Ako nije najbolja, onda je svakako jedna od najljepših fotografija Hajduka svih vremena. Feđa Klarić snimo ju je na današnji datum 1985. godine.
S lijeva na desno stoje: Zoran Vujović, Varvodić, Andrijašević, Zlatko Vujović, Asanović, Petrović, Jerolimov, Gudelj. Čuče: Tipurić, Miljuš, Čelić.
"Blatni Hajduk" fotografirao je Feđa Klarić nakon utakmice protiv Dnjepra koju je splitski klub, u nemogućim uvjetima, dobio 2-0 i plasirao se u četvrtfinale Kupa Uefa 1985. Kažu da je to bila utakmica života Ivana Gudelja,
Pučkov gubi loptu u najvećem blatu Poljuda ikad. Taj je baš nesretan, zabio je autogol u prvoj utakmici, Asanović šalje dugu naprijed, jedinu kakvu možeš i dati jer inače bi zapela u kaljuži. I dok se dva braniča Dnjipra gledaju tko će ju odbiti, odnekud se u punom trku stvori Ivan Gudelj. Otme ju pa se kroz blato probija silovitim galopom prema gostujućem golu. I onda zabija Krakovskome takvom lakoćom, kao da je lijep i sunčan dan, a on je na treningu.
- Bila je to moja zadnja velika europska utakmica na Poljudu, odigrana u prosincu 1985. godine. Na proljeće smo još na penale ispali od Waregema , a početkom sljedeće sezone sam zbog hepatitisa zaključio karijeru - pisao je prije nekoliko godina za 24sata Ivan Gudelj.
- I tada smo pobjedom spašavali financijsku situaciju u klubu, no nama je proljeće u Europi bilo uobičajeno. Imali smo sjajnu momčad, kojoj su samo trofeji nedostajali. Gore smo igrali po snijegu, a na Poljudu je teren bio toliko blatnjav i natopljen , da se danas utakmica sigurno ne bi odigrala. Bio sam mokar do gole kože od prve minute. Pred kraj utakmice pao sam u blato i ništa nisam vidio. Pokušao sam obrisati lice o Miljušev dres, ali mi sudac nije dao. (...) Špaco Poklepović me strašno volio, rekao mi je: ''Igraš zadnjeg veznog, čuvaj striktno njihovog najboljeg igrača, pokrij sve rupe u obrani, presjeci loptu, povuci kontru i zabij gol'' I što ću, morao sam ga poslušati. Sjećam se povika: ''I-va-ne, I-van-ne....'' nakon drugog gola... (...) Nakon utakmice predsjednik Bordeauxa ponudio mi je predugovor , plaćali bi mi tri godine, sve dok ne steknem pravo na odlazak u inozemstvo, samo da dođem kod njih. Nisam pristao jer sam želio u Real ..., a kasnije je završilo tako kako je završilo. Navijači su me obožavali, a otišao sam ispraćen zvižducima na derbiju sa Zvezdom . Nitko nije znao da je moja nemoć posljedica žutice . Bilo je to teško razdoblje za Hajduk, u ljetnoj stanci otišli su braća Vujović i Slišković , Gračanu je slomljena noga, meni je dijagnosticiran hepatitis...
