Bernie Sanders nije tugovao nakon najnovijeg poraza u srazu s Hillary Clinton.
Iako je pobijedio u samo četiri države, dok je dvostruko više pripalo bivšoj američkoj državnoj tajnici, još se nada nominaciji demokrata za njihova kandidata na predsjedničkim izborima 8. studenog ove godine.
Svojim pristašama u Vermontu, gdje je pobijedio, ali i počeo svoju političku karijeru, poručio je kako su predizbori završeni u samo 15 država te da ih još ostaje 35.
Na skupu na kojem su ga dočekali kao rock zvijezdu kazao je kako s jednakom strašću kao i dosad nastavljaju borbu za ekonomsku i socijalnu pravdu.
Njegovi obožavatelji su mu osigurali novac za nastavak kampanje. U zadnjih mjesec dana tisuće donatora uplatile su više od 40 milijuna dolara. Za razliku od drugih protukandidata, Sanders je odbio donacije od velikih kompanija i financijskih institucija.
Postavio je limit od 250 dolara za one koji podupiru njegov projekt.
Ljudi koji mu daju novac ne čine to zbog moguće isplativosti uloženog nego zato što mu vjeruju, kažu analitičari.
Upravo je to ono s čim u borbu za nominaciju demokrata od početka ide Sanders – igra na svoju vjerodostojnost. On već gotovo 50 godina zagovara i bori se za iste ciljeve.
Javno za sebe govori da je demokratski socijalist, što u američkoj politici i nije baš karta na koju se isplati igrati (“socijalist” ondje zvuči kao uvreda).
Tvrdi kako je sadašnji ekonomski sustav liberalnog kapitalizma došao do svog ruba. Zagovara preraspodjelu bogatstva, kaže kako nije dobro da jedan posto bogatih zarađuje više nego ostalih 99 posto zajedno.
Govori kako je SAD-u, koja je najbogatija država u povijesti svijeta, postoji najveća socijalna nejednakost.
Tvrdi i kako su jedina od razvijenih država koja ne jamči primarnu zdravstvenu zaštitu, zbog čega deseci tisuća ljudi umiru svake godine. Osvrnuo se i na tešku dostupnost visokog obrazovanja.
"Kad mama i tata rade dva ili tri posla, rade cijeli dan, a opet ne mogu djetetu platiti fakultet, nešto nije uredu", grmi Sanders sa svojih skupova pojašnjavajući kako “nitko tko radi 40 sati na tjedan ne bi trebao živjeti u siromaštvu”.
Da ne bi bilo dvojbi za što se bori, sam je svoj projekt nazvao – političkom revolucijom.
Iako trenutačno ne stoji dobro kao na početku predizbora, kada je u Iowi izgubio tek nakon bacanja kocke, a u New Hampshireu pobijedio, svojim protivnicima poručuje kako ga ne smiju prerano otpisati.
Pritom ih upozorava na svoju političku karijeru, koja je puna borbe, aktivizma, poraza, ali i uvijek novih pokušaja. U visoku politiku ušao je osamdesetih godina.
Tri puta zaredom bio je izabran za gradonačelnika Burlingtona, grada u “njegovoj” državi Vermont. Slogan njegove sadašnje kampanje “Bernie nije na prodaju”, modifikacija je onog iz tog vremena “Burlington nije na prodaju”.
Za razliku od mnogih koji su jedno govorili u kampanji a drugo kad su došli na vlast, on je ostajao dosljedan, govore njegove
Sukobljavao se s velikim tvrtkama koje su zelene površine i parkove u središtu toga grada htjele pretvoriti u građevinsko zemljište kako bi gradili poslovne centre.
Nisu uspjeli. Treći mandat je dobio iako su se protiv njega bili udružili i demokrati i republikanci. Nastupao je kao nezavisni kandidat, koji nije ovisan ni o kome.
Tako je izabran najprije za zastupnika u Kongresu, kad je pobijedio iskusnog republikanca, a potom i za senatora kad je iza sebe ostavio najbogatiju osobu te države.
U Demokratsku stranku učlanio se tek prošle godine, što je bio formalni preduvjet da se natječe na ovim predizborima.
No prije toga, u ranoj mladosti, Sanders je bio jednako borben. Šezdesetih se borio protiv rasne segregacije u Chicagu, zbog čega je bio i uhićen. Zbog optužbe da se opirao uhićenju morao je platiti kaznu od 25 dolara.
Sudjelovao je na skupovima protiv rata u Vijetnamu, prikupljao je novac za udovice iz Korejskog rata. Bio je aktivist u liberalnim krugovima.
Napravio je dokumentarni film o američkom socijalističkom vođi i predsjedničkom kandidatu 1912. Eugeneu Debsu.
Nakon fakulteta (diplomirao je političke znanosti u Chicagu) radio je kao učitelj, stolar, redatelj, pisac. Sebe je opisao kao “osrednjeg studenta“ kojemu je “bubanje” gradiva bila “dosadno i nevažno” dok mu je zajednica bila izvor najvažnijeg učenja.
Na pitanje zašto je bio toliko politički aktivan odgovorio je kako je “jedan čovjek po imenu Adolf Hitler pobijedio na izborima 1932., a 50 milijuna ljudi umrlo je kao rezultat tog izbora u Drugom svjetskom ratu, uključujući i šest milijuna Židova”.
Sanders je druga generacija poljskih Židova koji se 1927. doselila u SAD. Živjeli su u četvrti Brooklyn (New York).
Odrastao je s roditeljima i bratom, koji danas govori kako nisu oskudijevali u hrani i odjeći, ali dodatne stvari poput, primjerice, zavjesa ili tepiha, bilo je teško pribaviti. Prvi brak mu se brzo raspao, sina je potom dobio s tadašnjom djevojkom, a potom se oženio sa sadašnjom suprugom, s kojom ima tri pastorka, koje doživljava kao vlastitu djecu.
Supruga ga redovito prati na skupovima tijekom kampanje koju je inače počeo organizirajući skupove doslovce na ulicama.
No neposrednim pristupom i govorima u kojima je tražio bolji život i za milijune siromašnih Amerikanaca te tektonske promjene postojećeg sustava, ubrzo je počeo stjecati sve veći broj fanatičnih pristaša.
Prosječna donacija koja mu se uplaćuje je 43 dolara, iako donedavno relativno nepoznat široj javnosti, na svojoj Facebook stranici sad ima više lajkova od Hillary Clinton, u anketama je skoro redovito bolje stajao i od svoje protukandidatkinje, pa čak i od ekscentričnoga kandidata republikanaca Donalda Trumpa.
No Sanders će teško prijeći Rubikon koji je između njega i vlasti iskopao politički establišment. Za njega nije nitko od tzv. superdelegata, sadašnjih ili bivših dužnosnika demokrata.
Trump ga je nazvao komunistom, dok je Hillary nešto nježnija. Još nije povela negativnu kampanju protiv njega, ali zato je modificirala neke svoje stavove pod utjecajem njegovih stavova.
Sam Sanders kaže kako, bez obzira na trenutni rezultat, neće ići s negativnom kampanjom protiv protukandidata, koja je inače omiljena pa i uobičajena u američkoj politici.
Protivnicima se pronađu slabe točke i onda se to emitira u kratkim televizijskim spotovima, ovisno koliko tko ima novca.
Poručuje kako to nije činio ranije, pa neće ni sad. Međutim, usprotivio se postojećem zakonu po kojemu se kandidatima mogu davati neograničene donacije.
Tvrdi da se time zapravo omogućava “kupovanje izbora i negiranje volje birača“. Do demokratske konvencije u Philadelphiji u srpnju, kad se konačno bira njihov predsjednički kandidat, ostalo je još puno vremena.
I Hillary i Sanders obići će još stotine gradova, održati brojne skupove, dobivati i gubiti predizbore u pojedinim državama. Na kraju će se zbrajati rezultat.
Iako je teško bilo što prognozirati, ipak povijest ranijih predizbora upućuje na to kako oni koji povedu u utrci i nakon famoznog “super utorka” obično prvi završe na cilju.
Eventualno bi se nešto moglo promijeniti ako bi Sanders postao nešto bliskiji Afroamerikancima i Hispanoamerikancima, kod kojih trenutačno relativno loše stoji.
No neovisno o tome, taj “demokratski socijalist”, kako se naziva, ako na kraju i ne uspije, ne mora se osjećati poražen.
Već i kandidaturom te sadržajem kampanje ostavio je značajan trag na političkoj sceni. Otvorio je pitanja o kojima politički establišment i republikanaca i demokrata ne voli govoriti. Kaže da bi u Americi volio vidjeti sustav kakav je u skandinavskim zemljama.
Da ne bi bilo zabune, Sanders ne zagovara socijalizam s društvenim vlasništvom kakav smo imali u komunizmu. On traži promjenu ekonomskog sustava u kojem manjina drži većinu bogatstva te više socijalne pravde. U tome vjerojatno neće uspjeti.
Kao što, po svemu sudeći, neće ni doći u priliku postati predsjednički kandidat. No ni tad neće biti samo jedan od gubitnika nego, kako ga je netko nazvao - gubitnik s misijom.
Svoje ideje i dalje će promicati, a možda nešto od toga za što se zalagao bude ugrađeno i u program onih koji će doći na vlast. To nije malo.
Zato Sanders zbog onog što govori te zbog vjerodostojnosti koja stoji iza tih riječi, ne uživa simpatije samo krugova koji zazivaju utopističku jednakost nego i onih koji, neovisno o političkoj orijentaciji, zagovaraju pravednije društvo i svijet.
Razlog njegova uspona je, kako je netko rekao, možda u tome što milijunima odbačenih nudi priliku da podignu glas i zatraže alternativu postojećoj politici u kojoj moćne financijske institucije diktiraju održanje ekonomskog jaza između bogate manjine i siromašne većine.
Prema izračunu CNN-a, Hillary Clinton ima 873, a Sanders 296 delegata, s tim da ih za demokratsku nominaciju trebaju imati 2383.
Suparnicima je Sanders opet poručio da neće odustati od borbe te kako nisu u pravu kad tvrde da su njegove ideje neostvarive.
"Moja kampanja nije samo o izboru predsjednika nego i o preobrazbi Amerike", kazao je.
