Priča na pričama: Lirski fragmenti iz Svete Zemlje

Moje oduševljenje Biblijom možda je bezbožničkog karaktera. Ali sigurno nije nešto što bi se uklopilo u religijske okvire i kvalificiralo me kao uzornog vjernika. Moja primarna kvalifikacija je inženjer za priču. Pričom se bavim tako da je ili kreiram, ili razmontiram pa proučavam, ili pokušavam drugima barem natuknuti čari umijeća pisanja. Pisac, znanstvenik i predavač u meni se miješaju i trostruko klanjaju onome tko stoji iza te priče nad pričama. Njeno trajanje, doseg i unutarnje kvalitete u svakom piscu bude zavist. Inspirirati milijune ljudi i nadživjeti dvije, tri tisuće godine može samo Pisac s velikim P. Ne zamjerite ako mi se ovaj detalj u pamćenju iskrivio, ali ostao mi je takav u sjećanju. Možda sam ga i izmislio. Ovako izgleda pa ga uzmite kako želite: pred kamerom stoji Žarko Puhovski i govori kako nije vjernik, ali da jest, Bog bi bio njegov najdraži ili najbolji pisac. I doista, u tom tekstu sabijeno je toliko žanrova, jezičnih majstorija, misli i poruka da se čak i bezbožnik može nakloniti. Ako ne sili koju ne priznaje, onda barem vještini pisanja. Milivoj Solar, veliki teoretičar i čitatelj (a u ovom sam siguran jer je to nekoliko puta izgovorio na predavanju), kaže da je za njega vrhunsko djelo svjetske književnosti - Knjiga o Jobu. A njen pisac, prema tome, klasik. Taj Pisac može biti zajednica, neki kolektiv koji je gomilao riječima predočene slike s koljena na koljeno, može biti nekolicina iznimno nadarenih pojedinaca, a može biti i tajanstvena sila koja je progovorila kroz odabrane. Bilo kako bilo, autoru se ne možemo vraćati. Ali možemo mjestu otkud je sve poteklo. Pa i to mjesto sudjeluje u autorstvu, ono je upisano u tekst, ali ga je istovremeno i djelomično pisalo. Upravo to je bio moj razlog posjeta Izraelu.