James Dean jedna je od onih rijetkih filmskih zvijezda čiji je mit odavno prerastao njegovu filmografiju. Kada je 30. rujna 1955. poginuo u prometnoj nesreći u Kaliforniji, imao je samo 24 godine i iza sebe tek jedan veliki film koji je publika već bila vidjela. Druga dva, među njima i "Buntovnik bez razloga", stigla su u kina nakon njegove smrti. Gluma ga je učinila zvijezdom, ali upravo je prerani kraj od njega stvorio legendu.
James Byron Dean rođen je 1931. u Indiani, a obitelj se zbog očeva posla ubrzo preselila u Kaliforniju. Majku je izgubio sa samo devet godina. Odmalena su ga privlačile različite vrste umjetnosti: svirao je violinu, plesao step i izrađivao skulpture, ali jedna ga je strast pratila cijeli život - motori i automobili. Jednom je svom ravnatelju objasnio da mnogo zna o njihovoj mehanici, da ih obožava voziti i da je već sudjelovao u utrkama. Nakon što mu je profesor drame savjetovao da napusti fakultet, preseli se u New York i ozbiljno se posveti glumi, Dean je poslušao. Statirao je, snimao reklame i nastupao na televiziji i Broadwayu, a početkom pedesetih ušao je u krug legendarnog Leeja Strasberga. Njegov intenzivan, nervozan i vrlo osoban način glume ubrzo je privukao pozornost Hollywooda.
Pravi proboj stigao je s filmom "East of Eden" (Istočno od Raja). Dean je u njemu utjelovio mladenački nemir Amerike pedesetih, a slava mu je rasla nevjerojatnom brzinom. Istodobno nije odustao od automobilskih utrka. Vozio je na natjecanjima u Palm Springsu i Santa Barbari, a 1955. odlučio je kupiti automobil koji će poslije postati gotovo jednako slavan kao i on.
Sredinom rujna 1955. tvrtka Competition Motors dobila je nekoliko novih primjeraka modela Porsche 550 Spyder, namijenjenih privatnim trkaćim vozačima. Dean je 21. rujna zamijenio svoj Porsche 356 Super Speedster za novi Spyder i nadoplatio 3800 dolara. Ukupna vrijednost transakcije iznosila je 6800 dolara, a glumac je čak zatražio predujam od Warner Brothersa kako bi mogao platiti automobil.
Spyder je bio izrazito lagan, težak oko 600 kilograma, nizak i obojen metalik srebrnom bojom. Na automobilu je bio ispisan trkaći broj 130, a na stražnjem dijelu nadimak koji mu je Dean dao - "Little Bastard", odnosno "Mali gad". Prodavač Jonny von Neumann navodno je pristao prodati automobil Deanu pod uvjetom da ga na utrkama prati njegov mehaničar Rolf Wütherich, čovjek koji je radio u Porscheovu eksperimentalnom odjelu i izvrsno poznavao automobil. Dean je odmah prijavio nastup na utrkama u Salinasu za 1. i 2. listopada. Nikada tamo nije stigao.
U petak 30. rujna Dean i Wütherich pripremali su automobil u radionici Competition Motorsa. Prvotni plan bio je jednostavan: Porsche će do Salinasa putovati na prikolici iza Forda Country Squire, koji je vozio Deanov prijatelj i filmski kaskader Bill Hickman. S njima je putovao i fotograf Sanford Roth, koji je trebao snimiti fotoreportažu o Deanovu nastupu na utrkama. No plan je u posljednji trenutak promijenjen. Kako je Spyder bio nov, Wütherich je predložio da ga Dean sam odveze do Salinasa kako bi tijekom puta razradio motor i ostale mehaničke komponente. Dean je pristao. Prije puta grupa je popila kavu i pojela krafne u Hollywoodu, a krenuli su oko 13.15 sati. Prvo su stali na benzinskoj postaji u Sherman Oaksu. Ondje je nastala poznata fotografija Jamesa Deana dok toči gorivo u svoj Porsche. Bila je to posljednja fotografija glumca snimljena dok je bio živ.
Oko 15.30 sati policajac O. V. Hunter zaustavio ga je južno od Bakersfielda zbog prebrze vožnje. Dean je vozio 104 km na sat na dijelu ceste na kojem je ograničenje bilo 80. Kaznu je dobio i Hickman, koji je s prikolicom vozio znatno iznad ograničenja za takvu vrstu vozila. Nakon toga nastavili su sporednom cestom koju su često koristili vozači sportskih automobila na putu prema Salinasu.
Stali su na mjestu zvanom Blackwells Corner. Wütherich je ondje pojeo jabuku, Dean popio gazirano piće, a susreli su i kolege vozače Lancea Reventlowa i Brucea Kesslera. Dogovorili su se da će kasnije zajedno večerati u Paso Roblesu. Dean je navodno tada rekao prijateljima da je Spyder toga dana uspio potjerati iznad 190 km na sat. Ali dodao je i nešto drugo:
"Nemojte misliti da ću biti divljak na ovoj utrci, želim postati stvarno dobar vozač".
Oko 17.15 ponovno je krenuo. Cesta prema Paso Roblesu bila je relativno ravna, ali problem je stvaralo sunce koje se spuštalo prema horizontu i udaralo ravno u oči vozačima koji su se kretali prema zapadu. Oko 17.45 Deanov Porsche približavao se raskrižju.
Prema iskazima svjedoka, Dean je nešto ranije pretekao jedan automobil velikom brzinom. Istodobno mu je iz suprotnog smjera dolazio Ford Tudor iz 1950. kojim je upravljao 23-godišnji student Donald Turnupseed. Turnupseed je namjeravao skrenuti ulijevo na cestu 41. Za to je morao presjeći prometnu traku kojom je dolazio Dean. Srebrni Porsche bio je vrlo nizak, a zbog boje automobila, asfalta i zasljepljujućeg zalazećeg sunca mogao se teško uočiti. Turnupseed je počeo skretati. Dean je prema kasnijem svjedočenju izgovorio rečenicu koja je postala dio njegove legende:
"Taj tip tamo mora stati. Vidjet će nas".
Nije ih vidio na vrijeme. Turnupseed je u posljednjem trenutku nagazio na kočnicu i pokušao vratiti automobil udesno. Dean je, prema rekonstrukciji opisanoj u tekstu, pokušao manevrom izbjeći Ford. Prostora više nije bilo. Lijevi prednji dio Porschea udario je u Ford. Razlika u masi bila je golema: Ford je težio više od 1300 kilograma, Porsche manje od polovice toga. Spyder je odbačen s ceste i pretvoren u zgužvanu olupinu. Wütherich je izbačen iz otvorenog automobila i završio u polju s teškim prijelomima, ozljedama čeljusti i izgubljenim zubima. Preživio je. Dean nije.
Glumac je ostao zarobljen u automobilu. Zadobio je katastrofalne ozljede vrata, prsnog koša, glave i unutarnjih organa. Hitna pomoć stigla je desetak minuta poslije i prevezla njega i Wüthericha u bolnicu u Paso Roblesu. James Dean proglašen je mrtvim u 18.20 sati. Donald Turnupseed prošao je s lakšim ozljedama. Istraga je završila vrlo brzo. 11. listopada održano je saslušanje pred porotom, koja je nakon samo 24 minute zaključila da je riječ o slučajnoj smrti bez kriminalne namjere. Turnupseed nikada nije kazneno gonjen.
Desetljećima se poslije raspravljalo o tome koliko je Dean brzo vozio i tko je zapravo bio odgovoran za nesreću. U popularnoj verziji priče često se tvrdilo da nije jurio, no drugi iskazi citirani u tekstu govore o velikoj brzini neposredno prije sudara.
Čovjek koji mu je navodno predvidio smrt
Jednu od najbizarnijih priča o Jamesu Deanu desetljećima poslije ispričao je britanski glumac Sir Alec Guinness, budući Obi-Wan Kenobi iz "Ratova zvijezda". Guinness je opisao susret s Deanom neposredno prije njegove smrti. Mladi glumac pokazivao mu je svoj novi Porsche i hvalio se njegovim mogućnostima. Rekao mu je da juri 240 na sat. Automobil je Guinnessu, prema njegovu kasnijem zapisu, odmah djelovao zlokobno. Tvrdio je da ga je obuzeo neobičan osjećaj i da je Deanu izgovorio gotovo nevjerojatno upozorenje:
"Molim te nikad nemoj ući u njega. Nemoj ga voziti. Ako budeš, u roku od godine dana ćeš biti mrtav", jezivo je predvidio Guinness, što su u restoranu u kojem su razgovarali čuli brojni svjedoci. Dean ga nije ozbiljno shvatio. Večer su nastavili u dobrom raspoloženju. Sedam dana poslije bio je mrtav.
Prema legendi koja se godinama širila, dijelovi automobila nakon Deanove smrti završili su kod drugih vozača, a zatim su ih pratile nesreće. Jedan liječnik koji je navodno kupio motor poginuo je u automobilu. Drugom vozaču, koji je došao do Deanovih kotača, dvije su gume navodno istodobno eksplodirale. Čovjek koji je prevozio ostatke Porschea navodno je sletio s ceste i poginuo.
