Francuski predsjednik Emmanuel Macron otvorio je novu stratešku kartu Europe - i to ne riječima, nego doktrinom. “Prednje odvraćanje”, kako ga Pariz sad naziva, već danima je tema koju francuski mediji intenzivno prate, analiziraju i seciraju do najsitnijih detalja jer je riječ o nuklearnom strateškom uzvraćanju Putinovoj trijadi - projektili sa zemlje, s podmornica i zrakoplova, piše ekspertni tim za Express.
Istodobno, na specijaliziranom portalu stručnjak za nuklearno naoružanje s frankfurtskog Instituta za proučavanje mira (kakav paradoks modernih vremena), dr. Franz Kuhn elaborira kako Elizejska palača uopće promatra provođenje nove strategije koja je, zapravo, odgovor na Trumpove prijetnje oko povlačenja iz NATO-a i trenutka u kojem Europa ostaje bez tzv. nuklearnog kišobrana. U najkraćem, dr. Kuhn objašnjava da Macronova nova doktrina želi povećati preživljavanje francuskih nuklearnih zračnih snaga disperzijom zrakoplova Rafale (s nuklearnim naoružanjem) po različitim točkama u Europi, a Hrvatska se spominje kao jedna od država u kojima je ta praksa već uvježbavana.
Premda sve podsjeća na već poznate američke nuklearne aranžmane u Europi, autor tvrdi da je logika drugačija: cilj nije prošireno odvraćanje za saveznike, nego preživljavanje francuskog nuklearnog “zračnog krila” razmještajem u tuđe baze jer su one u Francuskoj u dometu ruskih projektila Orešnik.
Bit Macronove doktrine je jednostavna, gotovo brutalno pragmatična: raspršiti snage kako bi preživjele prvi udar, piše Express.
Tu dolazimo do ključne točke koju često namjerno ili nenamjerno propuštaju površne analize: ovdje nije riječ o razmještanju nuklearnog oružja po Europi. Radi se o razmještanju zrakoplova koji imaju nuklearnu sposobnost. To su tzv. dual-capable platforme - Rafale F3R koji mogu nositi ASMPA nuklearne krstareće projektile, ali u mirnodopskim i kriznim uvjetima operiraju kao konvencionalna sredstva odvraćanja. Nuklearno oružje ostaje pod strogom francuskom kontrolom, centralizirano i ne izlazi iz nacionalnog okvira.
Doktrina “prednjeg odvraćanja” u sadašnjoj formi ne znači razmještanje nuklearnog oružja izvan Francuske. Nuklearne bojeve glave, ASMPA projektili i kompletna zapovjedna struktura ostaju pod francuskom kontrolom, na nacionalnom teritoriju.
Ako bi se ta granica prešla - ako bi nuklearne bojeve glave ili gotove nuklearne konfiguracije bile fizički raspoređene u druge države - tad više ne govorimo o odvraćanju kroz raspršivanje, nego o klasičnom forward deploymentu nuklearnog oružja. To bi bio potpuno drugačiji strateški i politički korak, usporediv s logikom Hladnog rata i američkog nuklearnog kišobrana u najizravnijem smislu.
Francuska, barem zasad, to ne radi. I upravo zato inzistira na pojmu “privremenog raspoređivanja platformi”, a ne oružja. Upravo tu dolazimo do Hrvatske.
Nije slučajno da se u analizama francuskih medija, koji posljednjih dana detaljno razrađuju scenarije “prednjeg odvraćanja”, uz Njemačku, Poljsku ili Švedsku sve češće pojavljuje i Hrvatska. Ne zbog politike, nego zbog geografije i infrastrukture.
Hrvatska je na karti Europe ono što vojni planeri zovu “operativna dubina s pristupom moru”. Dovoljno udaljena od istočnih granica NATO-a da ne bude prva meta, a dovoljno blizu da ostane relevantna za operacije prema istoku i jugoistoku. Uz to, razvedena obala, disperzirana infrastruktura i više aerodroma koji se mogu prilagoditi vojnoj uporabi.
Aerodrom Pleso kao centralna baza. Zemunik kao logistička i operativna točka na Jadranu. Aerodrom Split s potkopima Pantana - infrastrukturnim naslijeđem koje omogućuje skrivanje i zaštitu zrakoplova u uvjetima udara. Čilipi kao južna točka dubine i disperzije. To nije slučajnost. To je karta logistike.
Još važnije, Hrvatska je već korisnik francuskih Rafalea F3R. Time je već integrirana u francuski operativni i tehnološki sustav. To znači zajedničke procedure, kompatibilnu logistiku i zajedničku obuku. U vojnoj terminologiji - već postoji temelj za brzo uključivanje u koncept raspršenih operacija.
Cijeli tekst o Rafaleima s nuklearnim oružjem možete pročitati OVDJE.
