Aung San Suu Kyi 15 godina je provela u kućnom pritvoru pod čizmom bivšeg režima u Myanmaru, bila je jedan od najslavnijih disidenata svijeta. Još 1991. postala je dobitnica Nobelove nagrade za mirjer je odbila pozvati na oružani ustanak protiv vojne hunte koja joj nije priznala pobjedu na izborima. A prošle godine, kao napokon slobodna, postala je premijerka. Da bi sad milijuni ljudi diljem Indokine koji su je smatrali ikonom slobode palili njene slike.
Da bi i najveći mediji demokratskog svijeta koji su se za nju borili desetljeće i pol, pozivali da ode, da joj se oduzme Nobel i tome slično. Aung San Suu Kyi kao premijerka Myanmara učinila je neoprostivo i ostala šutjeti na i dalje vrlo moćnu vojsku većinski budističke zemlje koja je odnedavno krenula brutalno i neselektivno redom ubijati pripadnike manjinske Rohingya, muslimanske etničke skupine. 125.000 ljudi kojima je uskraćeno državljanstvo u svojoj domovini, pobjeglo je iz Myanmara u Bangladeš pred pokoljem.
Stotine, možda i tisuće drugih, to nisu uspjele. Riječ je o genocidu, nesumnjivo, a premijerka je sve to odšutjela. To može čuditi samo ako se ne zna da je ona već ranijih godina pokazivala vrlo neugodne stavove po pitanju nekih etničkih manjina. 2013. se u intervjuu za BBC usprotivila nazivanju pokolja nad Rohingyom etničkim čišćenjem. Već tada su je napadali zato što nije branila progonjene manjine, često strpane u konc logore, dok su ekstremisti među budistima raspirivali protuislamsku mržnju diljem zemlje.
"Svijet treba razumjeti da strah nije samo među muslimanima, nego i među budistima", govorila je. Bila je riječ o vađenju na šačicu Rohingya koji su se podigli na oružje. I to u stanju u kojem je pothranjeno 80.000 njihove djece uslijed bijede u kojem žive. "Kako mogu napadati vojsku koja je za njih toliko učinila!?", govorila je.
Zapravo je podizanje nekoliko muslimanskih militanata, i to ne džihadista, kako se čini, bilo posljedica već postojećeg etničkog čišćenja koje se potom samo naglo pojačalo. Myanmar je zabilježio čak i to da je u jednoj prilici jedna muslimanka prijavila da ju je grupno silovala skupina vojnika, na što je ured premijerke na Facebooku postavio znak "lažno silovanje".
Iz svijeta malo tko je povjerovao da je takvo što moglo proći bez njenog pristanka. Predbacuju joj da sprečava UN-ove istražitelje da na terenu provjere koliko su istinite optužbe o progonima, da je sprečavala raspodjelu humanitarne pomoći. Njen ured je pak optuživao humanitarce da "pomažu teroristima", njena vlast je dovodila humanitarce u opasnost od napada.
Posebno iz perspektive niza brutalnih etničkih ratova po Balkanu iz nedavne povijesti, lako je uočiti obrazac. Dok je još bila na glasu demokratske svetinje, ona je svojedobno izjavila: "Nije vlast ono što kvari ljude, nego strah. Strah od gubitka vlasti kvari one koji vladaju."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
nobel za mir je vec toliko kompromitiran da je postao sprdnja. kada se pogleda tko ga je sve dobio on je postao svoja suprotnost