Najnoviji film Michaela Bayja sigurno se neće naći na top listi najdražih filmova Hillary Clinton.
Redatelj "Transformera" i "Zločestih dečkiju", uskoro će svijetu pokazati svoj novi uradak - "13 Hours: The Secret Soldiers of Benghazi" - koji prikazuje događaje koji su se odvijali 11. rujna 2012. godine, točnije napad islamskih militanata na diplomatsko područje u Libiji, prilikom kojeg su ubijena četiri Amerikanca, uključujući i ambasadora Chrisa Stevensa.
Iako se Hillary nigdje u filmu ne spominje poimence, sjena njezine ostavštine kao tadašnje državne tajnice, nadzire se iznad svega, te se smatra jednim od krivaca za tragično okončanje događaja.
Heroji filma nisu političari ni špijuni nego vrhunski obučavani vojni poduzetnici koji su itekako dobro plaćeni za visokorizičan posao kojeg obavljaju. Njihov poslodavac je globalni odgovorni stožer CIA-e - GRS, a oni su radili kao tajni CIA-ini agenti u blizini kad se dogodio nesretni događaj.
Riječ je o ratnim veteranima, starim prijateljima i obiteljskim muškarcima koji su trenirani za rješavanje opasnih situacija s lokalnim stanovništvom, a trebali bi se nositi i s teroristima s jednakom lakoćom.
Oni su u slobodno vrijeme čitali djela Josepha Campbella i nisu imali klasične mačo fore, nego su se brinuli zbog rastuće nestabilnosti u gradu punom suparničkih milicija, u kojem se djeca igraju u ostacima bombardiranih tenkova.
Prema "13 Hours", koji je adaptacija bestselera čiji su suautori vojnici koji su preživjeli događaje, jedini koji su "nanjušili" mogući napad prije nego se on dogodio bili su članovi GRS-a.
U stvarnom životu, istraga je pokazala da je ambasador Stevens tražio od Washingtona u srpnju minimalno 13 dodatnih članova sigurnosnog osoblja, na putu za Bengazi u kojem je situacija postojala sve opasnija. No Hillarynin zamjenik, Patrick Kennedy, navodno je odbio njegov zahtjev.
Hillary je naknadno izjavila da je Stevens komunicirao s njezinim pomoćnicima, te da ona nije znala ništa o njegovom strahovanju za sigurnost u Libiji, jer su se time bavili stručnjaci za sigurnosna pitanja.
Stevens je imao dva tjelohranitelja od kojih nijedan nije uspio spasiti život ambasadora koji je poginuo u prvom valu napada u Bengaziju.
U filmu doduše nisu prikazani Stevensovi prosvjedi zbog osobne sigurnosti, nego je prikazan kao osoba koja je živjela bezbrižno, potpuno nesvjesna prijetećih opasnosti, te je, štoviše, inzistirao da odsjedne u raskošnoj vili iako ona nije ispunjavala najviše sigurnosne uvjete.
Iako GRS-ovci shvaćaju koliki je rizik, oni ne mogu promijeniti stav diplomata, a tijekom cijelog filma vidljivo je ogorčenje filmaša na vladu SAD-a koja nije učinila, prema njihovom mišljenju, ni blizu koliko je trebala u danoj situaciji.
Šef CIA-inog ogranka u Bengaziju - Bob - u filmu je toliko iritantan lik da ga poželite ošamariti, a njegove odluke koštaju ljude života, jer on uporno tvrdi da ne postoji prava prijetnja u gradu, te članove GRS-a ne doživljava ozbiljno.
Kad milicija pod teškim naoružanjem uleti u nedovoljno zaštićenu Stevensonovu vilu, svi su nespremni, a Bob samo čeka dopuštenje odozgo koje nikad neće stići. Kaos koji usijedi sve ostavi u šoku, iako saznamo da je američka vojska, Pentagon pa čak i POTUS cijelo vrijeme pratio zbivanja u Bengaziju.
Hillary je nakon svega pokušala izbjeći krivnju tvrdeći da je napad potaknut anti-muslimanskim filmom "Nevinost muslimana", iako su kasnije otkriveni mailovi koji pokazuju da je Clinton znala da je napad planirala skupina Ansar Al-Sharia.
Isto tako, iako su vladini dužnosnici tvrdili da je do napada došlo spontano, pobunom, u filmu likovi tvrde da su oni očito morali biti organizirani i planirani tjednima unaprijed.
"13 Hours" prikazuje što su sve Clinton i mnogi drugi mogli učiniti prije i tijekom napada, a ona ne bi trebala brinuti samo zbog toga što nije učinila u tom trenutku nego i zato što, kao što piše na samom kraju, a što će pročitati i svi američki gledatelji, američki neuspjeh u Libiji naslijedio je veliki uspon ISIL-a, piše Daily Beast.
