Možda bi s Rusijom sve ipak bilo drukčije da 27. veljače, prije točno deset godina u središtu Moskve, odmah pored Crvenog trga i nedaleko od Kremlja, na brutalan način nije likvidiran 55-godišnji Boris Nemcov, tada vođa ruske oporbe. Nemcov je bio iznimno popularan u Rusiji i penjao se kao najmlađi guverner iz provincije, od Nižnjeg Novgoroda sve do zamjenika premijera sa 36 godina i čovjeka od najvećeg povjerenja Borisa Jeljcina. Mnogi su računali s tim da će biti i njegov nasljednik, ali Jeljcin je odabrao Putina.
Spekuliralo se da je Jeljcin tražio od nasljednika da mu jamči imunitet, da ga ne progoni u višemilijunskoj aferi s obnovom Kremlja, ali Nemcov mu to nije htio garantirati. Pa se Jeljcin okrenuo ka drugim rješenjima - Putinu.
- Ovo nije naš rat, ovo je Putinov rat - govorio je Nemcov nakon što je Putin napao i oteo Ukrajincima Krim 2014. godine.
Niti godinu dana kasnije likvidiran je.
Iskrvario je na mostu: Nemcova su pogodili u glavu, srce, jetru, trbuh...
Pratili su ih. Malo prije ponoći, bila su 23 sata i 31 minuta, 55-godišnji Nemcov šetao je preko "Boljšoj Moskvoreckog mosta" s djevojkom, 30 godina mlađom Ukrajinkom Annom Durickom. Držali su se za ruke. samo tri sata ranije gostovao je na nezavisnoj ruskoj radio postaji Ekho Moskvy.
- Najvažniji razlog krize je to što je Putin počeo besmislenu agresivnu politiku rata protiv Ukrajine, koja je za našu zemlju i za mnoge građane smrtonosna. Da bi se zemlja dovela u red i prevladala kriza, nužne su stvarne političke reforme - govorio je na radiju Nemcov.
Samo tri sata kasnije ubijen je. Kako će posvjedočiti djevojka, na mostu je naprije začula čudne zvuke. Kao da netko baca petarde. Napadači su, pokazat će istraga, ispalili šest hitaca iz pištolja Makarov 9 milimetara, od čega su četiri pogodila Nemcova s leđa. Pogođen je u glavu, srce, jetru i trbuh. Iskrvario je odmah na mostu. Pištolj ikad nije pronađen.
Djevojku su poštedjeli. Napadače u noći nije vidjela s pištoljem u ruci, ali je vidjela kako bježe u automobilu sive boje. Obližnje sigurnosne kamere nisu radile, tvrdile su ruske vlasti, "zbog tehničkih problema".
Anna Duricka, tada 23-godišnja ukrajinska manekenka s kojom je bio Nemcov, rekla je za Ekho Moskvy da je bila u potpunom stanju šoka.
- Našli smo se u kafiću u trgovačkom centru GUM, na Crvenom trgu. Ja sam htjela da idemo autom, čekao nas je vozač, ali Boris je htio da prošetamo do njegova stana u Malaya Ordynka Ulitsi preko Boljšoj Moskvoreckog mosta (Veliki moskovski most). Bili smo u vezi dvije i pol godine - rekla je manekenka.
U odvojenom intervjuu za ruski Dožd, Duricka je rekla:
- Nakon pucnjeva trčala sam do vozača komunalnog vozila u blizini, pitala ga kako da pozovem hitnu pomoć i policiju. Ne sjećam se kako je izgledao. Bila sam u stanju šoka. Vidjela sam automobil svijetle boje kako odlazi s mjesta događaja, ali nisam razaznala model ili broj registarske pločice. Nisam vidjela niti jednog napadača kako ulazi u auto - rekla je Duricka.
Istraga će kasnije utvrditi da se radilo o automobilu ZAZ Chance (proizvođač Zaporožje automobilski zavod).
Danima nakon ubojstva Duricka je bila praktički zatočena u stanu, pod oružanom stražom.
- Ispitivali su me cijelu noć i tri dana nakon toga. Pitali su me ista pitanja u zatvorenom uredu. A van su me izvodili samo sa zaštitarima, koji su bili u uniformama i imali automate. I sama sam nosila pancirku. Bila sam prisiljen proći iznova sva mjesta na kojima smo bili tog dana i prepričati kronologiju događaja do u minutu. Sjećam se da mi se, kad smo se približavali mjestu zločina, činilo da ću poludjeti ako se ovo ne završi...
Nešto kasnije napustila je Moskvu i nije se vratila na komemoraciju niti sprovod Nemcova. Zapravo, više se nikad nije vratila u Rusiju.
- To jutro sam odletjela u Moskvu. Boris me dočekao na aerodromu s vozačem i odvezao kući. I sam je otišao poslom. Razgovarali smo telefonom i odlučili gdje ćemo te večeri otići na večeru. Birali smo između nekoliko opcija, ali smo se na kraju ipak odlučili za Bosco Cafe. Iako se šalio da je to vrlo riskantno: večerati prije marša točno ispred Kremlja. Izašla sam u trgovinu pa otišla u saunu. A kad se Boris vratio te je večeri bio jako zabrinut. Pogledao je kroz prozor i rekao da ga prate. Ali nisam obraćala pažnju na to - rekla je Duricka u jednom od rijetkih intervjua posljednjih godina.
Ona je kasnije, 2018. bila finalistica izbora za Miss Universe Ukrajine.
Djevojka: Gušio se, pokušavao nakašljati, krv mu je izlazila na usta...
Skup o kojem govori s Navaljnim je organizirao Nemcov za 1. ožujka zahtijevajući demokratske i gospodarske reforme, no nije ga dočekao. Samo nekoliko dana ranije likvidiran je u atentatu na mostu.
- Večerali smo. Razgovarali smo o tome gdje ćemo zajedno za 8. mart. Ali osjećala sam se kao da je te večeri bio posebno zabrinut. Išli smo skupa preko mosta, nisam primijetila da nas netko prati. Čula sam nekakav prasak i podigla pogled misleći da je vatromet. Boris me zgrabio za ruku i pao, tek tad shvatila sam da pucaju na njega. Došli su nam s leđa. Ali kad sam se okrenula, vidjela sam samo sivi auto kako se udaljava velikom brzinom. Sagnula sam se pored Borisa. Nadala sam se da su ga možda samo upucali nogu, ali preživjet će. Ali onda se počeo gušiti se i pokušavao nakašljati, ali krv mu je već izlazila na usta - pričala je Anna Duricka:
- Pitala sam ga: "Borise, što da radim? Što da radim?" Ali više nije govorio. Podigla sam pogled i vidjela frezu za snijeg. I zbog silnog straha da će sada i na mene početi pucati, potrčala sam naprijed. Trčeći do ralice, jer sam bila u teškom šoku, zaboravila sam brojeve policije i hitne pomoći. I također sam ostala bez riječi. Jednostavno nisam mogla prozboriti... Bila sam u dubokom šoku i kao da mi je tlo izmicalo ispod nogu. Došla sam do čistača snijega i jedva uspjela izgovoriti: “Čovjek je poginuo, zovite hitnu.” Nisam shvaćala zašto je bio tako ravnodušan. Stajao je i tiho pušio. Pitala sam: "Hitna pomoć - 03?!" I on je klimnuo glavom: "Već sam pozvao hitnu pomoć." Kad sam se vratila pored Borisa je već bio neki tip. Pogledao je njegov telefon, njegove dokumente... Sjećam se da nije razgovarao sa mnom. Pokušala sam ga zamoliti da zove policiju ili hitnu, ali i on je šutio. Nije mi bilo jasno zašto su svi tako ravnodušni.
Nešto kasnije uhićena je i za ubojstvo optužena grupa Čečena, "kadirovaca". Gleb Pavlovsk, nekadašnji Putinov savjetnik koji se kasnije pretvorio u kritičara njegova režima, za New Yorker je kasnije rekao da je Putin bio "vidljivo šokiran" saznavši za atentat njemu pod nosom.
Prema izvješću koje je tada objavila oporbena novina Novaja Gazeta, šef F.S.B-a Putinu je predstavio imena osumnjičenih 2. ožujka, dakle tri-četiri dana nakon ubojstva. Sljedećih dana uhitili su pet osoba, sve etničkih Čečena s očiglednim vezama s Ramzanom Kadirovim, živopisnim i brutalnim vladarom Čečenije.
Ubili su ga Čečeni
Nemcovu u leđa pucao je Zaur Dadajev, bivši zamjenik zapovjednika Severa ("Sjever"), čečenske postrojbe specijalnih snaga pod Kadirovljevom neformalnom vlašću. Isprva je Dadaev priznao zločin, kao i drugi u pritvoru - ali svi su kasnije povukli svjedočenja, tvrdeći da su bili izloženi prijetnjama i mučenju.
"Prijetili su mi silovanjem, tukli me elektrošokerom, a priznanje koje sam dao pred kamerom diktirala je policija", rekao je Dadajev.
Transkripti ispitivanja Čečena sadržavali su upečatljive detalje o Nemcovu: znali su model i registarsku tablicu njegova Range Rovera, adresu njegova stana i lokaciju njegova ureda, pisala je Novaja Gazeta.
- On je vodio politiku protiv naše države, podržavao Zapad i klevetao našu vladu - rekao je jedan od čečenskih ispitanika, Anzor Gubašev.
Za ubojstvo su trebali dobiti pet milijuna rubalja. Dokazi da je Dadajev pucao u političara bili su brisevi s njegova tijela. sadržavali su mikročestice ostataka pucnjave i čahure pronađene u njegovoj kući jer njihove oznake odgovarale su oznakama čahura pronađenih na Boljšoj Moskvoretskom mostu.
Istražiteljima je rekao da je ubio Nemcova zbog poziva da se objave karikature proroka Muhameda nakon napada na časopis Charlie Hebdo, ali Nemcov to nikad nije rekao. Osim toga, utvrđeo je da su Nemcova počeli pratiti i o njemu prikupljati materijale puno prije nego što je Charlie Hebdo uopće napadnut.
Mnogi Nemcovljevi saveznici, uključujući Vadima Prohorova, odvjetnika Nemcovljeve obitelji, kažu da dokazi upućuju na čovjeka po imenu Ruslan Geremejev, visokog časnika u Severu i Dadajevljevog bliskog prijatelja. Geremejev ima duboke veze s Kadirovljevim najužim krugom: on je nećak i Adama Delimkanova, Kadirovljevog najbližeg saveznika i navodnog izvršitelja, i Sulejmana Geremejeva, moćnog čečenskog političara, pisao je New Yorker.
Drugi osumnjičenici u ovom slučaju rekli su istražiteljima da je Geremejev nekoliko tjedana prije ubojstva boravio u stanu u Moskvi u kojem su boravili atentatori. Dan nakon ubojstva, Dadaev i Geremejev zajedno su se odvezli u moskovsku zračnu luku i ukrcali na let za Čečeniju, prema fotografijama s nadzornih kamera zračne luke.
Dadajev je dobio 20 godina u Sibiru, ostali Čečeni od 11 do 19 godina. Temirlan Eskerkhanov, jedan od osuđenih, oslobođen je prije negoli je odslužio kaznu jer se prijavio kao dobrovoljac za odlazak na ratište u Ukrajinu. Kaznu navodno služi daleko od prve linije, negdje u okupiranom Mariupolju.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Mafia