nošenja marame uslijedili su veliki prosvjedi, kako na sprovodu djevojke tako i nakon toga, koji su trajali nekoliko mjeseci i rezultirali smrću stotina ljudi. Mahom mladi bez milosti su bili ustrijeljeni na ulicama.

Ponekad su neki prosvjednici pozivali Hamneija da ode. U listopadu 2022. godine Hamenei je ustvrdio da prosvjedi nisu bili zbog djevojčine smrti ili nošenja hidžaba, već zbog umiješanosti stranih vlada. "Radi se o neovisnosti, otporu, snazi ​​i moći islamskog Irana", rekao je. "O tome se ovdje radi." U travnju je Iranski revolucionarni sud osudio na smrt poznatoga iranskog repera Toomaja Salehija zbog optužbi povezanih s tim nemirima. 

Zatvarala ga šahova policija

Hamnei je od 1963. godine aktivno sudjelovao u prosvjedima protiv monarhije, zbog čega ga je šahova tajna policija zatvarala nekoliko puta. Hamnei je ostao blisko povezan s prognanim Ruholahom Homeinijem tijekom tog vremena i odmah nakon Homeinijeva povratka u Iran 1979. godine imenovan je u Revolucionarno vijeće. Nakon svrgavanja šaha Reze Pahlavija Iran je postao islamska republika s teokratskim sustavom vlasti. Vrhovnu vlast ima vrhovni (vjerski) vođa kojega doživotno bira Skupština stručnjaka. Ona se, uz to, brine o podudarnosti Ustava i šerijatskoga prava, odnosno vodi računa da je pravni i politički sustav u skladu s Kuranom. 

Vrhovni vođa Hamnei šef je države i vrhovni zapovjednik. Ima ovlasti nad nacionalnom i moralnom policijom. Kontrolira revolucionarnu gardu koja je zadužena za unutarnju sigurnost, i njezino dragovoljačko krilo Snage otpora Basij - koje se koriste za gušenje neslaganja u Iranu. Hamnei osobno postavlja ljude na većinu najvažnijih funkcija u državi, uključujući vojsku, medije i sudove. Uz to postoji Vijeće čuvara, koje čini šest islamskih fakiha, tj. stručnjaka za islamsko pravo i šest civilnih pravnika specijaliziranih za ustavno pravo. Prve bira vrhovni vođa, a druge parlament.

Vijeće čuvara ima jako veliku moć. Mogu zabraniti bilo koju odluku parlamenta, nadgledaju provedbu izbora, odobravaju tko se uopće smije kandidirati na izborima (od lokalnih do predsjedničkih) i imaju utjecaj na Iransku revolucionarnu gardu.

Predsjednik republike obavlja izvršnu vlast, a biraju ga izravno građani za mandat od četiri godine. Može biti izabran najviše dva uzastopna mandata te jedan dodatni mandat, ako ne slijedi neposredno nakon dva već odslužena uzastopna mandata. 

Nakon raspuštanja Revolucionarnog vijeća postao je zamjenik ministra obrane i Homeinijev osobni predstavnik u Vrhovnom vijeću obrane. Kratko je vrijeme zapovijedao Iranskom revolucionarnom gardom. Vanjskopolitički jastreb, bio je ključni pregovarač u talačkoj krizi u Iranu ( opsada američkog veleposlanstva u Teheranu između 4. studenog 1979. i 20. siječnja 1981. i uzimanje osoblja kao taoce). 

Hamnei je od samog početka bio uvučen u politiku nove republike. Vatreni govornik koji je podržavao Homeinija i gorljivi zagovornik koncepta velāyat-e faqīh (upravljanje od strane vjerskog pravnika), Hamnei je bio među osnivačima lojalističke Islamske republikanske stranke (IRP). Brzo uspinjao kroz redove rane revolucionarne države, preuzimajući ključne uloge u Islamskom revolucionarnom vijeću, kao i zastupnika i zamjenika ministra obrane. Također je predvodio molitvu petkom u Teheranu.

Pokušali su ga ubiti u džamiji

Hamnei je također bio jedna od vodećih revolucionarnih ličnosti na koju je izveden atentat. Dok se 1981. godine obraćao u džamiji eksplodirala je bomba skrivena u obližnjem magnetofonu. Napad je pripisan antiklerikalnoj oporbi. Hamnei je pretrpio ozbiljne ozljede, a desna ruka mu je ostala paralizirana. 

Nakon ubojstva glavnog tajnika IRP-a u još jednoj takvoj eksploziji kasnije te godine, Hamnei je imenovan za  njegova nasljednika te je za nekoliko tjedana postao  kandidat IRP-a za predsjednika. Od 1981. do 1989. godine obnašao je dužnost iranskog predsjednika i aktivno je sudjelovao u iransko-iračkom ratu da bi  4. lipnja 1989. godine postao vrhovnim vođom Irana, naslijedivši na tom položaju Ruholaha Homeinija.

Kako se Homeinijevo zdravlje pogoršavalo i ostajalo nejasno tko bi bio kvalificiran da ga naslijedi i tko je naklonjen njegovoj viziji velāyat-e faqīha, 1989. godine imenovao je vijeće za reviziju ustava. Njegov rad nije bio dovršen do njegove smrti u lipnju, pa je Hamneija imenovao sljedećim rahbarom, odnosno vođom.

Međutim, Hamnei nije ispunjavao kvalifikacije: još nije bio viši svećenik, jer mu je dodijeljen samo nešto manje uzvišeni naslov hojatoleslām. Štoviše, favorizirao je snažno centraliziranu vladu pod vođom, dijelom kako bi spriječio utjecaj stranih sila u domaćoj politici. Promjene ustava, odobrene na referendumu u srpnju, olabavile su kvalifikacije, ukinule mjesto premijera i ojačale predsjedničku funkciju, a čelniku su dale značajne ovlasti da nadgleda i intervenira u političkim poslovima.

U rujnu 1987. godine napao je američku prisutnost u regiji na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku. “Naša poruka vladama Trećeg svijeta je da sve dok postoji poredak dominacije i trenutna situacija trebaju pokušati stvoriti jedinstvo među sobom: ovo je najbolji način da postanu moćni.” 

Skuplja draguljima optočene lule

Detalje o stilu Hamneijeva života iznio je 2010. godine  iranski prebjeg, tjelesni čuvar koji je bio zadužen za sigurnost iranskoga vrhovnog vođe.

"Hamneijeva obitelj ima poslove diljem svijeta, od dionica tvornica u Europi, preko telekomunikacijskih tvrtki u Africi, do dionica na svjetskim burzama – stoji u dokumentu koji je pripremio prebjeg. Za razliku od Hamneijeva prethodnika imama Homeinija koji je i nakon dolaska na vlast živio relativno skromno, današnji iranski vrhovni vođa po svojim navikama podsjeća na posljednjeg iranskog šaha Rezu Pahlavija, među Irancima omraženog zbog razmetanja bogatstvom. Hamnei koristi šest palača, među kojima je i Niavaran, carska rezidencija obitelji Pahlavi, a na raspolaganju mu je i osobna liječnička klinika koju vodi bivši ministar zdravstva", tvrdio je prebjeg, a objavio Večernji list. 

Hamnei navodno skuplja antikne štapove za hodanje – u njegovoj je kolekciji oko 170 primjeraka – draguljima optočene lule, no prema tvrdnjama bivšeg čuvara, najveća mu je strast ergela sa stotinjak probranih konja. Smješteni su u posebnim štalama, a njihovi prekrivači načinjeni su od dlake posebno uzgojenih deva. Svaku večer ajatolah preslušava tajno snimljene razgovore koje o njemu vode iranski dužnosnici, a depresiju liječi vulgarnim vicevima koje mu pričaju mule.

Hamnei je nadgledao razvoj sve dubljeg sigurnosnog aparata kod kuće.

Iako je on bio možda ključna figura u osiguravanju opstanka Islamske Republike, napetosti između onih koji nastoje osporiti cjelokupnost njezine vladavine kroz veće slobode i onih koji je žele čuvati, smatzraju analitičari, nastavit će oblikovati iranski politički i društveni život pod bilo kojim nasljednikom.