Putin bi živio do 150 godine. Ali pri transplantaciji uzimaš lijekove koji ti skraćuju život

San o besmrtnosti, ili barem "ultradugovječnosti", stoljećima je zaokupljao svjetske moćnike, maštu pisaca i džepove milijardera. Baš prekjučer je mikrofon uživo uhvatio ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga kako raspravljaju o transplantaciji organa i mogućnosti da ljudi žive do 150 godina, piše Corriere della Sera.

"Biotehnologija se stalno razvija; ljudski organi mogu se kontinuirano transplantirati ", rekao je Putinov prevoditelj na kineskom. "Što dulje živite, to mlađi postajete, pa čak možete postići i besmrtnost." Xi je odgovorio, izvan kamere: "Neki predviđaju da bi ljudi u ovom stoljeću mogli živjeti do 150 godina. U prošlosti su ljudi rijetko doživjeli 70 godina, ali danas, sa 70 godina, još ste dijete."

Koja je istina u ovim tvrdnjama prema trenutnim znanstvenim spoznajama?

"Nitko ne može isključiti mogućnost daljnjeg povećanja očekivanog životnog vijeka, iako je teško reći za koliko, ali ne možemo se jednostavno osloniti samo na zamjenu organa", komentira za Corriere Piergiorgio Messa, nefrolog, istraživač, bivši predsjednik Talijanskog društva za nefrologiju (SIN) i profesor nefrologije na Sveučilištu u Milanu. "Prva stvar: do danas su transplantacije uključivale organe drugih ljudskih bića, jer je put do transplantacija organima životinja ili sintetičkim organima još uvijek vrlo dug. Druga stvar, donacija drugog živog bića postavlja pitanje sposobnosti organa za preživljavanje, koja je ograničena trenutnim biološkim granicama. I treća stvar, primatelj transplantata mora uzimati lijekove koji djeluju protiv cilja znatnog produljenja života. A da ne spominjemo tijelo primatelja, koje bi vjerojatno bilo tijelo starije osobe, sa svim rizicima koje to nosi.“

Znanstvena fantastika

Ako ostavimo po strani etička pitanja i društvene nejednakosti koje bi moglo stvoriti široko rasprostranjeno pribjegavanje transplantacijama koje ne spašavaju živote, nalazimo se u području znanstvene fantastike, teme kojom su se bavili deseci pisaca, uključujući dobitnika Nobelove nagrade Kazua Ishigura. U romanu "Nikad me ne pusti" opisuje svijet u kojem se ljudski klonovi rađaju i odgajaju do odrasle dobi u posebnim sirotištima te im je sudbina da im se organi uzimaju do smrti u korist ljudi rođenih prirodnim putem.

Stanična regeneracija

"Kako bismo razmišljali o što većem produljenju životnog vijeka, trebali bismo se usredotočiti na sposobnost regeneracije organa, a ne na transplantacije", smatra Messa. "Ali ako bismo postigli sposobnost regeneracije stanica, postigli bismo himeru besmrtnosti. Štoviše, stanična regeneracija predstavljala bi etičke, društvene, pa čak i biološke izazove koje ne želim ni analizirati: proces regeneracije koji više ne bi bio ovisan o vremenu imao bi karakteristike slične u nekim aspektima onima tumorskih stanica, s vrlo opasnim implikacijama“, zaključuje stručnjak.

I dotičući se teme stanične regeneracije, dolazimo do drugog pitanja: mogu li ljudi živjeti do 150 godina? Koje su istraživačke hipoteze?

"Stanična regeneracija", jednostavno rečeno, znači preokretanje procesa starenja: vrlo mukotrpan put, prvo zato što mehanizmi procesa starenja još nisu u potpunosti shvaćeni, a drugo zato što bi nas svaka regeneracija stavila na raskrižje.

Zapravo, prema najpopularnijoj teoriji, starenje je rezultat utjecaja nakupljanja širokog spektra molekularnih i staničnih oštećenja tijekom vremena: većina stanica usporava svoje funkcije, koje postupno otkazuju, ali mala manjina stanica povećava stopu rasta, pogodujući stvaranju tumorskih stanica - tumori su u mnogim slučajevima bolest povezana sa starenjem.

SMALL TALK Politika i društvo Putin žudi postati besmrtan kao Dorian Gray. Ili barem doživjeti stotu kao Manolić

I tu leži paradoks. Svatko tko želi usporiti proces starenja suočio bi se s jednako rizičnim izborom: ako bismo se riješili neispravnih stanica, otvorili bismo put rastu kancerogenih, dok bi se, ako bismo eliminirali ove potonje, neispravne stanice nakupljale. Druga znanstvena istraživanja o životnom vijeku su u tijeku, ali ne nude neposredne perspektive. Eric Topol , profesor i izvršni potpredsjednik Scripps Researcha i kardiolog u klinici Scripps u La Jolli u Kaliforniji, nedavno je sažeo ta istraživanja u svojoj knjizi "Super Agers: An Evidence-Based Approach to Longevity".

To se kreće od mogućnosti staničnog reprogramiranja o kojem smo raspravljali, "za koje je dokazano da preokreće proces starenja kod starijih životinja“, ali i da izaziva rak, do novih lijekova "zvanih senolitici", pokušaja transfuzija krvi mladih miševa (potencijalno vrlo opasnih), do "rapamicina, koji pomaže životinjama da žive dulje, ali slabi imunološki sustav“. Svaka hipoteza predstavlja značajan izazov.

Čak i u pogledu čisto teorijske hipoteze o mogućnosti ljudskog životnog vijeka od 150 godina, mišljenja su podijeljena. Podaci iz najnovijeg istraživanja na tu temu, koje je provelo Sveučilište Illinois u Chicagu i objavljeno u časopisu Nature Aging, pokazuju da je tijekom posljednja tri desetljeća stanovništvo u zemljama s najdugovječnijim životnim vijekom zabilježilo usporavanje stope poboljšanja prosječnog očekivanog životnog vijeka, što prema istraživačima ukazuje na to da se približavamo "plafonu". Maksimalni očekivani životni vijek završit će na 87 godina , otprilike 84 za muškarce i 90 za žene, prosječnoj dobi kojoj su mnoge zemlje diljem svijeta blizu, tvrdi se u studiji.

150 godina je moguće, u teoriji

U prošlosti su procjene bile optimističnije i dosegle su (samo na razini probabilističko-matematičkih izračuna) sudbonosnih 150 godina: nekoliko istraživača u Singapuru, Rusiji i Sjedinjenim Državama izračunalo je maksimalni ljudski životni vijek pomoću računalnog modela.

Uzeli su uzorke krvi od preko 70.000 ljudi u dobi do 85 godina i promatrali kratkoročne promjene u broju krvnih stanica; zatim su stvorili jedan parametar nazvan "pokazatelj dinamičkog stanja organizama" i na temelju toga izračunali životni vijek, navodi Corriere.

Njihovi su izračuni predvidjeli da će u svim slučajevima otpornost ljudskog tijela potpuno prestati funkcionirati sa 150 godina. Međutim, analiza je pretpostavila da ništa novo (pozitivno ili negativno, poput znanstvenog napretka ili nepoznatih epidemija) ne može imati utjecaj na populaciju, štoviše, rezultat je snažno ovisio samo o broju pregledanih stanica.

Druge studije su dosegle 115 godina, 125 godina. Zanimljiva činjenica: prema statistikama, najdugovječnija osoba u povijesti bila je Francuskinja Jeanne Calment, koja je živjela 122 godine.

25 posto brzine starenja povezano je s genima

Dok čekamo znanstveni napredak (koji bi, barem u početku, utjecao samo na mali broj bogatih i moćnih ljudi), nešto se može učiniti : na institucionalnoj razini , sugerira Topol, postoji "manje vidljiv, ali ostvariviji nego ikad način produljenja životnog vijeka. Smanjenje broja žrtava tri glavne bolesti povezane sa starenjem (rak, bolesti srca i neurodegenerativne bolesti, poput Alzheimerove bolesti)".

Čak i pojedinac može puno učiniti za sebe, puno toga: 25 posto brzine kojom starimo povezano je s genima, ali ostatak ovisi o okolišu , odnosno o elementima povezanim s načinom života , kako je pokazala studija Sveučilišta u Oxfordu, objavljena u časopisu Nature Medicine .

Također je dokazano da su zdrave promjene korisne u bilo kojoj dobi. Zdrava prehrana, puno tjelovježbe, dovoljan san, smanjeni stres, trening mozga, provođenje vremena s drugima, smijeh i optimizam produžit će vam život, možda na ugodniji način i u boljim uvjetima od (nerealne) perspektive da starost provedete kontinuirano podvrgavajući se medicinskim postupcima s upitnim ishodima.