Preminuo Ante Jurjević, tajkun koji je vadio pištolj na utakmici i dijelio automobile

Poznati zadarski poduzetnik, političar i sportski djelatnik Ante Jurjević preminuo je u 79. godini, objavio je Zadarski list. Posljednje godine života proveo je u osami, na Silbi. Desetljećima je bio dio gospodarskog, političkog i društvenog života Zadarske županije. U zlatnim danima Zadarkomerca, kao zastupnik FIAT-a za Hrvatsku, dijelio je automobile na nogometnim utakmicama tada prvoligaša sa Stanova. Akcija se zvala "Priko baluna do Fiat Una", sudjelovao je svaki kupac ulaznice, a pjevao bi ponekad Mladen Grdović. 

Kao nogometni djelatnik Ante Jurjević bio je "alfa i omega" NK Zadarkomerca u zlatnim danima, kad su kao prvoligaš pobjeđivali i Hajduk i Dinamo. U ratno vrijeme, 1992. godine na poluvremenu utakmice Zadarkomerc - Inker Zaprešić  - domaćima je bila ključna u borbi za ostanak, ali gosti su vodili 0-3 - Jurjević je lupao na vrata svlačionice Zaprešićana, netko od Zadrana mahao je i pištoljem.

U zapisniku je pisalo: "Prema svjedočenju delegata Ivana Rukavine iz Osijeka, direktor Zadra Ante Jurjević je s 20-ak osoba na poluvremenu utakmice prijetio gostima i sucima: "Sve ćemo vas pobiti! Nitko neće živ izaći odavde ako ne pobijedimo!" Pri tome su fizički napadnuti igrači Perković, Pavić i Omrčen-Čeko. trener Lončarević i suci Laptalo i Kukić, dok je prema izjavi Bacingera, Jurjević prema njemu uperio pištolj. Tajnik Inkera Josip Koštuić je izjavio da su drugo poluvrijeme odigrali samo tako da mogu otići živi."

Igrači Inkera u šoku su izašli na drugo poluvrijeme. Sudac je u 46. minuti dosudio penal pa je slijedio - naravno - "senzacionalan" preokret momčadi koja se borila za ostanak i Zadarkomerc je pobijedio. Tek sutradan, nakon što je gostujući autobus sretno stigao doma, Zaprešićani su progovorili o jednoj od najsramotnijih epizoda u povijesti HNL-a.

Zadarkomerc bio je simbol tranzicijskog uspjeha, poslovno carstvo izraslo u Zadru devedesetih godina koje je na svom vrhuncu zapošljavalo 1100 radnika i prodavalo više automobila no ikad. Priča o tvrtki Zadarkomerc i njezinom vlasniku Anti Jurjeviću priča je o spektakularnom usponu, ali i još dramatičnijem padu koji je iza sebe ostavio dug od gotovo 1,2 milijarde kuna (približno 160 milijuna eura), optužnicu tešku 50 kilograma i pravosudnu sagu koja se protegnula na dva desetljeća. Stečajni postupak, jedan od najvećih i najdužih u hrvatskoj povijesti, konačno je zaključen na mučan način. 

Ante Jurjević, diplomirani pravnik, svoje je poslovno carstvo počeo graditi još prije rata, no vrhunac je dosegnuo sa Zadarkomercom. Postao je glavni zastupnik Fiata za Hrvatsku u vrijeme kada su talijanska vozila dominirala tržištem. Uspjeh je bio toliki da je čak i predsjednik Franjo Tuđman, govoreći o dobrom životu u državi, kao primjer navodio podatke o broju prodanih Jurjevićevih automobila.

Na vrhuncu moći, Jurjević je bio nezaobilazna figura u Zadru. Zapošljavao je više od tisuću ljudi, a govorilo se da pola grada, od radnika do liječnika i političara, vozi nove modele iz njegova autosalona. Slovio je za velikog mecenu; novcem i automobilima sponzorirao je nogometni klub, pomagao manje poduzetnike i brojne utjecajne pojedince. Mnogi su ga, unatoč kasnijim kontroverzama, pamtili kao "jedinog Robin Hooda među hrvatskim tajkunima" zbog njegove sklonosti da pomaže ljudima iz rodnog Kruševa, Obrovca i Zadra, pisali su zadarski mediji. No, iza blještave fasade gomilali su se problemi.

Ekspanzija Zadarkomerca temeljila se na rizičnim poslovnim aranžmanima i golemim kreditima. Jurjević je uzimao velika zaduženja kod Dubrovačke, Glumina i Dalmatinske banke, koje kasnije nije mogao uredno vraćati. Samo potraživanja banaka popela su se na više od 700 milijuna kuna (preko 93 milijuna eura), dok su ukupna potraživanja svih vjerovnika na koncu dosegla nevjerojatnih 1,18 milijardi kuna.

Pucanje suradnje s Fiatom krajem devedesetih i krah Dubrovačke banke, u kojoj je bilo i 50 milijuna tadašnjih njemačkih maraka kredita Zadarkomerca, označili su početak kraja. Kreditne obveze stizale su na naplatu, a očekivana sanacija države, koju je navodno dogovarao s tadašnjim ministrom financija Borislavom Škegrom, nikada nije stigla. Tvrtka je službeno otišla u stečaj u ožujku 2000. godine, a brojni Zadrani koji još nisu otplatili kupljene automobile skrivali su ih po garažama, kako se pisalo, strahujući od sudske zapljene.

Paralelno sa stečajem, pokrenut je i jedan od najkompleksnijih kaznenih postupaka za gospodarski kriminal u hrvatskoj povijesti. Optužnica na više od 9500 stranica, teška gotovo 50 kilograma, teretila je Antu Jurjevića i još šestoricu optuženika za niz kaznenih djela - od zloporabe položaja i ovlasti do krivotvorenja isprava. 

Suđenje, koje je započelo još 2005. godine, pretvorilo se u pravosudnu farsu. Ročišta su se godinama odgađala zbog izostanka optuženika, bolesti i proceduralnih problema. Zadarska javnost s velikim je zanimanjem iščekivala rasplet, nadajući se da će se razmrsiti klupko gospodarsko-političkih odnosa koji su vladali Zadrom devedesetih. Međutim, suđenje nikada nije odmaklo dalje od čitanja optužnice. Zbog teške bolesti Ante Jurjevića, postupak protiv njega je 2017. godine razdvojen i na koncu nikada nije pravomoćno okončan. Jurjević je preminuo u 79. godini života.

Ključni pravni manevar tužiteljstva bio je pokušaj da se djela okvalificiraju kao ratno profiterstvo, čime bi se izbjegao nastup zastare. Optužnicom se teretilo Jurjevića, bivšeg vlasnika Glumina banke Marka Marčinka i druge da su iskoristili okolnosti ratnog stanja za počinjenje kaznenih djela. Marčinka se, primjerice, teretilo da je Jurjeviću omogućio nezakonitu imovinsku korist od oko 25 milijuna kuna (oko 3,3 milijuna eura) opraštanjem kredita Glumina banke.

Ipak, Vrhovni sud je na kraju potvrdio oslobađajuću presudu, zaključivši da se radilo o "klasičnim" kriminalnim aktivnostima, a ne o djelima koja bi imala elemente ratnog profiterstva. Sud je utvrdio da ostvarena imovinska korist nije imala karakter "nesrazmjerne" koristi proizašle iz ratnih okolnosti, kako to definira Zakon o nezastarijevanju. Taj je pravni epilog doveo do toga da su optužbe protiv dijela optuženika odbačene zbog zastare, dok su drugi oslobođeni. Najveći slučaj gospodarskog kriminala na zadarskom području tako je završio bez ijedne pravomoćne osuđujuće presude.

Dok je kazneni postupak tapkao u mjestu, stečaj Zadarkomerca, otvoren 2. ožujka 2000. godine, postao je priča za sebe. Vođen na Trgovačkom sudu, prvo u Splitu, a potom u Zadru, trajao je pune 21 godinu. Stečajni upravitelj Blaž Savić godinama se borio s unovčenjem preostale imovine i namirenjem vjerovnika.

Iako je imovina tvrtke procijenjena na 321 milijun kuna, prodajom je ostvareno tek 103 milijuna, jer je većina nekretnina bila opterećena hipotekama, neke čak i višekratno. Bivši zaposlenici i država uspjeli su naplatiti manji dio svojih potraživanja, no stotine milijuna kuna duga prema bankama i drugim tvrtkama ostale su nenaplaćene. Nakon što su podmireni svi troškovi dugotrajnog postupka, za završnu diobu vjerovnicima je preostao simboličan iznos od svega 455.000 kuna (oko 60.000 eura).

Stečajni postupak nad Zadarkomercom konačno je zaključen rješenjem Trgovačkog suda u Zadru 9. veljače 2021. godine, čime je i formalno stavljena točka na jednu od najburnijih priča hrvatske tranzicije. Nakon 21 godinu! Ante Jurjević i propast Zadarkomerca ostaju simbol tajkunske privatizacije, gospodarskog sloma i neuspjeha pravne države. Ono što je neosporno jest da je saga o Zadarkomercu postala trajan podsjetnik na vrijeme vrtoglavog uspjeha i još bržeg pada, ostavivši iza sebe gorak okus neispunjenih obećanja i nikad zadovoljene pravde.

Ni na Silbi, gdje je bolesni Jurjević pronačao utočište, nije im išlo. 

Na proljeće ove godine 057.info je objavio:

Financijska agencija prodala je skoro 30 tisuća četvornih metara zemljišta u vlasništvu De Georgiisa u stečaju poduzetniku Petru Žaperu za 389.782,84 eura! Nekadašnja poznata vinarija u vlasništvu Damira Dade Jurjevića, sina još poznatijeg zadarskog poduzetnika Ante Jurjevića, prije nekoliko godina došla je u probleme s likvidnošću. Pokušaj dokapitalizacije propao je zbog dolaska korone te se poslovanje urušilo poput kule od karata.

Pokrenut je stečaj a imovina je prodavana u bescjenje. Poslovno-stambeni objekt na Viru površine 1.320 metara četvornih do mora prodan je za 565 tisuća eura, odnosno 428 eura po m2. Jurjević je tražio da se zbog toga pričeka s prodajom zemljišta na Silbi, jer ga je potrebno okrupniti kako bi se postigla prava cijena, ali vjerovnici i sud nisu imali strpljenja te su na prodaju stavljeni vinogradi i pašnjaci na Silbi ukupne površine 28.628 kvadrata.