Kad Agrokor Ivice Todorića nije mogao plaćati robu u roku, davao je mjenice. Te mjenice su dobavljači prodavali faktoring društvima kako bi dobili dio novca odmah, a faktoring se dalje brinuo o naplati od Agrokora. Kad se nisu naplatili od njih zbog krize, išli su se naplatiti od dobavljača. To je dosadašnja uvriježena slika problema s Agrokorovim mjenicama. No ona je netočna!
Poduzetnik koji je godinama poslovao s Agrokorom odlučio je pod uvjetom anonimnosti ekskluzivno za Express otkriti kako je cijela piramida funkcionirala. I kako su na osnovi lažnih posudbi dobavljačim stvarani uvjeti za kreditiranje Agrokora. Sve je bilo dio pomno smišljenog plana za izigravanje zakona. Nakon njegova svjedočanstva jasnije je i zašto su tvrtke poput AWT-a i Unexa završile u predstečajnoj nagodbi zbog regresnih mjenica.
Također je jasno da ista opasnost prijeti i mnogim drugim velikim tvrtkama ako se ne pronađe rješenje. "Koliko mi je poznato, u zadnjih pet godina je oko 180 velikih, provjerenih dobavljača sudjelovalo u tome modelu", kaže. Nastavlja da su u igri bili svi veći dobavljači. "Sad o tome šute. Ja neću jer mislim da se napokon sve mora otkriti javnosti, a nadležne institucije sve istražiti", kaže nam taj veliki poduzetnik. A u kreiranju modela i na održavanju života su ili aktivno ili neradom sudjelovale brojne institucije.
Kako je sve počelo? U 2012. godini je Hrvatska narodna banka počela stiskati banke zbog kršenja izloženosti zakonskog ograničenja prema Agrokoru. Banke su rado davale kredite, nije bilo problema dok je HNB vodio Željko Rohatinski, koji je nakon mandata zaposlen u Agrokoru. No nova ekipa Borisa Vujčića ipak je krenula daleko od očiju javnosti stiskati banke da više ne smiju davati kredite Agrokoru jer, ako on padne, prijetila je ugroza cijelom sustavu.
Tad je pronađen model s fakoring društvima, koja će preuzimati dugove i lijepo profitirati. Model je osmišljen u suradnji s Agrokorom, faktoring društvima i bankama. Naš sugovornik kaže da su u Agrokoru točno znali sve detalje poslovanja njegove tvrtke, što su mogli dobiti samo od banke.
"Mi smo potpisali samo ugovor s Agrokorom. U njemu je bilo sve definirano. Koja tvrtka iz Agrokora će nam dati mjenice, kod kojeg faktoringa ćemo te mjenice naplatiti, koja banka će financirati tu faktoring kuću. Popis je bio precizan kao kad vam putnička agencija složi raspored na putovanju. I sve je funkcioniralo točno u dan. Mi nismo više nikoga morali obilaziti nakon potpisa", prepričava nam taj poduzetnik.
Shema je išla u nekoliko koraka. Prvi je da neka od tvrtki Agrokora fiktivno posudi novac dobavljaču. Recimo za primjer milijun kuna. Naravno, ne daju mu novac, koji nisu imali, nego mjenicu. Ta mjenica ima uporište u zakonu iako iza nje ne stoji baš nikakva usluga, roba ili stvarni novac.
Tu mjenicu dobavljač odmah prosljeđuje unaprijed dogovorenoj faktoring tvrtki. Neke od njih su bile tek osnovane i nisu imale novac za isplatiti dobavljača nego faktoring tvrtka uzima kredit od banke. Naravno, banke bi teško davale novac tek osnovanim društvima da sve unaprijed nije dogovoreno. Faktoring društvo isplati od onih milijun kuna dobavljaču 900.000 ili 950.000 kuna na ime mjenice.
"A mi onda odmah taj novac proslijedimo Agrokoru. Tako je stvorena linija kreditiranja kako bi se zaobišle zakonske regule po kojima se domaće banke više nisu mogle izlagati Agrokoru. Agrokor je plaćao na taj novac i kamate i naknade i bilo mu se znatno skuplje zaduživati, ali oni su to osmilili kako bi stalno imali pristup svježem novcu", objašnjva nam taj poduzetnik.
Faktoring društvo se nadalje naplaćivalo od Agrokora, ali im je i dobavljač potpisao da se mogu naplatiti od njega ako Agrokor ne plati. Skoro četiri godine sve je funkcioniralo besprijekorno. Agrokor je redovno plaćao, a onda je došla kriza početkom godine. Mjenice više nisu mogli oktupiti, a faktoring kuće i banke su krenule u naplatu od dobavljača.
Prema zadnjim podacima, Agrokor ima oko 3,5 milijardi kuna regresnih mjenica prema vanjskim tvrtkama. Još toliko ima prema svojim vlastitim tvrtkama unutar koncerna, što samo govori o raširenosti modela. Kako onda HNB nije vidio da se banke izlažu previše faktoring društvima na osnovi mjenica? Kako HANFA, agencija koja nadzire faktoring, nije vidjela da se skoro cijelo poslovanje faktoring društava temelji na mjenicama samo jedne tvrtke? Pitanja su to koja postavlja poduzetnik, ali preuzima dio krivnje i na sebe.
"Ako treba, i ja ću odgovarati, ali ima u lancu onih koji su prije mene", rezignirano kaže. A tko su faktoring kuće koje su u tome sudjelovale? Dvije najveće su Raiffeisen factoring i Erste factoring. Obje su u vlasništvu velikih banaka koje posluju u Hrvatskoj. A one su bile pod zabranom kreditiranja Agrokora. "Sav novac za te dvije faktoring kuće je stizao iz inozemstva, od banaka majki. A one nisu pod nadzorom HNB-a", kaže nam sugovornik iz financijskih krugova upućen u problematiku.
No u poslu postoji niz “malih” faktoringa koji su očito prolazili ispod radara. Jedan od njih je Infinitum factoring. Osnovani su tek 2013. godine s temeljnim kapitalom od dva milijuna kuna i iste godine su imali prihod od 6,7 milijuna kuna i dobit od tri milijuna kuna. Lani su završili na prihodima od 64,2 milijuna kuna i dobiti od 34,7 milijuna kuna. Svake godine su rapidno rasli zahvaljujući poslovima s Agrokorom.
Među ljudima koji su osnivači i bili u nadzornom odboru su ljudi koje se kroz ranije poslove može povezati s tvtkama kralja otpada Petra Pripuza. Tu je njegov dugogodišni suradnik Ante Pamuković, a jedna od osnivačica je i Ana Krivić, koja je donedavno najpoznatija bila kao direktorica Z1 televizije. Sad ih vodi Ivan Vrljić, čovjek koji je dio svog radnog vijeka proveo u upravo u HANFA-i, a bio je i pomoćnik ministra financija. Sad su im računi blokirani.
Drugo malo društvo koje se bavi otkupom nedospjelih dugova je Fortis Factoring. Suvlasnica je biviša pomoćnica ministra gospodarstva Tamara Obradović Mazal zajedno s Antom Božićem. Obradović Mazal je bila kroz nekoliko godina utjecajna državna dužnosnica, a prema našim informacijama, za njihov otkup mjenica je novac osiguravala i državna banka HPB. Oni su osnovani i prije zlatnog doba u kojem je Agrokor bio glavni klijent, a postupno su povećavali dobit da bi lani bili na 10 milijuna kuna.
Prihodi su im slični kroz godine. Treći faktoring su Invictus ulaganja, koja su od osnivanja 2012. godne imali rapidni rast. Osnovali su ga dvojica bivših članova uprave Raiffeisen factoringa, Aleksandar Fulepp i Krešimir Marčinko. Uzletjeli su od 20 milijuna kuna prihoda 2013. godine do 92 milijuna kuna lani. Dobit je skočila s 4,5 na 31,5 milijuna kuna.
"Nema sumnje da su neki od njih osnivani baš zbog poslova s Agrokorom jer im je od 70 do 80 posto mjenica iz koncerna. HANFA tu nije ništa mogla iako je sve vidjela jer su takvi bili zakoni", kaže nam sugovornik iz financijskih krugova.
I tu dolazimo do jednog od razloga zašto je oporba tražila ostavku ministra financija Zdravka Marića, bivšeg direktora u Agrokoru. On je osobno predložio odgodu odredbi zakona o faktoringu kad je postao ministar financija u vladi Tihomira Oreškovića. Izmjene bi faktoring društva natjerale da se usklade sa zakonom, imaju veću kontrolu HANFA-e. Oporba je to navela kao jedan od razloga za njegovu smjenu, koja se ipak nije dogodila, ali je izazvala krizu Vlade i Mosta.
Marić se branio da je SDP produživao rok, ali činjenica je da očito nije bilo dovoljno nadzora faktoringa i da je preko tih društava na veoma sumnjiv i dvojben način financiran koncern Agrokor. Poduzetnik koji nam je sve razotkrio kaže da sad oni moraju pokrivati i troškove faktoringa, a za normalno poslovanje je digao kredit. Zašto je na sve pristao?
"To je bio uvjet da mi Agrokor plati isporučenu robu i da dalje poslujemo s njim", zaključuje.
