U rujnu 1944. godine nad Jadranom se odigrala neobična epizoda Drugoga svjetskog rata. Pilot Andrija Arapović, časnik Zrakoplovstva NDH, tijekom vojnog leta odvojio se od svojega pratitelja i usmjerio lovački zrakoplov prema otoku Visu. Ondje, daleko od Zagreba i zapovjedništva kojemu je do tada služio, nalazilo se sjedište partizanskog Vrhovnog štaba i Josip Broz Tito. Arapović je sletio na partizanski teritorij, predao svoj avion i promijenio stranu u ratu. Bio je 2. rujna 1944. godine. Avion kojim je stigao bio je talijanski lovac Fiat G.50 bis, vojnih oznaka 3505. Na repu i krilima nosio je oznake NDH, a na nosu znak zagrebačke zrakoplovne luke. Ubrzo nakon slijetanja dobio je sasvim novi izgled. Preko starih oznaka iscrtane su crvene zvijezde, na nosu je osvanuo veliki bijeli broj osam, a na repu jugoslavenska trobojnica s petokrakom. Sačuvane fotografije prikazuju i Tita tijekom obilaska tog aviona na Visu. A letjelica koja je preživjela promjenu režima, završetak rata i desetljeća zanemarivanja postoji i danas. Nalazi se u zbirci Aeronautičkog muzeja u Beogradu i jedini je sačuvani primjerak lovca Fiat G.50 na svijetu.
Andrija Arapović rođen je u Slipčićima, nedaleko od Mostara. Bio je profesionalni vojni pilot još prije izbijanja Drugoga svjetskog rata, kada je služio u pomorskom zrakoplovstvu Kraljevine Jugoslavije. Njegova karijera zamalo je završila i prije početka rata. Godine 1940. tijekom leta zapalio se hidroavion Dornier Do 22 kojim je upravljao. Arapović je preživio nesreću, ali je zadobio teške ozljede. Kada je u travnju 1941. Njemačka napala Jugoslaviju, još se oporavljao u bolnici u Crnoj Gori. Nakon uspostave NDH uključio se u njezino zrakoplovstvo. Kao iskusan predratni pilot bio je vrijedan novim vlastima, koje su raspolagale ograničenim brojem zrakoplova i školovanih letača. Arapović je tijekom rata postao i zapovjednik jedne od zrakoplovnih jedinica NDH. Međutim, kako su sile Osovine gubile rat, sve je više pilota odlučivalo napustiti njihove redove. Među njima je bio i Arapović.
Tajni dogovor i bijeg prema Visu
Do ljeta 1944. vojni položaj NDH postajao je sve teži. Saveznički zrakoplovi napadali su vojne ciljeve, partizanske snage kontrolirale su sve veći teritorij, a njemačke i hrvatske postrojbe bile su prisiljene na povlačenje. U takvim okolnostima Arapović je, prema povijesničaru Borisu Cigliću, dogovorio prelazak partizanima preko Matije Petrovića. Detalji tog dogovora nisu posve poznati, ali zna se da je 2. rujna 1944. poletio u lovcu Fiat G.50 bis s registarskim brojem 3505. Tijekom leta odvojio se od drugog zrakoplova i promijenio smjer. Njegovo odredište bio je Vis, koji je tada predstavljao jedno od ključnih središta partizanskog pokreta. Tito je ondje boravio nakon dramatičnog njemačkog desanta na Drvar u svibnju 1944., kada je jedva izbjegao zarobljavanje. Vis je bio pod snažnom savezničkom zaštitom, s britanskim vojnim prisustvom i zračnom vezom s Italijom. Za partizane je dolazak iskusnog pilota s ispravnim lovačkim zrakoplovom bio vrijedan dobitak.
Tito gleda avion na Visu
Arapovićev prelet nije ostao samo usmena priča. Sačuvan je zapisnik leta od 2. rujna koji potvrđuje njegov dolazak. Partizani su odmah preuzeli avion i uključili ga u sastav Eskadrile za vezu pri Vrhovnom štabu, ustrojene 18. kolovoza 1944. godine. Taj je zrakoplov potom obavljao zadaće lovačke zaštite, osiguravao područje Visa i pratio kretanje aviona kojima su se prevozili časnici i članovi Vrhovnog štaba. Sudjelovao je i u osiguravanju zračne veze na pravcu Vis - Nikšić - Beograd. Dana 16. studenoga 1944., nešto više od dva mjeseca nakon preleta, avion je stigao u oslobođeni Beograd, na aerodrom u Zemunu.
Partizani gledaju aviona nakon što je Arapović sletio na Vis
Sudbina Arapovićeva zrakoplova neobična je i zbog samog tipa letjelice. Fiat G.50 Freccia, odnosno Strijela, bio je jedan od prvih modernih talijanskih lovaca s potpuno metalnom konstrukcijom, niskim krilima i uvlačivim stajnim trapom. Konstruirao ga je talijanski inženjer Giuseppe Gabrielli sredinom tridesetih godina. Iako je u trenutku nastanka predstavljao značajan tehnološki napredak za talijansku industriju, vrlo brzo pokazale su se njegove slabosti. Bio je slabije naoružan i imao skromnije performanse od niza savezničkih lovaca, a piloti su se žalili i na probleme s kabinom i preglednošću. Osnovno naoružanje činile su dvije teške strojnice kalibra 12,7 milimetara. Pokretao ga je radijalni motor Fiat A.74, snage približno 870 konjskih snaga, a najveća brzina iznosila mu je oko 470 kilometara na sat, ovisno o inačici i uvjetima leta. Zrakoplov se koristio u Italiji, Finskoj i drugim zemljama, ali do 1944. već je bio zastario u usporedbi s američkim i britanskim lovcima.
NDH je 1942. nabavila devet jednosjednih Fiata G.50 bis i jedan dvosjedni školski G.50B. Prva skupina hrvatskih pilota otputovala je u Italiju na obuku, a zrakoplovi su potom stigli na zagrebački Borongaj. Tijekom rata lovci su bili raspoređivani u Zagrebu, Sarajevu i Banjoj Luci, a kasnije su koncentrirani i na području Kurilovca nedaleko od Velike Gorice. Jedan dio uništen je u savezničkim napadima, drugi je završio u rukama partizana, a nakon kapitulacije Italije 1943. NDH je preuzela i nekoliko dodatnih primjeraka s bivših talijanskih aerodroma.
Nakon prelaska partizanima Andrija Arapović nastavio je vojnu karijeru, ali ne više kao pilot NDH. Postao je instruktor letenja u novom jugoslavenskom zrakoplovstvu. Uz njega je ostala vezana i jedna neobična anegdota koju je za Večernji list ispričao Boris Ciglić. Prema sjećanjima njegovih učenika, Arapović je tijekom školskih letova imao prilično neobičnu naviku. Odmah nakon polijetanja, kada bi upravljanje preuzeo pilot na obuci, znao je zadrijemati. Mladi piloti tako su katkad ostajali sami za komandama, dok bi iz instruktorskih slušalica dopiralo hrkanje. Arapović bi se, prema toj priči, budio tek uoči slijetanja, kada je ponovno trebalo preuzeti aktivnu ulogu u upravljanju avionom.
Avion su nakon rata zabili nosom u zemlju
Sam Fiat G.50 bis s brojem 3505 imao je jednako zanimljiv poslijeratni život. Nakon završetka rata ostao je u jugoslavenskom zrakoplovstvu. Do 1946. većina preostalih aviona tog tipa bila je povučena iz uporabe. Godine 1951. Arapovićev Fiat predan je Vojnom muzeju u Beogradu. No ondje nije završio kao pažljivo restauriran povijesni eksponat. Naprotiv, bio je izložen kao simbol pobjede nad fašizmom, namjerno oštećen i postavljen tako da mu je nos bio zabijen u zemlju. Takav odnos prema povijesnoj tehnici imao je svoju političku simboliku, ali i ozbiljne posljedice za stanje aviona.
Kada je 1961. osnovan Muzej ratnog vazduhoplovstva u Beogradu, zrakoplov je prešao u njegovu zbirku. Ondje je s vremenom postalo jasno da se ne radi o bilo kakvom starom avionu. Od nekoliko stotina proizvedenih Fiata G.50, taj je primjerak ostao jedini sačuvani na svijetu. Na njegovu se trupu i danas, unatoč oštećenjima, mogu vidjeti ostaci izvornih boja i oznaka. Sačuvani su dijelovi šahovnica, serijski broj 3505, pa čak i tragovi partizanskih oznaka koje su nanesene nakon preleta.
Jedna od najzanimljivijih epizoda dogodila se tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Talijani su pokazali interes za jedini preživjeli primjerak svojega nekadašnjeg lovca. Bliski odnosi talijanskog predsjednika Sandra Pertinija i Josipa Broza Tita otvorili su mogućnost da Jugoslavija pokloni letjelicu Italiji. Tadašnji ravnatelj beogradskog zrakoplovnog muzeja Čeda Janjić nije želio izgubiti jedan od najvrjednijih eksponata. Dosjetio se argumenta koji je u tadašnjoj Jugoslaviji imao posebnu težinu. Podsjetio je nadležne da je riječ o avionu pokraj kojega se Tito fotografirao na Visu 1944. godine. Upravo je taj argument zaustavio planirani odlazak Fiata u Italiju. Zrakoplov je ostao u Beogradu. Potkraj osamdesetih bilo je planova da se restaurira, ali su sredstva naposljetku preusmjerena na popravak radara na Plješevici. Restauracija nikada nije provedena.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Izgubili 45