Papa Lav XIV. boluje od adenokarcinoma pluća, najčešćeg oblika zloćudnog tumora tog organa. Dijagnoza je potvrđena tijekom operacije u rimskoj bolnici Gemelli, gdje su mu liječnici odstranili donji režanj desnog plućnog krila. Iako je riječ o ozbiljnoj bolesti, stručnjaci ističu da su izgledi za izlječenje vrlo dobri ako se tumor otkrije u početnom stadiju. Hoće li 71-godišnjem poglavaru Katoličke crkve biti potrebno dodatno liječenje, zasad nije poznato.
Nakon operacije koja je obavljena u utorak, 13. listopada, liječnici su potvrdili da papa Lav XIV. ima rak pluća. Kirurškim zahvatom uklonjen mu je donji režanj desnog plućnog krila, a analiza tkiva tijekom operacije pokazala je da je riječ o adenokarcinomu, vrsti zloćudnog tumora na koju su liječnici posumnjali još tijekom preoperativnih pretraga. Papa je u operacijskoj dvorani proveo približno tri sata, dok je sam zahvat trajao oko 90 minuta. Prema službenom medicinskom izvješću, operacija je prošla bez komplikacija, a Papa se nakon buđenja iz anestezije vratio u svoju bolesničku sobu.
Adenokarcinom je najčešći oblik zloćudnog tumora pluća, a jedna od njegovih posebnosti jest to što se razmjerno često pojavljuje i kod osoba koje nikada nisu pušile. Iako je pušenje najvažniji čimbenik rizika za razvoj raka pluća, ova se vrsta bolesti može pojaviti i kod nepušača. Riječ je također o obliku tumora za koji je posljednjih godina razvijen velik broj novih lijekova, uključujući terapije usmjerene na specifične promjene u tumorskim stanicama.
Kako objašnjava talijanski Corriere della Sera, pozivajući se na stručna objašnjenja profesora Giuseppea Marullija, voditelja torakalne kirurgije milanske bolnice Humanitas, najvažniji čimbenik za prognozu jest stadij u kojem je bolest otkrivena. Ako je adenokarcinom dijagnosticiran u prvom stadiju, petogodišnje preživljenje prema podacima koje navodi list prelazi 80 posto. To ne znači da je ishod kod svakog pacijenta jednak, ali pokazuje koliko rano otkrivanje bolesti povećava mogućnosti uspješnog liječenja.
Papa je ranije izjavio da je promjena na njegovim plućima otkrivena u vrlo ranoj fazi i da je bila jasno lokalizirana. To je ohrabrujuća okolnost, no liječnici još moraju utvrditi sve pojedinosti bolesti. Posebno će biti važno ustanoviti je li tumor bio ograničen na odstranjeni dio pluća ili postoje znakovi njegova širenja u okolne limfne čvorove.
Zašto su Papi odstranili dio pluća?
Operacija kojoj je podvrgnut Lav XIV. naziva se lobektomija. Riječ je o zahvatu kojim se odstranjuje jedan plućni režanj, a u liječenju ranog raka pluća takva je operacija jedan od standardnih postupaka. Desno plućno krilo sastoji se od tri režnja, dok lijevo ima dva. Papa je ostao bez donjeg režnja desnog plućnog krila, ali preostali dijelovi pluća nastavljaju obavljati svoju funkciju.
Za razliku od nekadašnjih operacija koje su zahtijevale veliki rez na prsnom košu, liječnici su primijenili videoasistiranu torakoskopsku kirurgiju, poznatu pod kraticom VATS. Zahvat se izvodi kroz nekoliko manjih otvora uz pomoć kamere i posebno oblikovanih kirurških instrumenata. Takva tehnika omogućuje kirurzima precizan rad, uz manje oštećenje okolnog tkiva i brži oporavak pacijenta.
Papu liječe u bolnici Gemmelli
Prednosti minimalno invazivne kirurgije posebno su važne kod starijih bolesnika. U usporedbi s klasičnom otvorenom operacijom, pacijenti u pravilu osjećaju manje postoperativne boli, ranije se počinju kretati i imaju manji rizik od pojedinih komplikacija. Istodobno, takva operacija može pružiti jednako dobre onkološke rezultate kada je pravilno odabrana za određeni stadij bolesti.
Gubitak jednog plućnog režnja ne mora značiti ni trajno ozbiljno ograničenje svakodnevnih aktivnosti. Kod osoba koje su prije operacije imale očuvanu plućnu funkciju, preostalo plućno tkivo često može osigurati dovoljno kisika za normalan život. Ipak, stvarni oporavak ovisi o dobi, općem zdravstvenom stanju i eventualnim drugim bolestima.
Hoće li Papa morati na kemoterapiju?
Jedno od najvažnijih pitanja nakon operacije jest hoće li Papi biti potrebno dodatno onkološko liječenje. Odgovor se zasad ne može dati jer liječnici čekaju konačne patohistološke nalaze. Tijekom zahvata provedena je brza analiza kojom je potvrđena vrsta tumora, ali potpuna obrada odstranjenog tkiva i limfnih čvorova pružit će mnogo preciznije podatke.
Ako nalazi pokažu da se rak nije proširio na limfne čvorove i da je bolest bila ograničena na odstranjeni dio pluća, moguće je da će operacija biti jedino potrebno liječenje. U takvim slučajevima izgledi za dugotrajno izlječenje mogu biti vrlo dobri. Međutim, ako se utvrdi zahvaćenost limfnih čvorova ili drugi čimbenici koji povećavaju rizik od povratka bolesti, liječnici će razmotriti dodatne terapijske mogućnosti.
One mogu uključivati kemoterapiju, imunoterapiju ili ciljane lijekove, ovisno o stadiju bolesti i biološkim obilježjima tumora. Suvremena onkologija više ne promatra sve adenokarcinome pluća kao jednu bolest. Analizom tumorskog tkiva moguće je otkriti određene genetske promjene koje pomažu liječnicima u izboru najprikladnijeg liječenja.
Upravo je ta mogućnost individualizirane terapije jedan od najvećih napredaka u liječenju raka pluća. Umjesto da svi pacijenti primaju iste lijekove, liječnici mogu prilagoditi terapiju specifičnim karakteristikama bolesti. No to ne znači da je dodatna terapija potrebna svakom operiranom pacijentu.
Talijanski Corriere della Sera naglašava da će konačna odluka o nastavku Papina liječenja ovisiti ponajprije o rezultatima detaljne analize odstranjenog tumora i limfnih čvorova. Ako se pokaže da bolest nije zahvatila limfne čvorove, postoji mogućnost da je kirurškim zahvatom postignuto potpuno uklanjanje raka. S druge strane, eventualni nepovoljni nalazi zahtijevali bi dodatnu procjenu onkološkog tima.
Koliko će trajati oporavak?
Prema procjenama stručnjaka, pacijenti nakon ovakve vrste operacije obično ostaju u bolnici između sedam i deset dana. Tijekom tog razdoblja liječnici nadziru disanje, cijeljenje operacijskih rana i eventualnu pojavu komplikacija. Posebna pozornost posvećuje se postupnom vraćanju tjelesne aktivnosti i oporavku plućne funkcije.
Nakon otpusta iz bolnice slijedi razdoblje rekonvalescencije, čije trajanje ovisi o individualnom stanju pacijenta. Iako se osobe operirane minimalno invazivnom tehnikom često relativno brzo vraćaju uobičajenim aktivnostima, potpuni oporavak može potrajati nekoliko tjedana. Kod starijih pacijenata potreban je oprez, osobito kada je riječ o fizičkim naporima i duljim putovanjima.
Za Papu, čija dužnost uključuje brojne javne nastupe, audijencije, mise i međunarodna putovanja, liječničke preporuke imat će posebnu važnost. Njegovi službeni susreti, putovanja i audijencije zasad su otkazani do 20. listopada. Hoće li nakon toga moći odmah nastaviti s punim rasporedom, ovisit će o brzini oporavka i daljnjim nalazima.
Kirurškim timom koji je operirao Papu ravnao je profesor Stefano Margaritora, uz sudjelovanje profesorice Elise Meacci te liječnika Marije Terese Congedo i Leonarda Petracce Caravelle. Anesteziološki tim činili su profesor Massimo Antonelli te liječnici Giovanni Punzo i Giuseppe Bello.
U ovom trenutku najvažnija vijest jest da je operacija prošla uspješno i bez prijavljenih komplikacija. Ipak, potvrđena dijagnoza raka pluća znači da pred Papom ostaje razdoblje liječničkih kontrola i praćenja bolesti. Tek nakon završetka svih analiza bit će moguće preciznije procijeniti njegovu prognozu i utvrditi je li uklanjanjem tumora liječenje završeno ili će biti potrebno poduzeti dodatne korake.
Tko sad vodi crkvu?
Kako je već pisao Express, Papina operacija ponovno otvara jedno od najosjetljivijih pitanja u Katoličkoj crkvi: što se događa kada čovjek koji ima vrhovnu vlast nad više od milijardu katolika privremeno više ne može donositi odluke? Tko ga zamjenjuje, tko potpisuje dokumente i koliko dugo Crkva može funkcionirati bez njegova aktivnog vodstva?
Za razliku od većine država, u kojima ustav propisuje tko preuzima predsjedničke ovlasti u slučaju bolesti ili privremene nesposobnosti, Vatikan nema jednako razrađen mehanizam za papu. Ne postoji potpredsjednik Crkve, automatski nasljednik ni kardinal koji može jednostavno preuzeti sve papine ovlasti dok se on nalazi u bolnici. Upravo zato mogućnost dulje papine nesposobnosti, premda zasad nema naznaka da će se to dogoditi Lavu XIV., predstavlja ozbiljno neriješeno pravno pitanje.
Papa ne prestaje biti poglavar Katoličke crkve kada ode u bolnicu, čak ni kada je pod općom anestezijom. Njegova vlast ne prestaje niti automatski prelazi na nekog drugog. On ostaje rimski biskup, poglavar Katoličke crkve i suveren Države Vatikanskoga Grada. Međutim, svakodnevno upravljanje golemim crkvenim sustavom ne ovisi o tome može li Papa osobno svakog jutra doći na posao. Za to postoji razvijena administracija Rimske kurije, vatikanske institucije koje već obavljaju velik dio poslova u njegovo ime.
Važnu ulogu ima kardinal državni tajnik Pietro Parolin, jedan od najutjecajnijih ljudi u Vatikanu. Državno tajništvo koordinira brojne poslove Svete Stolice, diplomatske odnose, komunikaciju s državama i rad vatikanske administracije. Ako se Papa oporavlja od operacije, Parolin i ostali visoki dužnosnici mogu nastaviti obavljati poslove iz svojih nadležnosti. Prefekti vatikanskih dikasterija, odnosno tijela koja odgovaraju ministarstvima, nastavljaju voditi svoja područja, a biskupi diljem svijeta nastavljaju upravljati svojim biskupijama, pisao je Express.
Ali Parolin nije papin zamjenik u smislu šefa države koji automatski preuzima sve ovlasti. Ne može se jednostavno proglasiti privremenim papom, promijeniti crkveni nauk, donijeti odluku koja je zakonom pridržana isključivo Papi ili sazvati konklavu zato što se Papa nalazi na liječenju. Važne odluke koje zahtijevaju osobnu papinu suglasnost mogu se odgoditi dok se ne oporavi, dok se drugi poslovi mogu nastaviti na temelju već postojećih ovlasti i delegacija. Koliko će se toga doista morati odgoditi, ovisi o papinu zdravstvenom stanju i sposobnosti da komunicira i donosi odluke.
Ako se oporavak produlji na nekoliko tjedana ili mjeseci, pravno se ne mora dogoditi ništa dramatično. Papa može ostati na dužnosti čak i ako ne može održavati javne mise, primati državne poglavare ili putovati. Dokle god je sposoban razumjeti pitanja, donositi odluke i jasno izraziti svoju volju, može upravljati Crkvom iz bolničke sobe. Dokumenti mu se mogu dostavljati na odobrenje, a važne odluke može donositi i bez fizičke prisutnosti u Apostolskoj palači. Takva situacija nije nepoznata Vatikanu. Papa Franjo i Ivan Pavao II. tijekom svojih pontifikata više su puta bili hospitalizirani, ali su pritom ostali poglavari Crkve.
Što ako Papa više ne može?
Problem nastaje u bitno drukčijoj situaciji: što ako Papa izgubi svijest, pretrpi teško neurološko oštećenje ili zbog bolesti više nije sposoban razumjeti informacije i donositi odluke? U tom slučaju Crkva se suočava s pravnom prazninom koja desetljećima zaokuplja stručnjake za kanonsko pravo. Associated Press upozorio je na taj problem još tijekom teške bolesti pape Franje 2025. godine. Dok za smrt ili ostavku pape postoje detaljno razrađena pravila, za slučaj u kojem je Papa živ, ali potpuno nesposoban obavljati službu, nema jednako jasnog postupka.
Središnji je problem 335. kanon Zakonika kanonskog prava. On određuje da se, kada je Apostolska Stolica upražnjena ili potpuno spriječena, ništa ne smije mijenjati u upravljanju općom Crkvom te da se moraju poštovati posebni propisi za takve okolnosti. Međutim, taj kanon ne određuje tko i kako službeno utvrđuje da Papa više nije sposoban upravljati Crkvom, tko bi tada preuzeo njegove ovlasti niti koliko bi takvo stanje moglo trajati. Za potpuno spriječenu papinsku službu ne postoji detaljan, općeprimjenjiv zakonski mehanizam kakav postoji za razdoblje nakon papine smrti ili ostavke.
Koliko ga onda kardinali mogu čekati? Godinu, pet ili deset? Odgovor bi mogao iznenaditi: ne postoji propisani vremenski rok nakon kojega se bolesni Papa mora povući s dužnosti. Nema pravila prema kojem kardinali nakon 30 dana, šest mjeseci ili godinu dana njegove nesposobnosti mogu proglasiti da mu je mandat završio. Papa se ne bira na određeni broj godina, nema obveznu dob za umirovljenje i ne mora odstupiti zbog bolesti. Čak ni ako njegovo zdravstveno stanje dugoročno onemogućuje obavljanje većeg dijela dužnosti, to samo po sebi ne znači da je njegovo mjesto postalo upražnjeno.
To znači da bi, barem prema postojećem pravnom okviru, mogla nastati situacija u kojoj je Papa mjesecima ili godinama nesposoban aktivno upravljati Crkvom, a nitko nema jasno propisanu ovlast proglasiti kraj njegova pontifikata. Kardinali se mogu sastajati i raspravljati o stanju Crkve, vatikanska administracija može održavati redovite poslove, ali ne mogu jednostavno izabrati novog papu dok je prethodni živ i još uvijek obnaša službu. To bi otvorilo i pitanje zakonitosti eventualnih odluka donesenih bez njegove suglasnosti, pisao je Express.
