Vladimir Zelenski rekao je da će odletjeti u Tursku i tamo čekati Vladimira Putina na izravnim pregovorima sutra, u četvrtak 15. svibnja. Donald Trump također je priznao da će doći; kasnije su se pojavile informacije da će američki predsjednik doletjeti u zemlju samo ako tamo bude i ruski čelnik. Zelenski je istovremeno precizirao da će doći u bilo koji grad u Turskoj, u slučaju da Putin nije spreman letjeti u Ankaru. Ukratko, sve sada ovisi o ruskom predsjedniku. Analitički projekt "Re: Rusija" smatra da je ovo nevjerojatno opasna situacija ne samo za Ukrajinu, već i za cijelu Europu i analizirao je cijelu situaciju.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Scenarij spektakularnog susreta s Vladimirom Putinom tijekom prve inozemne turneje Donalda Trumpa, tijekom kojeg bi se postigao proboj u rješavanju rusko-ukrajinskog sukoba i koji bi postao trijumf mirovnih napora američkog predsjednika, ostao je glavni i najpoželjniji scenarij za Washington barem od veljače. U početku je planirano da se takav sastanak održi u Rijadu.
Sasvim je vjerojatno da je upravo učinkovitost ovog scenarija uvelike odredila strategiju ustupaka Moskvi i odustajanja od planova pritiska na Kremlj, čega se Trump pridržavao tijekom tromjesečnih pregovora. Međutim, ti su napori naišli na nepopustljivost Kremlja i nisu dali rezultate.
Putinovu inicijativu za nastavak izravnih pregovora u Istanbulu kao odgovor na ultimatum o primirju koji mu je predstavljen mnogi su doživjeli kao njegovu želju da pokaže spremnost na pregovore, a istovremeno odbije primirje. Međutim, ovo tumačenje je najvjerojatnije netočno. Putin je imenovao točan datum pregovora: 15. svibnja, odnosno dan kada Trumpovi pregovori u Rijadu završe uoči njegova povratka u Ameriku. Zapravo, Putin je već tijekom svog prvog inozemnog posjeta dao još jednu priliku da ostvari Trumpov san o postizanju proboja u pregovorima s Moskvom.
Ovaj scenarij izgleda prilično opasno za Ukrajinu i Europu. Sada je na Putinu da odluči hoće li se sastanak trojice predsjednika u Istanbulu održati, što znači da ima polugu utjecaja da prisili Trumpovu administraciju na ustupke. Zauzvrat, Vladimir Zelenski bi mogao biti prisiljen potpisati sporazum koji su pripremili Putin i Trump.
Tijekom travanjskih pregovora između Washingtona i Kremlja, jasno je definirana točka na pregovaračkom dnevnom redu koja ostaje kamen spoticanja. Kremlj inzistira na ograničavanju vojnog potencijala Ukrajine i neprisutnosti europskih snaga odvraćanja na njezinom teritoriju. Međutim, takav scenarij čini se neprihvatljivim za Ukrajinu i Europu, jer ne samo da čini Ukrajinu ranjivom na novi ruski napad, već i ugrožava njezine šanse za gospodarski oporavak.
Trumpov spektakularni plan
Trumpova primjedba da bi u četvrtak, 15. svibnja, mogao završiti u Istanbulu, gdje je Vladimir Zelenski već obećao čekati Vladimira Putina, dodatno zaoštrava diplomatsku intrigu posljednjih dana - ali samo na prvi pogled djeluje neočekivano.
Zapravo, dramatičan plan da se Trump sastane s Putinom na svom prvom putovanju u inozemstvo i izvede diplomatsko čudo presijecanjem Gordijevog čvora rata između Rusije i Ukrajine bio je na snazi barem od početka veljače. Sam Trump spomenuo je mogućnost takvog sastanka 12. veljače tijekom svog prvog inozemnog posjeta Saudijskoj Arabiji , odmah nakon prvog telefonskog razgovora s Putinom. Krajem ožujka, izvori za Axios , govoreći o Trumpovom nadolazećem posjetu Rijadu, spomenuli su da se o posjetu raspravljalo na marginama pregovora između ruske i američke delegacije 18. veljače u istom gradu, te da bi se trebao dogoditi nakon sporazuma o prekidu vatre u Ukrajini.
Može se zamisliti koliko je ovaj scenarij morao biti privlačan za Trumpa. Moguće je da je upravo njegova učinkovitost uvelike odredila strategiju ustupaka Moskvi i odbijanje pritiska na Kremlj, kako je bilo predviđeno izvornim planom posebnog predstavnika za ukrajinsko pitanje Keitha Kellogga (→ Re: Rusija: Tristo dana u potrazi za srebrnim metkom ). Na prijelazu iz ožujka u travanj, nakon što su pregovori u Rijadu zastali, a Rusija pojačala bombardiranje ukrajinskih gradova, Trump je zaprijetio Kremlju oštrim mjerama, ali nekoliko dana kasnije poslao je u Rusiju glavnog zagovornika ustupaka Moskvi, Stevea Witkoffa.
Nakon Whitkoffovih prvih razgovora u Rusiji 17. travnja , Putinov pomoćnik za vanjsku politiku Jurij Ušakov ukratko je spomenuo mogući sastanak u Rijadu (napominjući da je takav sastanak inicijativa američke strane). Međutim, reakcija Washingtona na Whitkoffov drugi posjet razočarala je Kremlj i činilo se da je u pregovorima nastupila pauza. Dana 24. travnja, odgovarajući na pitanje o tome hoće li se možda sastati s Putinom tijekom svog posjeta Bliskom istoku, Trump je bio neodređen: moguće je, ali malo vjerojatno; vjerojatnije je da će se sastanak održati nakon putovanja. Putinov tajnik za tisak izjavio je 5. svibnja da njegov šef ne planira nikakve posjete Saudijskoj Arabiji. A oko 10. svibnja, izvori NBC-a u Trumpovoj administraciji rekli su da je sastanak moguć samo ako se u Ukrajini uspostavi primirje , ali da je u to bilo malo nade.
Iz te perspektive, mogući susret trojice predsjednika u Istanbulu nije toliko novi zaokret koliko modifikacija izvorno planiranog spektakularnog završetka pregovaračkog maratona u Rijadu.
Ping-pong za troje
Zanimljivo je da su baš istog dana kada su izvori NBC-a izrazili sumnju u mogućnost sporazuma o prekidu vatre i sastanka između Trumpa i Putina, odnosno 10. svibnja, četiri europska čelnika – Macron, Starmer, Merz i Tusk – neočekivano stigla u Kijev i postavila ultimatum Rusiji zahtijevajući trenutno primirje u trajanju od 30 dana. Dva dana ranije, Trump je objavio da "Sjedinjene Države pozivaju, idealno, na 30-dnevni bezuvjetni prekid vatre... Ako se prekid vatre ne održi, Sjedinjene Države i njihovi partneri će nametnuti dodatne sankcije." Inicijativa petorice vođa, u biti, razvila je ovu ideju, ali u ultimativnijem obliku.
Postoje dva temeljno moguća puta za bilo kakve mirovne pregovore. Prvi je da se strane, uz posredovanje treće strane, dogovore o uvjetima prestanka neprijateljstava, te nakon što postignu dogovor o osnovnim uvjetima mira, potpišu sporazum o prekidu vatre. Drugi put pretpostavlja obrnuti redoslijed: prekid vatre bez preduvjeta postaje prvi korak u pregovaračkom procesu, a zatim, u uvjetima „tišine“, strane pregovaraju i postupno približavaju svoje stavove. Dakle, dva različita kolosijeka različito definiraju što su kola, a što konj u procesu pregovaranja koji ga pokreće naprijed.
Od veljače Trump se zalaže za drugu opciju - primirje kao početni korak u pregovaračkom procesu. Moskva, s jedne strane, nije izravno odbacila ovu ideju, formuliranu tijekom prvog rusko-američkog sastanka u Rijadu, ali je inzistirala na "nijansama" koje se moraju dogovoriti prije toga. Kao rezultat toga, uspjela je uvući Trumpovu administraciju u pregovore o mirovnim uvjetima, odnosno zamijeniti kola i konja. Ovi pregovori su do kraja travnja zašli u zastoj. U biti, stav Moskve je da je uvjet za prekid vatre ispunjenje njezinih maksimalističkih zahtjeva prema Ukrajini, formuliranih na početku sukoba. U takvoj situaciji, kijevski ultimatum Zelenskog i četiri europska čelnika izgledao je kao još jedan pokušaj prisiljavanja Kremlja da se vrati na drugi pregovarački kolosijek.
Predsjednik Putin je doslovno nekoliko sati kasnije - u noći 11. svibnja - napravio protumjeru, što je prilično izvanredan događaj. Putin nije sklon održavanju kasnonoćnih konferencija za novinare. Nakon što je novinare natjerao da čekaju sat i pol na njegov nastup kako bi stvorio maksimalno uzbuđenje oko svog govora, efektivno je odbio zahtjev koalicije za prekid vatre i predložio početak izravnih rusko-ukrajinskih pregovora u Istanbulu, što bi bio nastavak pregovora koji su prekinuti prije tri godine.
Europski čelnici nastavili su inzistirati na tome da pregovori imaju smisla samo ako se uspostavi primirje. Doista, ako Kremlj namjerava ponoviti maksimalističke uvjete koje je iznio prije tri godine, na kojima je inzistirao tijekom pregovora s Trumpovim predstavnicima u travnju i koje Kijev smatra, zapravo, uvjetima za kapitulaciju, koja je onda svrha novog kruga? Putinov pomoćnik Ušakov potvrdio je da će Moskva ostati pri svojim izvornim stavovima 2022. godine.
Prva reakcija Zelenskoga na Putinovu inicijativu također je prilično polazila od pretpostavke da bi prekid vatre trebao prethoditi početku pregovora („Očekujemo da će Rusija potvrditi prekid vatre - potpun, dugoročan i pouzdan - počevši od sutra, 12. svibnja, a Ukrajina je spremna za sastanak“, napisao je ). Međutim, Donald Trump neočekivano je prihvatio Putinovu bacanje u prilično dvosmislenoj objavi : "Ruski predsjednik Putin ne želi sklopiti primirje s Ukrajinom, već se umjesto toga želi sastati u Turskoj u četvrtak kako bi pregovarali o mogućem završetku KRVOPROLIĆA. Ukrajina se na to mora ODMAH složiti. Barem će moći utvrditi je li dogovor moguć, a ako ne, europski čelnici i SAD znat će gdje se što nalazi i moći će djelovati u skladu s tim! Počinjem sumnjati da će Ukrajina sklopiti dogovor s Putinom, koji je previše zauzet slavljenjem pobjede u Drugom svjetskom ratu, koja se ne bi mogla dobiti (ni blizu!) bez Sjedinjenih Američkih Država. ODRŽITE SASTANAK, ODMAH!!!"
Trump time istovremeno potkopava Putinov ultimatum (primirje kao uvjet za početak pregovora) zahtijevajući da Zelenski uđe u izravne pregovore bez ikakvih uvjeta, te izražavajući skepticizam prema sposobnosti Rusije i Ukrajine da napreduju u tim pregovorima. Ubrzo nakon toga, Zelenski je napisao da će u četvrtak čekati Putina u Istanbulu. Nekoliko sati kasnije, Trump je najavio da bi mogao završiti i u Istanbulu.
Na prvi pogled, Putinova izjava izgledala je kao pokušaj asimetričnog poteza - istovremeno odbacivanje ultimatuma o prekidu vatre i prijedlog za nastavak mirovnih napora, ali pod ruskim uvjetima. Mnogi promatrači su to vidjeli kao pokušaj Kremlja da dobije na vremenu, ne pristajući na prekid vatre, ali ni ne odustajući od pregovora. S druge strane, Zelenskijeva izjava da će osobno otići u Istanbul iz ove perspektive izgledala je kao namjerna eskalacija. A Trumpova izjava da bi i on mogao doći u Istanbul, na prvi pogled, stavlja Putina u gotovo beznadežan položaj.
Međutim, ovo tumačenje događaja gotovo je sigurno pogrešno. Činjenica je da je Vladimir Putin u svom noćnom govoru prvi predložio konkretan datum za nastavak pregovora: četvrtak, 15. svibnja. A to je upravo onaj dan kada će Donald Trump završiti svoj posjet Saudijskoj Arabiji, ali još neće napustiti Euroaziju.
Drugim riječima, upravo je Vladimir Putin, dobro svjestan Trumpovog sna, nagovijestio mogućnost sastanka u Istanbulu, tijekom kojeg bi Trump imao priliku provesti svoj ambiciozni plan rješavanja ukrajinske krize upravo tijekom svoje prve inozemne turneje. I Trump je preuzeo loptu.
Tko će izgubiti i što je u pitanju?
Trumpov posjet Istanbulu radi susreta s Putinom i Zelenskim, naravno, ima smisla samo ako se pod njegovim pokroviteljstvom tamo potpiše neki sporazum koji nalikuje barem privremenom smirivanju, što se može proglasiti diplomatskom pobjedom američkog predsjednika. Ali što će biti u tom sporazumu? To ne znamo. Nije poznato znaju li to Zelenski i europski partneri Ukrajine. Sasvim je moguće da u ovom trenutku to još nije konačno dogovoreno i da se pregovaranje nastavlja upravo u ovom trenutku. (Na to ukazuju i javni komentari koje je danas dao Steve Witkoff , dosljedni zagovornik maksimalnih ustupaka Moskvi.)
Međutim, znamo tko je već pristao doći u Istanbul, a tko gotovo sigurno neće biti tamo. Volodimir Zelenski, kojeg Washington ucjenjuje prekidom vojne pomoći Ukrajini, bio je prisiljen slijediti Trumpove upute. I gotovo je sigurno da u Istanbulu neće biti Europljana – šefova Velike Britanije, Francuske i Njemačke, koji su podržavali Zelenskog u svim prethodnim epizodama pritiska američke administracije na njega.
Istovremeno, Putin još nije ni na koji način odgovorio na Zelenskijevu spremnost da dođe u Istanbul, niti na Trumpove nagovještaje da bi i on mogao tamo završiti. Putinova šutnja najbolje pokazuje tko je u jakoj poziciji: od njega u ovom trenutku ovisi hoće li se sastanak održati. To znači da još uvijek ima priliku iskoristiti san američkog predsjednika o potpisivanju sporazuma tijekom njegove prve inozemne turneje.
Zapravo, nakon dva mjeseca pregovora koje Trumpov tim vodi s Kremljom, jedno pitanje ostaje kamen spoticanja. U nastojanju da postigne brz uspjeh, Trumpova administracija je tijekom travnja bila spremna na značajne ustupke Moskvi, poput priznavanja Krima kao ruskog. Međutim, crvene linije koje su povukli Kijev i europska koalicija bila su dva stava Kremlja: zahtjev za odustajanje od teritorija koji još nisu osvojeni, ali su već proglašeni ruskim, te zahtjev da europska koalicija ne pomaže Ukrajini u jačanju obrambene sposobnosti i da ne bude tamo prisutna nakon završetka vojnih akcija.
Moskva je očito bila spremna popustiti od prvog zahtjeva, ali drugi, koji bi ostavio Ukrajinu bespomoćnom od novog ruskog napada, postao je zid na koji su naletjeli pregovori između Moskve i Washingtona krajem travnja. Za Ukrajinu i Europu ovo nije samo pitanje sigurnosti Ukrajine – to je i pitanje može li se privatno poduzeće uključiti u njezinu obnovu. Postoji prijetnja da će konačni sporazum, pripremljen bez sudjelovanja Zelenskog i Europe, sadržavati ustupke upravo po tom pitanju.
Ako Putin ne dođe u Istanbul, pregovori na ministarskoj razini najvjerojatnije neće završiti ničim. Ako se sazna da Putin ide u Istanbul, to bi trebao biti signal opasnosti za Ukrajinu i Europljane. Zelenski će imati malo manevarskog prostora ako se Putin i Trump pojave u Istanbulu sa sporazumom koji će Trump zahtijevati da potpiše. Međutim, tijekom protekle tri godine, Zelenski je više puta pokazao čuda snage i snalažljivosti koja se mogu roditi samo iz očaja.
