Putnički parobrod SS Warrimoo je 31. prosinca 1899. tiho plovio središnjim dijelom Tihog oceana, na putu od Vancouvera prema Australiji. Nakon što je navigator završio provjeru položaja broda gledajući zvijezde, rezultate je predao kapetanu Johnu D.S. Phillipsu: geografska širina: 0° 31' sjeverno (nešto sjevernije od ekvatora), geografska dužina: 179° 30' zapadno (blizu Međunarodne datumske linije). Prvi časnik Payton shvatio je nešto uzbudljivo.
- Kapetane, samo smo nekoliko milja udaljeni od točke gdje se sijeku ekvator i Međunarodna datumska linija - rekao je prvi časnik, a kapetan Phillips je odmah došao na ingenioznu ideju. Lagano je promijenio kurs broda i prilagodio brzinu. Noć je bila mirna, nebo vedro, a vrijeme savršeno. U točno ponoć, SS Warrimoo bio je pozicioniran tako da se pramac broda nalazio na južnoj hemisferi, gdje je vladalo ljeto, dok je krma bila na sjevernoj hemisferi, usred zime. Datum na stražnjem dijelu broda još je uvijek bio 31. prosinca 1899., dok je na prednjem već bio 1. siječnja 1900. To je značilo da je brod istovremeno bio u dva različita dana, dva različita mjeseca, dvije različite godine, dvije različite sezone i dva različita stoljeća, sve u isto vrijeme.
SS Warrimoo
Swan i Hunter izgradili su Warrimoo u Wallsendu na rijeci Tyne, porinuli ga 28. svibnja 1892. i dovršili u srpnju iste godine. Swan i Hunter također su izgradili sestrinski brod, Miowera, koji je porinut 25. srpnja, a dovršen u listopadu. James Huddart naručio je brodove Warrimoo i Miowera za svoju kompaniju New Zealand and Australian Steam Ship Company kako bi uspostavio trans-Tasmanijsku liniju između Novog Zelanda i Australije. Međutim, prvo putovanje Warrimooa bilo je krstarenje po fjordovima Norveške, prije nego što je isporučen na južnu hemisferu.
Godine 1893., Huddart osniva Canadian-Australian Steam Ship Company kako bi uspostavio linijski promet između Australije i Vancouvera u Kanadi, te prebacuje Warrimoo i Mioweru na tu novu liniju. Godine 1897. New Zealand Shipping Company kupuje oba broda, a 1901. Union Steamship Company of New Zealand (poznata i samo kao "Union Company") preuzima vlasništvo nad Warrimooom.
Tijekom Prvog svjetskog rata, Warrimoo je služio kao transportni brod za trupe. U veljači 1915. prevezao je Māori Pioneer Battalion koje su se borile na Galipolju i na zapadnoj fronti, kao dio Novozelandskih ekspedicijskih snaga.
Godine 1916., singapurska tvrtka Khiam Yik & Co Ltd, pod kontrolom Tan Kah Keeja, kupila je Warrimoo, koji je nastavio služiti u vojnom transportu. U svibnju 1918., Warrimoo je bio dio konvoja koji je prevozio trupe iz Bizerta (Tunis) prema Marseilleu (Francuska). Tada se s njim sudario francuski razarač Catapulte, pri čemu su se neki od njegovih dubinskih naboja otkačili i pali u more, gdje su eksplodirali i potopili oba broda. Poginulo je 58 članova posade Catapultea i jedna osoba s Warrimooa.
Kontroverze
U siječnju 1900. godine, list The Sydney Morning Herald izvijestio je da je brod Warrimoo, pod zapovjedništvom kapetana J.D. Phillipsa, prešao ekvator 30. prosinca 1899. godine. Međutim, kasnije se tvrdilo da je Warrimoo točno u ponoć 31. prosinca 1899. godine stigao do točke gdje se sijeku Međunarodna datumska linija i ekvator. Time bi pramac broda bio na južnoj hemisferi u ljetu, 1. siječnja 1900., dok bi krma bila na sjevernoj hemisferi u zimi, 31. prosinca 1899. Tako bi brod istovremeno bio u dva različita godišnja doba (ljeto i zima), na dvije različite hemisfere, na dva različita dana, u dva različita mjeseca, u dvije različite godine, u dva različita desetljeća i u dva različita stoljeća. (Stoljeća o kojima je pisac govorio odnose se na 1800. i 1900., a ne na uobičajena 19. i 20. stoljeće.) No, navigacijska tehnologija tog vremena nije bila dovoljno precizna da točno odredi položaj broda na tako detaljan način. Stoga nije moguće potvrditi je li Warrimoo doista ostvario ovaj legendarni pothvat.
