Samozatajni benediktinac, brat Bartol, član benediktinskog priorata sv. Kuzme i Damjana, koji se nalazi na otoku Pašmanu, točnije u samostanu Čokovcu je među digitaliziranim spisima na sveučilištu Yale pronašao spis šibenske bratovštine sv. Grgura, koji se procjenjuje da potječe između 1400. i 1530. godine.
- Prelistao sam spis jer je zahvaljujući digitalizaciji postao javan, to je bio slučajan ulov, pa zato ne želim istrčavati ni s kakvim ocjenama o toj građi koja mi je zapravo strana, izuzev tog notnog zapisa na pergameni - napisao je brat Bartol, koji se inače bavi srednjovjekovnom muzikologijom i zna čitati srednjovjekovnu kaligrafiju, no misli da je za ovaj nalaz stručan netko drugi, piše Petra Mustać za 24sata.
Spis se može prelistati u digitalnom obliku, a zanimljivo je da je u SAD-u završio davne 1935. godine. Naime, Yaelu ga je poklonio Gustave Reinhold Sattig. Više od polja stoljeća Amerikanci su ga smatrali autoritetom za antikvitete. No gdje je sve bio točno petsto godine prije i kako je Sattig došao do njega, ne zna se. Bratovština sv. Grgura bila je aktivna od 14. do 19. stoljeća, a spadala je u red manjih crkvenih udruga. Ugasila se jer su jednostavno životne okolnosti dovele do toga da više nije bilo potrebe za takvim aktivnostima. No ono što se sad može pročitati, bez velikog istraživanja, jest kako je bratovština vodila itekako brigu o financijama.
- Znamo da su u spisu računi i kupoprodajni ugovori, primjerice o najmu zemljišta i zgrada, a zanimljivo je da je ukoričena koricama iz 13. stoljeća. To je bio običaj koji vuče korijene iz 19. stoljeća, da su se antifonariji tako vezivali - objasnio je don Oleg Petrović, voditelj u Biskupijskom arhivu Šibenika. No od Šibenika do Yalea dalek je put. Zasad nema objašnjenja kako se spis našao u dalekom SAD-u, osim vjerojatnosti da su pojedinci skupljali, u svakakvim okolnostima, sve što im je došlo pod ruku.
- Pretpostavljam da su bili kolekcionari iz Dalmacije, skupljali su sve bez kriterija. Poslije je došla nacionalizacija, u objektima su ostajali spisi, knjige, nastala je pomutnja, mnogo je toga nestalo, ali eto nešto se i spasilo. I zbog modernih tehnologija se i doznalo gdje je. Kako je zapravo nalaz kupljen, nema tu govora da se vraća u našu zemlju, ali je vrijedan dokaz o djelovanju svećenstva na našim područjima - zaključuje don Oleg.
Nije ovo ni prvi ni zadnji predmet koji je vezan za ovo područje, a spletom okolnosti je završio s druge strane Atlantika. Javan je podatak da je najstariji eksponat u Muzeju umjetnosti zadarska ikona datirana oko 1200. godine i registrirana kao djelo lukeške škole. Nabavljena je 1950. godine i tad je skinuta s drvene podloge te prebačena na sintetsku podlogu i izložena kao eksponat u El Pasu u Teksasu.
Ukradeni križ kupio legalno na aukciji u Sotheby'su
Druga je pak priča o obitelji Lia, koja je nabavila procesijski križ koji je ukraden 1974. godine iz zadarske crkve sv. Frane. Kupljen je legalno godinu kasnije na aukciji u Sotheby'su u Londonu. Kupio ga je poznati talijanski kolekcionar srednjovjekovnih umjetnina Amadeo Lia. No poznavatelji povijesti umjetnosti i profesori, Donal Cooper s Cambridgea i Marijana Kovačević iz Zadra, prepoznali su remek-djelo i križ se vratio u Zadar nakon gotovo pedeset godina.
Sve o pronalasku spisa bratovštine Sv. Grgura pročitajte OVDJE.
