One koje bogovi odluče uništiti, prvo učine da polude. Tako kaže stara izreka, pa ako je doista tako, onda budućnost Italije izgleda zbilja mračno. Današnja Italija, skoro cijelo stoljeće od Mussolinijevog marša na Rim, u svom glavnom gradu ima vladu uz koju onaj klaunovski Benito izgleda kao uzor državnika. Ta vlada provodi politike koje nisu tek naprosto neofašističke, što definitivno jesu, nego su usto i poremećene.
Posljednji ekscentrični prijedlog ministra unutarnjih poslova i zamjenika premijera, prijedlog Mattea Salvinija, ide za tim da "etničkim" dućanima uvede da rade do 21 sat najkasnije. Razlog za to je, što se njega tiče, "to što ih skoro sve vode strani građani", što su "postali večernja stjecišta pijanaca i narkodilera". Štoviše, smatra Salvini koji svjetski postaje sve poznatiji kao "mini-me" Donalda Trumpa, dodaje da su takvi dućani puni "ljudi koji pivo i viski piju do tri ujutro" i koji "pišaju i seru" po našim haustorima.
Čitatelji se mogu prisjetiti bojkota židovskih radnji i obrta što im ih je uvodio Hitler u 30-ima, i različitih progona koje su nad rasnim manjinama provodili kojekakvih tirani kroz povijest. Talijanski bizarni maloprodajni progon samo je posljednji iz serije mjera smišljenih kako bi se cijela zemlja pretvorila u ono što bi trebao opisivati izraz "neprijateljsko okruženje" za izbjeglice, tražitelje azila i ekonomske migrante.
Popisivanje Roma, odbijanje spašavanja migranata iz čamaca po Mediteranu koji tonu i prijetnje zatvorom lokalnim gradonačelnicima koji žele pružiti dobrodošlicu izbjeglicama i smjestiti ih u svoje populacijski odumiruće gradove i naselja, samo su neki od niza nedavnih napada na ljudska prava. Italija predvodi svijet u ukidanje građanskih sloboda, ako ne i gore od toga.
Često smo skloni o fašizmu razmišljati kao o zrnatom, crno-bijelom filmskom žurnalu iz prošlosti, s pobješnjelim vođama koji bulazne u svojim redikuloznim uniformama. Fašisti su danas drugačiji, sa svojim raskopčanim košuljama i profilima na društvenim mrežama. Ipak, filozofija im je identična. Prisutan je onaj isti prezir prema demokraciji, prema onome što se danas naziva "establišmentom".
Tradicionalne političare omalovažava se kao korumpirane, kao sebične nesposobnjakoviće, jednako kao što je to bilo u 1920-ima i 1930-ima. "Strance", i to jednako kod kuće kao i vani, okrivljuje se za komplekse ekonomske probleme. Za protekcionizmom se poseže kao za brzim rješenjem; slobodna trgovina se istodobno i netočno predstavlja i prezire. Međunarodne organizacije poput UN-a i EU-a napada se zbog njihovog "miješanja" u domaća pitanja.
Nitko, nadajmo se, ne misli da će Salvini i njegovi prijatelji napasti Abesiniju ili Albaniju, ali su nesumnjivo opasni i predstavljaju prijetnju po stanje u Europi, koju se gradilo i za koju se borilo tijekom sedam desetljeća još otkako su nam fašisti po prvi put rekli da imaju sve odgovore. U Poljskoj, u Mađarskoj, u Češkoj, fašisti vode cijele zemlje. Na mjestima poput Austrije i Danske oni ili dijele vlast ili su blizu tome.
U Francuskoj Nacionalni front iznova izumljuje samog sebe, Macron je takoreći posljednja nada francuske demokracije. U Njemačkoj znamo što se događa; uspon AfD-a prisilio je dvije glavne stranke u neugodnu stalnu veliku koaliciju koja istiskuje život iz socijaldemokrata, ostavljajući neonaciste kao neslužbenu opoziciju. Isto se događa u Švedskoj. Čak i u bogatoj Bavarskoj kopni snaga u etablirane stranke, iako u ovom slučaju dio nezadovoljstva ide u korist puno benignijih Zelenih.
Izbori sljedeće godine za Europski parlament čini se da će priču o dućanima pretvoriti u veliko igralište za luđake i više ili manje prikrivene rasiste. Bilo je samo pitanje vremena kada više neće biti dovoljno loše to što gladni Talijani navečer više neće biti u stanju pronaći kebab zalogajnicu. Da je samo riječ o Salviniju, već to bi bilo dovoljno loše. Ali on nije sam, on ima svoje prijatelje, saveznike i klonove diljem kontinenta. I zbog toga je važna ona vijest o luđačkim sankcijama Italije na etničke dućane.
Komentar je u cijelosti preuzet s Independenta. Autor Sean O'Grady zamjenik je glavnog urednika ovog lista.
