Turkmenistan je država u središnjoj Aziji, jedna od njih 15 nastalih raspadom Sovjetskog saveza. Na sjeverozapadu graniči s Kazahstanom, na sjeveru i istoku s Uzbekistanom, na jugoistoku s Afganistanom i na jugu s Iranom.
Zemlja je to o kojoj malo znamo, zatvorenija je od Sjeverne Koreje. No ako pogledate zanimljiv i idiličan video koji je pripremljen za najavu ekonomskog foruma koji se održao u ljetovalištu na obali Kaspijskog mora, pomislit ćete kako je to zemlja koju morate posjetiti.
Zemlja je to sretnih ljudi, dobit ćete dojam, no kao i većina reklama koje možemo vidjeti danas, tako i u pozadini ove stoji malo drugačija priča o stvarnom životu 5,8 milijuna ljudi.
Po podacima organizacije Human Rights Watch u zemlji se mediji strogo kontroliraju, a zlouporaba ljudskih prava svakodnevna je pojava. Zatvorena je to zemlja koju je 2016. godine posjetilo samo 6000 ljudi. Do vize je jako teško doći, pa i ne čudi što njihovo turističko novoizgrađeno središte Awaza, kojeg je ministar vanjskih poslova nazvao Las Vegasom, zjapi prazno.
Godinama je zemlja preživljavala zahvaljujući velikim zalihama plina, čije cijene posljednjih godina padaju, pa tako i zemlja dolazi do problema. Nedavno izvješće britanskog centra pokazuju kako je Turkmenistan na rubu propasti, piše CNN.
"U državnim trgovinama nema dovoljno hrane, pa ljudi svakog jutra stoje satima u redu kako bi mogli kupit brašno, kruh ili šećer", kaže Ruslan Myatiev, voditelj nezavisnog portala Turkmen.news kojim upravlja iz Nizozemske, i raspolaže nizom informacija zahvaljujući svojim lokalnim informantima.
Predsjednik Gurbanguly Berdimuhamedov u posljednje vrijeme samo se tri puta pojavio na državnoj televiziji, koja inače na dnevnoj bazi izvještava o njegovim aktivnostima i tako potaknuo glasine da ima zdravstvenih problema.
2002. godine napisao je revizionističku povijest zemlje The Ruhnama, koju su školarci i građanski dužnosnici morali naučiti od početka do kraja. U glavnom gradu Așgabatu izgrađen je i spomenik ovoj knjizi koji se 'otvara' svake večeri, osvijetljen je i mogu se čuti audio ulomci iz knjige.
Prvi je predsjednik izgradio i zabavni park vrijedan od 50 milijuna dolara utemeljen na lokalnom folkloru, preimenovao je mjesece u godini po imenima povijesnih ličnosti, pjesnika, ali i po sebi i naravno, svojoj majci. Izgradio je i zlatnu skulpturu čast samog sebe koja i danas stoji u Ashgabatu i rotira se tako da uvijek bude okrenuta prema suncu. Iz razloga samo njemu znanih zabranio je balet, operu i zlatne zube.
Zemljom je upravljao u njezino zlatno doba, dok su cijene plina bile visoke a Rusija plaćala u gotovini. Nakon njegove smrti 2006. godine zamijenio ga je Gurbanguly Berdimuhamedov, zubar i bivši ministar zdravlja.
"Jedan kult ličnosti zamijenio je drugi", kaže Ruslan Tuhbatullin, urednik Chronicles of Turkmenistan.
2012. godine uveo je višestranačke izbore, no kada su ga ponovno izabrali za predsjednika 2017. godine, pobjedu je odnio sa 98 posto glasova. Imaju i parlament, u kojem su stranke lojalne predsjedniku.
Državni mediji ovog 52-godišnjaka predstavljaju kao super junaka s bezgraničnim nizom talenata. Tako se bavi jahanjem, puštanjem glazbe, svira gitaru sa unukom, igra se s mačkama i sl. Berdimuhamedov je tako i navodno napisao 40 knjiga na temu čaja, biljne medicine i konja.
Izgradio je cijeli glavni grad, tj. grad transformirao u sjajni izlog koji pokazuje u kakvoj je ekonomskom stanju zemlja. Jedan Francuz koji je u gradu živio godinu dana radeći za građevinsku kompaniju 2013. godine, prisjeća se "grada prekrivenog bijelim mramorom, bez stranih brendova, velikih praznih kazališta i portreta predsjednika na svakom uglu". Izgrađen je i aerodrom u obliku ptice vrijedan 2,3 milijardi dolara, kao i pet milijardi dolara vrijedno "olimpijsko selo" za potrebe azijskih igara borilačkih vještina iz 2017. godine.
"Niyazov je bio produkt sovjetskog sistema i kao takav je vladao jedino kako je znao, oslanjajući se na agencije kojima upravlja", kaže Bayram Shikhmuradov, urednik na Gundogaru, kojeg vodi iz Dubaija.
"Korupcija je prisutna u svakom dijelu ekonomskog života. Obiteljske veze i politička lojalnost glavni su faktori koji odlučuju tko će dobiti ugovor", stoji u izvješću britanske agencije.
Prošle godine Turkmenistan je bio na 161 mjestu od 179 zemalja na popisu o tome koliko je korupcija prisutna. U toj opresivnoj klimi, neslaganje se ne tolerira.
"Policijski sat vlada po noći i niz je restrikcija tijekom i oko proslava kao što je Ramazan kako bi se spriječilo velika okupljanja", kaže Adam Hug, autor izvješća.
Nema nezavisnih medija, a većina stranih je blokirana. Oni koji se usude nešto reći najčešće završe u zatvoru.
"Ljudi instaliraju satelitske tanjure kako bi mogli gledati ruske ili turske televizijske programe, a na razne način pokušavaju zaobići i cenzuru na internetu", kaže Tuhbatullin.
Novinar Saparmamed Nepeskuliev osuđen je na tri godine zatvora 2015. godine zbog krijumčarenje droge nakon što je pisao o nestašici vode. U svoju će obranu reći da mu je droga podmetnuta i da ulazak u sudnicu tijekom njegovog slučaja nikome nije bio dozvoljen, pa čak ni njegovom odvjetniku.
Reporteri bez granica Turkmenistan su proglasili najgorom zemljom za slobodu medija, čak ispred Sjeverne Koreje. Oni koji kritiziraju režim u zatvoru će biti mučeni, zatvorit će ih u ćelije u kojim temperatura doseže 50 stupnjeva ljeti, a zimi pada ispod minus 20.
"Najčešće su u samici i ne dobivaju dovoljno hrane", kaže Shikhmuradov čiji je otac, bivši ministar vanjskih poslova, optužen da je planirao pobunu, i uhićen 2002. godine. Nakon toga nikada ga više nisu vidjeli. Po podacima neprofitne organizacije Prove They Are Alive najmanje 121 ljudi je nestalo u tim zatvorskim sistemima.
Nepeskuliev kaže kako su ga tukli svakog dana.
"Šest ili sedam ljudi hodalo mi je po rukama, udaralo noge, lupalo me po licu. Noge su mi bile slomljene i ostao sam bez zuba. Puzao sam satima jer nisam mogao ustati", rekao je.
Kada je započeo štrajk glađu, ukinuli su mu vodu da bi ga kaznili, pa je lizao slavinu kako bi s nje dobio nekoliko kapi vlage. Pao je na samo 37 kilograma što je za muškarca od 180 centimetara pokazatelj da je na rub života. Nakon što je pušten na slobodu 2019. godine pobjegao je iz zemlje i sada živi na nepoznatoj lokaciji.
Postoji niz primjera i o prisilnim radovima, posebno na poljima pamuka, na kojim radnici moraju svaki dan ispuniti svoju kvotu od 50 kilograma po osobi. Reći će da to nije lak posao i da je jako opasan.
"Beru ga golim rukama, i tako se izlažu kemikalijama koje se upotrebljavaju za rast pamuka i uklanjanje lišća prije branja", kaže.
I djeca znaju završiti na polju u berbi. Prošle godine SAD je zabranio uvoz robe napravljene od njihovog pamuka zbog prisilnog rada, a od srpnja ove godine niz od 70 kompanija poput GAPA-a, H&M-a i Levisa prestali su ih koristiti.
"Njihova ekonomija oslanja se gotovo u cijelosti na izvoz plina i to im je jedini, značajni izvor prihoda", kaže Luca Anceschi sa Sveučilišta Glasgow.
Do kraja 2018. godine imali su 10 posto zaliha prirodnog plina i po prvi puta u 25 godina neovisnosti Rusija im je bila najveći klijent, uz nekoliko manjih razmjena sa Iranom. No 2016. godine Gazprom je prestao kupovati njihov plin zbog sukoba oko cijena, a porastao je uvoz u Kinu.
Na početku su mislili da su 'na konju', a između 2010. i 2018. godine razmjena između dvije zemlje povećala se deseterostruko. Prošle godine Kini je kupila 95 posto njihovog plina. No od toga baš i ne zarađuju. Zasigurno im nije pomogao ni pad cijena sa 350 dolara na 185 dolara za 1000 kubičnih metara između 2014. i 2017. godine.
"Turkmenistanu sada nedostaje novca kako bi platio ono što uvozi", kaže Adam Hug.
"Prošle godine je prikupljeno samo 50 posto planirane količine pamuka i pšenice", kaže Tuhbatullin.
Manjak je posljedica suše u nekim dijelovima zemlje te velikih kiša poplava u drugom dijelu zemlje. I tako je došlo do nedostatka hrane i dugačkih redova ispred trgovina. U glavnom gardu Ashgabatu svakoj obitelji dozvoljeno je da kupe samo kilogram brašna, a u jednom gradu na sjeveru ta se količina popela na pet kilograma.
"Nema veće gladi u ovom trenutku no neki ljudi su stvarno gladni. A neke obitelji moraju preživljavati na jeftinijoj hrani, kao što su kruh i makaroni, jer si ne mogu priuštiti voće i povrće", kaže Myatiev.
Neki su toliko očajni da kupuju sapun i deterdžent u Turkmenistanu i prodaju ga preko granice u Uzbekistanu, ne bi li nešto malo zaradili.
Povećala se i nezaposlenost, ponajviše zbog velike količine otpuštanja u kompanijama u državnom vlasništvu. Početkom 2019. godine, zbog manjka sredstava, ukinuli su subvencije na vodu, struju i plin, koje su godinama koristili kao alat za smirivanje nezadovoljstva.
Berdimuhamedov je poznato kao Arkadag, "zaštitnik", no posljednjih tjedana puno se špekulira o njegovom zdravstvenom stanju. Iako su ga viđali na dnevnoj bazi, sada se u medijima pojavi jako rijetko, posljednji put 4. kolovoza kako bi pokazao da jednostavno uživa u svom ljetnom odmoru.
Snimka ga pokazuje na kuglanju, jahanju, prilikom snimanja nove pjesme, i u vožnju off roadom u blizini nalazišta plina. Kritičari naglašavaju da nijedna fotografija nema datum, pa se i ne može točno potvrditi da je riječ o sadašnjim snimkama.
Mnogi sumnjaju u njegovo stanje zbog incidenta u svibnju kada je liječnički tim hitno pozvan iz Turske. Neki su tada šuškali kako se možda bori sa zatajenjem bubrega. Da ima nekih problem potvrdila je i odluka o godišnjem odmoru cijele vlade, kojeg koriste od 15. srpnja do 15. kolovoza. Nikakvih službenih informacija o problemima sa zdravljem nije bilo.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Hrvatska ima 11 megabogataša s imovinom većom od 100 milijuna dolara, 120 superbogataša s imovinom većom od 30 milijuna dolara, 11.900 bogataša s imovinom većom od milijun dolara, otprilike 3 milijuna ljudi živi dobro, dok 1 milijun živi loše. Hrvati ... prikaži još! uglavnom nikad nisu bolje živjeli, nikad nismo imali ovakve vile, kuće, jahte, brodove, automobile, kamione i avione, nije ni čudo da u Hrvatskoj radi čak 60.000 stranaca :)
stara narodna veli: pazi kad skaces iz tave cesto zavrsis u vatri
Turkmenistan, to je to što me u životu zanima, takvi bi bili i mi da smo ostali u Jugoslaviji. Jugoslavija je bila krasna zemlja, svi su vozili automobile na par nepar, imali su redukciju struje, u dućanima nije bilo banana, ... prikaži još! ulja, kave, praška za robu i slično, svi su kao ganci odlazili u Trst kupovati odjeću i obuću, da ne spominjem to da bi ljudi zbog vica završili na Goli Otok ili dva metra pod zemljom, bilo je tako dobro da se čak 95% naroda izjasnilo da želi izaći iz Jugoslavije.