Imate tri ili pet godina da završite samo jedan projekt. I ne uspijete napraviti ništa. Sve vrijeme redovno primate plaću, a prema potrebi plate vam i telefon, automobil, tajnicu. Teško da ne biste dobili otkaz kod bilo kojeg poslodavca i bili bi proglašeni neuspješnim, a vaša opravdanja da se nije moglo šef bi prihvatio s prijezirom. Ali ako ste u tvrtkama koje su osnovale županije i gradovi, onda to očito prolazi.
Državna revizija je analizirala poslovanje 92 lokalna i regionalna poduzeća u tri godine. Što su uradili tijekom 2010., 2011. i 2012. godine. I za njih 15 udarila pečat: nisu ispunili svrhu osnivanja ili su je samo djelomično ispunili. Vlada je na prošloj sjednici usvojila izvješće revizije na 500 stranica bez ijedne riječi. Možda im ništa nije bilo čudno ili jednostavno se nikome nije dalo čitati opsežan materijal. Ono što je znakovito jest da su te gotovo pa fantomske tvrtke skoro uvijek vodili i vode ili članovi stranke koja je na vlasti u županiji ili gradu ili osobe s njima povezane. Jedna od oglednih neuspješnih tvrtki je Krapinsko-zagorski aerodrom. Osnovana je prije 15 godina da bi napravila aerodrom kraj Zaboka. I naravno da ga nisu napravili i da od svega postoji još samo jedna ledina koja se koristi eventualno za sportsko letenje. A objavljeno je i da troše nekoliko desetaka tisuća kuna godišnje samo za uklanjanje krtičnjaka.
Potpora županije otišla na plaće
Aerodrom čitavo vrijeme vodi Sandra Mičin, koja je i izabrana i za predsjednicu Foruma žena SDP-a. U tri godine su dobili potporu županije od 920.000 kuna. Na što je otišla većina tih potpora? Pa na plaću direktorice. Ona je koštala sa svim doprinosima 487.000 kuna u te tri godine. Prema podacima Poslovne Hrvatske, ima neto mjesečnu plaću od 9.847 kuna.
"Radim apsolutno sve u tvrtki i pripremam projekt", rekla je lani za 24sata. Revizija ne misli da je baš uspješna za svoju plaću. Navode da nisu donijeli niti plan razvoja, nemaju niti plan financiranja buduće gradnje aerodroma. Cesta je sagrađena mimo planova i zemlja kupljena za 3,2 milijuna kuna. Čak 1,2 milijuna kuna su potrošili za razne projekte i opremu za letenje još 61.000 kuna. Ali još nisu dobili dozvolu. A kada će, ne zna se.
Prije nego je postao ministar prometa, Siniša Hajdaš Dončić je bio župan koji je gurao ideju aerodroma. Prije tri i pol godine čak je i sletio malim avionom na njega i najavio preporod. "Ostvarili smo zacrtani plan, a sad slijedi pronalazak strateškog partnera za buduću zračnu luku i komercijalizacija aerodroma", rekao je tada ponosno Hajdaš Dončić.
Regionalni centar čisto okoliša Split osnovan je prije deset godina
Umjesto da aerodrom postane mjesto na koje će slijetati oni željni kontinentalnog turizma i ljepota Zagorja, još je ledina. Na njega mogu samo lake letjelice, a od ulaganja između 20 i 40 milijuna nije bilo ništa. Ministar se sada bavi mnogo važnijim stvarima, poput koncesioniranja autocesta, ali zato direktorica Mičin još dobiva plaću radeći na projektu koji stoji na mrtvoj točki. Kod državne revizije posebno su istaknuta poduzeća koja su trebala graditi odlagališta otpada i gospodariti otpadom. Prije nekoliko godina ona su se masovno osnivala u županijama i obećavali su se milijuni eura iz Europskih fondova za zbrinjavanje otpada.
Jedan od primjera je Regionalni centar čistog okoliša Split. Oni su trebali napraviti odlagalište otpada na Lećevici. Osnovani su prije deset godina da nabave svu opremu i sagrade centar.
"Nisu ispunili svoju svrhu. Krenuli su 2009. godine u projekt i lokacijsku dozvolu. Ona je bila neprihvatljiva, pa raskidaju ugovor s projektantom. U 2013. godini su počeli ponovno raditi na projektu. Nisu još ni zemlju otkupili", navodi revizija.
Ne rade ništa, dobivaju plaću i - bonuse!
Pet zaposlenih na punoj plaći tako razvlači projekt. Njih pet stoji oko milijun kuna svake godine. I ne samo to. Revizija ističe da su bez ikakvog obrazloženja dobili bonuse za uspješnost u radu - 87.000 kuna. Najvišu plaću imao je HDZ-ov direktor Ante Baran - 16.500 kuna, a ni ostali nisu životarili jer je najniža 6000 kuna. Baran je istodobno bio i načelnik općine Lećevica, pa je novac koji je dobio za pripremu projekta posudio svojoj općini kojoj je na čelu - čak 1,1 milijun kuna. Baran je tek lani otišao s pozicije kad je službeno ustanovljen sukob interesa zbog dvostruke funkcije. Ali centar još nije sagrađen, a pet zaposlenih prima plaću i danas.
Slično je i sa sisačkim Ekostartom. I oni su trebali sagraditi odlagalište, ali ga nema čak ni u planovima. Iako je županica koja je davala potpore tvrtki od gotovo pola milijuna kuna bila SDPova Marina Lovrić Merzel, tvrtku su vodili HSP-ovci. Prvo Dunavko Orešković, a onda Pejo Trgovčić. Mediji su izvještavali da je HSP pomagao ostati na vlasti SDP-ovoj županici. Gotovo sav novac koji su dobili otišao je na plaće direktora. U tri godine - 365.000 kuna. Nisu radili baš ništa.
Županija im plaća račune
"Čak i letke koje su trebali tiskati tiskao je upravni odjel županije", navodi revizija. Dodaju kako direktor samo pošalje račun koliko je potrošio za telefon i struju, a županija sve plati. U Vinkovcima i Zadru su na sličan način funkcionirale tvrtke Energana Vinkovci i EKO Zadar.
Energanu je godinama vodio Ivan Bosančić, koji je sad HDZ-ov dogradonačelnik Vinkovaca. Trebali su napraviti za 37 milijuna kuna postrojenje koje bi iz biomase grijalo Vinkovčane i osiguravalo struju. Tako su dobro radili da im je dozvola za gradnju poništena. Završili su i u gubitku jer je na direktora Bosančića otišlo 165.000 kuna, pa revizija kaže da mu preispitaju plaću. U Zadru je HDZ-ovac Dino Perović vodio poduzeće EKO koje je trebalo sagraditi centar za gospodarenje otpadom. I danas na njihovim stranicama stoji samo projekcija kako bi taj centar trebao izgledati. A u tri godine su za tri zaposlena potrošili 477.000 kuna. Prosječna plaća što se nisu maknuli s mrtve točke je 7800 kuna neto.
"Ishođenje potrebnih dozvola je složen proces i radimo na tome", pravdali su se reviziji.
Isplaćivali božićnice nakon što su im bile ukinute
Iako Međimurje vrijedi kao uspješna županija, revizija je pronašla dvije polufantomske tvrtke i u toj županiji pod kontrolom HNS-a - Međimurski sajam poduzetništva (Mesap) i Međimurska energetska agencija (Menea). Mesap je godinama vodio HNS-ovac Vitomir Kirić i jedina zadaća im je bila organizirati sajmove. Ali ne žive od sajmova, nego dvije trećine novca dobivaju od županije i općine - više od milijun kuna na godinu. Sagradili su i dvoranu za sajmove vrijednu 11,2 milijuna kuna, ali revizija je utvrdila da je ona bila puna 13 dana u godini. Ali zato su tri zaposlena trošila 492.000 kuna u 2010. godini.
U krizi je zatim Županija srezala plaće i zabranila božićnice, ali direktor je i dalje dobivao višu plaću te su dali božićnice od 1400 kuna. I u Menei, koju vodi Mladen Boršić, također su si isplatili 2400 kuna božićnica protivno odluci Županije. Na tri zaposlena oni troše oko 440.000 kuna na godinu. Za taj novac trebali su poticati energetsku učinkovitost. I što su uradili? Donijeli su program izvan roka, pa su morali vratiti 56.400 eura nazad u EU. Napravili su samo jedan projekt u tri godine. Na neslavnoj listi još su i poduzeća Kukavica iz Velike Pisanice te Trg iz Koprivnice, preko čije je SDP-ove direktorice stranka financirala izborne plakate. Tu su i Viroxpo te nikad zaživjela Veletržnica ribe u Poreču, Eko-sustav iz Vukovara, Gospodarske zone Prelog, Poduzetnički centri iz Belog Manastira i Zadra.
Revizija je inače ušla u tek manji dio lokalnih poduzeća. Primjerice, zaobišli su Zagreb u kojem poduzeće Terme Zagreb troši po milijun kuna na godinu za pripremu projekta termi. U biti, većina odlazi na plaće. Tu je i skijalište Bijela Kosa. Da je revizija zagrebala dublje, na površinu bi izašli još brojni fantomi koji jedu novac poreznih obveznika.
