Američki državni tajnik Mike Pompeo bio je na sto muka:
"Vidite, diljem svijeta smo vidjeli da su sustavi protuzračne obrane promjenjivo uspješni. Neki od najboljih na svijetu ne unište metu baš svaki put."
Pompeo je to izjavio nakon što je prije nekoliko dana napad projektilima, jedni kažu Hutija iz Jemena, drugi iz Irana, izbušio postrojenja za preradu nafte Aramcoa u Saudijskoj Arabiji i u trenu doslovno prepolovio naftnu proizvodnju te zemlje. Pompeo je morao odgovarati na vrlo neugodna novinarska pitanja, konkretno na ono "nije li zabrinut zato što Saudijci nisu kadri uništiti krstareće projektile unatoč tome što na protuzračni sustav troše 80 milijuna godišnje".
"Želimo raditi i postići to da instalirana infrastruktura napade poput ovih čine manje uspješnima nego što je to bilo sada", dodao je Pompeo.
Pitanje je za Pompea bilo užasno nezgodno zato što se Saudijska Arabija od napada ovakve vrste brani sustavom Patriot koji je kupila od SAD-a. Pritom su kompromitirane dvije stvari ekstremno važne za Washington. Prvo to da je SAD najveći svjetski izvoznik oružja, 86 milijardi dolara od 2010. do 2018. prema podacima Stockholm International Peace Research Institute.
A kako podsjeća Washington Post, Saudijska Arabija, koja je i inače najveći kupac američkog naoružanja, s dolaskom Donalda Trumpa na vlast, govorilo se da je voljna kupiti oružje vrijedno čak 110 milijardi dolara. Washington Post sada bolno ubada pitanjem kako to da vehabijsko kraljevstvo nije uspjelo zaustaviti napad projektilima unatoč potrošenim milijardama.
Između redova WP zapravo pita koliko je to oružje, zapravo, učinkovito:
"Nakon ovog vikenda, kada je uništavajući napad na saudijska naftna postrojenja uhvatio kraljevstvo nespremno, neki promatrači se pitaju kakvu je to zaštitu od SAD-a kupio Rijad."
Drugi problem još je i gori, a tiče se savezništva dviju zemalja.
Pozivajući se na vojne stručnjake, WP objašnjava da je napad bio ovako iznenađujuće uspješan zato što je bila riječ o vrlo neuobičajeno dobro planiranoj akciji, koju bi bilo teško zaustaviti čak i najopremljenijim i najiskusnijim zemljama.
"Bio je to doista besprijekorno izveden napad", kazao je Michael Knights s Washingtonskog instituta za politiku Bliskog istoka.
On je nazvao "zaprepašćujućim" to što, kako se čini, od 20 projektila samo jedan nije pogodio metu. Odgovornost za napad preuzeli su Hutiji iz Jemena, koji već godinama vode ogorčeni rat s, u prvom redu, trupama Saudijske Arabije koje su u toj zemlji izmučenoj ratom, glađu i bolestima, počinile mnoštvo pokolja zračnim i udarima projektila na civilne mete, što je ne jednom osudio i UN, pa i vlade iz EU-a.
Hutiji, to je nesporno, povremeno udaraju na mete unutar Saudijske Arabije, ali u pravilu uz granicu, tek vrlo rijetko i na mete oko glavnog grada Saudijske Arabije. Rat u Jemenu toliko se razvukao da ga danas bez zadrške diljem svijeta smatraju teškim vojnim porazom saudijskog princa prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, 34-godišnjaka koji je ugrabio praktično svu vlast u svojoj zemlji.
Vojni stručnjaci, međutim, smatraju da je barem dio najnovijeg napada na Saudijsku Arabiju potekao iz Irana s druge strane Perzijskog zaljeva. Iran, naime, oružjem pomaže Hutije, koji inače teško da bi imali ikakve šanse u ratu u Jemenu. WP se u svojoj analizi tog napada projektilima, dronovima, čime li već, najviše bavio ovim dijelom:
"Čini se da je operacija zaobišla obranu vojske Saudijske Arabije, uključujući šest bojni sustava proturaketne obrane Patriot što ga je proizveo američki pružatelj obrambenih usluga Raytheon, od kojih svaki može koštati oko milijardu dolara."
Ovakvu situaciju očito je jedva dočekao Vladimir Putin. Nakon napada projektilima u subotu, Putin je iz Turske provocirao prijedlogom Rijadu da bi, eto, Saudijska Arabija baš mogla kupiti ruski sustav protuzračne obrane S-300 ili S-400. Sve što treba, dodao je, jest "mudra državna odluka". Nije bez vraga što je tu izjavu dao upravo iz Turske, kojoj je Rusija prodala sustav S-400.
"Oni (sustavi) pouzdano bi zaštitili svu infrastrukturu Saudijske Arabije", kazao je.
Kamere su u tim trenucima uhvatile iranskog predsjednika, koji je također bio tamo, kako se na te Putinove riječi smijulji. Iran je, naime, također zainteresiran za ruski S-400. Washington Post za S-400 kaže da nije isproban u uvjetima stvarne borbe. I dodaje:
"Košta, međutim, manje od sustava Patriota i tehničke osobine su mu, makar na papiru, naprednije od sustava iz SAD-a, uključujući veći domet i sposobnost da djeluje u bilo kojem smjeru."
Saudijska Arabija je u nekom trenutku isprobavala teren s nabavom S-400, ali o tome se nije nešto posebno govorilo. Takvo što nesumnjivo bi imalo katastrofalne posljedice po odnose s administracijom Donalda Trumpa, kao što je nabava S-400 iz Turske bio veliki udarac po odnose u NATO-u. Oboriti projektile koji se kreću velikim brzinama krajnje je teško.
Posebno danas kad su projektili u stanju letjeti na malim visinama, praktično samo malo iznad tla, i kad se napadi mogu izvoditi čak i prilagođenim dronovima, što je uopće teško otkriti radarom, a bez čega nema govora o uništavanju takvog napada. Vojne snage Rusije, pak, redovito svojim sustavom ruše dronove kojima njihovu vojnu bazu u Siriji Khmeimim, kod Latakije na obali Sredozemlja, redovito pokušavaju napasti džihadisti.
Knight podsjeća da je obrambeni sustav Saudijske Arabije protiv projektila razvijen u 90-ima, nakon iračko-iranskog rata i međunarodne vojne intervencije, usto s odobrenjem UN-a, protiv režima Sadama Huseina 1990/ '91. kada je ovaj nakratko okupirao Kuvajt. Tada se vidjelo da je moderno naoružanje dovelo dotle da su balistički projektili i ratni avioni glavna prijetnja napadnutoj vojnoj sili.
Problem s protuzračnom obranom protiv takvih napada jest i to što onaj koji se brani mora imati takav sustav da je, povrh svega, kadar praktično nepogrešivo vidjeti na radaru ako je riječ o projektilu ili o ratnom neprijateljskom avionu, odnosno ako je riječ o civilnom avionu.
WP je oko ovoga citirao vojnog stručnjaka Thomasa Karakoa koji je rekao da sustav Patriot može djelovati i protiv krstarećih projektila, ali da je prvenstveno stvoren kako bi skidao one balističke. Još je rekao i to da je Patriotova baterija kadra zaštititi relativno malo područje.
Zbog svega toga, Saudijska Arabija nakon ovoga će nesumnjivo krenuti u što brže razvijanje novog obrambenog sustava.
Pritom sasvim sigurno neće posezati za S-400 i za Putinom, nego za nečim poput "Željezne kupole" Izraela, sustava koji se do sada pokazao odličnim u skidanju raketa iz pojasa Gaze i s juga Libanona koje svako toliko lansiraju paravojne formacije s kojima je Izrael godinama u praktično neprekinutom ratu. Ono gdje SAD može uskočiti kao dobavljač, radarski je sustav koji bi to sve pokrivao.
