Dok se rat u Ukrajini proteže na četvrtu godinu, a pažnja svijeta usmjerena je na bojišnicu i diplomatske napore nove američke administracije, Kina se tiho pozicionirala kao najveći strateški i ekonomski pobjednik sukoba.
Nakon što su zapadne sankcije odsjekle Rusiju od globalnih tržišta i zamrznule više od 300 milijardi dolara njezine imovine, Moskva nije imala drugog izbora nego okrenuti se Pekingu. Rezultat je ekonomska simbioza koja je postala žila kucavica ruskog gospodarstva. Bilateralna trgovina eksplodirala je sa 147 milijardi dolara u 2021. na rekordnih 245 milijardi dolara u 2024. godini.
Kineske tvrtke popunile su prazninu koju su ostavili zapadni brendovi. Ruske ceste preplavljene su kineskim automobilima, dok kineski pametni telefoni danas drže više od 70 posto ruskog tržišta. Istovremeno, Kina po sniženim cijenama kupuje goleme količine ruske nafte i plina, osiguravajući jeftinu energiju za svoje gospodarstvo i puneći ratnu blagajnu Kremlja. Ova suradnja ide i korak dalje – sve se više transakcija obavlja u juanima, čime se zaobilazi američki dolar i jača kineska valuta na globalnoj sceni.
Ekonomska slamka spasa za Kremlj
Iako Peking tvrdi da ne isporučuje smrtonosno oružje, carinski podaci otkrivaju "rupu u sankcijama veličine Kine". Kroz nju neprestano teče rijeka opreme dvojne namjene koja izravno podržava ruske vojne napore. Ruski uvoznici, često prikriveni iza fiktivnih tvrtki, naručili su stotine tisuća pancirnih prsluka i kaciga od kineskih proizvođača poput Shanghai H Win.
Izvoz kineskih dronova u Rusiju premašio je 100 milijuna dolara godišnje, što je 30 puta više od isporuka Ukrajini. Ključne komponente za vojnu industriju, poput mikročipova i poluvodiča, bilježe porast izvoza od 45 posto do 140 posto. Kineski strojevi sada čine 90 posto ruskog uvoza u tom sektoru.
Velika šahovska ploča
Najveći dobitak za Kinu ipak je onaj geopolitički. Rat u Ukrajini veže resurse i pažnju Sjedinjenih Država i Europe, ostavljajući Pekingu više prostora za ostvarivanje vlastitih interesa u Indo-Pacifiku, posebice oko Tajvana i u Južnom kineskom moru. Sukob je produbio "partnerstvo bez granica" s Rusijom, koja je od ravnopravnog partnera postala mlađi, ovisniji saveznik, ključan u kineskoj borbi protiv američke dominacije.
Peking vješto balansira: javno se predstavlja kao mirotvorac, predlažući mirovne planove koji nemaju realne šanse za uspjeh, dok istovremeno njegovi državni mediji šire ruske narative, optužujući NATO i SAD za izazivanje krize. Za kinesko vodstvo, na čelu sa Xi Jinpingom, ključna je računica da Rusija ne smije izgubiti rat na način koji bi ugrozio opstanak Vladimira Putina. Pad Putinova režima ostavio bi Kinu izoliranom u borbi protiv Zapada.
Sve dok se sukob ne prelije izvan ukrajinskih granica i dok Kremlj ostaje stabilan, Kina profitira. Svaki dan rata produbljuje ovisnost Rusije o Pekingu i iscrpljuje Zapad. Zbog toga ishod rata u Ukrajini ne ovisi samo o potezima Washingtona i Moskve, već i o tihim, ali odlučujućim kalkulacijama u Pekingu, pravom pobjedniku ovog tragičnog sukoba.
