"Velika bi pogreška bila davati bilo kakvu važnost međunarodnom pravu zato što, čak i kad se čini da kratkoročne ide nama u prilog, svi oni koji misle da međunarodno pravo znači išta su oni koji želi ograničiti moć Sjedinjenih Američkih Država." Tim riječima je John Bolton obilježio kraj devedesetih godina prošlog stoljeća i označio uspon neokonzervativaca tijekom dvaju mandata Georgea Busha.
Ovih dana ozbiljno se spominje u kontekstu novog ministra vanjskih poslova u mandatu novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Svim poznavateljima prilika i svima onima koji se sjećaju katastrofalnih američkih ratova u Iraku i Afganistanu, jasno je da je Bolton gotovo nevjerojatno opasan kao bilo gdje u vanjskoj politici, a kamoli kao okosnica američke vanjske politike. Boltonu se mora dati za pravo nekoliko stvari. Prvo, ima vrhunsko obrazovanje i diplomirao je kao najbolji u generaciji na Yaleu. Proveo je jedno vrijeme zaposlen za najbolju odvjetničku tvrtku u Washingtonu. Nešto više od godinu dana radio je kao veleposlanik SAD-a u Ujedinjenim narodima, a posebno se isticao radom po raznim institutima i analitičkim kompanijama fokusiranima na vanjsku politiku. Problem koji mu čak i okorjeli konzervativci poput autora Jona Utleya predbacuju je činjenica da se nije obrazovao niti je živio igdje izvan SAD-a.
Osoba koja ima tako malo iskustva s drugima i drugačijima teško može razvijati diplomatske odnose. Čak i onda kad uspije ostaviti dojam, često je taj dojam negativan. Primjerice, iransko ministarstvo vanjskih poslova u nekoliko navrata ga je opisalo kao iznimno grubog i "nediplomatskog". Proveo je nekoliko godina u američkoj diplomaciji i gotovo je šokantno što je sve uspio uraditi kako bi uništio američki ugled u svijetu. Boltona predstavljaju kao glavnog i odgovornog za propadanje jedne ženevske konferencije o biološkom naoružanju početkom milenija. Ujedinjeni narodi tražili su da se napokon počne provoditi konvencija o biološkom oružju iz 1972. godine i nad SAD-om. Amerikanci su uporno tvrdili, a Bolton je bio najglasniji, da bi inspektori UN-a u nenajavljenim inspekcijama mogli ugroziti nacionalnu sigurnost. UN je tražio mogućnost pregledavanja lokacija za koje sumnjaju da kriju biološke agense, ali Bolton to nije htio dopustiti.
Unatoč činjenici da Amerikanci dosta glasno kažu da od 1969. godine ne istražuju biološka oružja za ofenzivne svrhe, Bolton je bio uvjeren da je bolje ignorirati UN. Gotovo jednako kontroverzno je i sklapanje bilateralnih ugovora kojima se jamči da američkim vojnicima neće biti suđeno pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Rimski statut, kojim se uspostavlja tribunal za progon ratnih zločinaca, SAD je prvotno potpisao. Međutim, Boltonovim dolaskom na poziciju moći taj potpis su brzinom munje i povukli. Kasnije se prisjećao i govorio da je najsretniji trenutak njegova života bio kad je SAD povukao svoj potpis s Rimskog statuta. Brojne glasine o njemu su se pojavile i nakon njegova odlaska iz američke diplomacije. Najgora je da je namjerno skrivao informacije koje mu se nisu sviđale od Colina Powella i Condoleeze Rice. Nije ni čudno da se čitavo desetljeće nije ni primakao američkoj diplomaciji.
