"Želio bih da u Hrvatskoj postane cool biti Srbin"

Kako je moguće da je politika etničkog i političkog sukobljavanja - koje je često farsično - dva desetljeća nakon rata važan repromaterijal ovdašnjih elita?

To je zato što je rat nekome rat a nekome brat. Mnogi su u ratu sve izgubili, ali ima ih i koji su mnogo toga dobili zbog rata: status, sigurnost, privilegije, političku i društvenu moć. Ovi drugi nipošto ne žele da rat ostavimo iza sebe. Njima ne odgovara mir nego i danas žive u izvanrednom stanju, u koje nas sve pokušavaju uvući. Dovoljno je da pogledate samo kako izgledaju televizijske vijesti: nema dana da se u njima ne govori o ratu, ili ovom ili onom. Sve dok se ne odmaknemo od ratne retorike, nećemo se moći posvetiti drugim pitanjima. Uostalom, to je i iskustvo Europe nakon Drugog svjetskog rata. EU je nastala na želji da se Europa odmakne od svoje prošlosti, kako je ne bi ponovila.

Sjećam se vaše procjene, znatno prije ulaska Hrvatske u EU, kako će ulaskom u  Uniju prestati pritisak izvana, što će dovesti do jačanja ljute desnice, i to se i dogodilo. Čini se da se taj balon ispuhava, a uvjetno govoreći, radikalna desnica ne prelazi desetak posto glasova...

Slažem se. Inicijalno se doista dogodilo da se nacionalizam vratio na velika vrata, ali Hrvatska, srećom, nije Mađarska, pa je zbog snage svog civilnog društva i nezavisnih medija, pa i nekih državnih institucija (npr. Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa i dr.) ipak zaustavila te trendove nakon prve tri-četiri godine. Ali nacionalizam ne može nikad biti poražen do kraja, kao ni globalizam. Radi se o klackalici u kojoj čas jedni čas drugi postižu uspjeh. Tako da će se taj trend jačanja i slabljenja jednih pa drugih nastaviti.

Igor Soban/PIXSELL

Za što ćete se zalagati ako odete u EU parlament?

Za opstanak i jačanje Europske unije. Kritičan sam prema njenoj politici oklijevanja kad se radi o proširenju na Zapadni Balkan, ali mislim da je od ogromne važnosti da Unija opstane. Alternative su mnogo lošije. Pogledajmo samo Trumpovu Ameriku, Putinovu Rusiju i Erdoganovu Tursku – pa i suvremenu Kinu. Te velike sile računaju na neuspjeh EU, a neke i rade na tome da se on dogodi. Male zemlje kao što je Hrvatska u slučaju raspada Unije bile bi vrlo izložene sponzorsko-klijentskom odnosu s nekom od tih neliberalnih ili poluliberalnih zemalja. Zalagat ću se za slobodu i pluralizam unutar EU, a ako osvojim mandat, bit ću dio lijevo-liberalnih snaga u Europskom parlamentu. I, naravno, bit ću glas manjina. Svaki sedmi državljanin EU je pripadnik neke autohtone manjine. Njihov glas se mora snažnije čuti.

Tamo će velik skok doživjeti desnica, euroskeptične i eurofobne stranke. Može li se EU dalje fragmentirati?

Mislim da je Brexit otrijeznio mnoge, tako da je šansa da se fragmentacija nastavi sad manja nego prije njega. Tko bi htio proći kroz ono kroz što danas prolazi Britanija?

Britanija, rekli ste jednom, si je Brexitom propucala koljena, a prave se da ne krvare. Sad su opet dobili odgodu. Kakve će biti posljedice Brexita na Britaniju i Europu, ako do njega dođe. Je li moguć kontrareferendum? Što mislite kako bi Britanci danas glasali?

Ako dođe do Brexita, Britanija će postati konkurentska vanjska sila Europskoj uniji. Htjet će konstruirati svoju sferu utjecaja, tzv. Europu izvan EU. U toj sferi natjecat će se, prije svega, s Rusijom. Radi se o zemljama kao što su Ukrajina i zemlje Zapadnog Balkana. Povećat će svoje sigurnosno prisustvo u tim regijama, što će dodatno komplicirati odnose u našem susjedstvu. Zato je od velike važnosti da EU što prije primi te zemlje, a ne da oklijeva, kao što danas čini. Što se tiče drugog referenduma, mislim da će izbori za Europski parlament, ako Britanci ne postignu sporazum s EU prije njih, biti zapravo 'drugi referendum'.

Kako će EU izgledati bez Britanaca, kamo će se pomaknuti težišta moći odlučivanja?

Unutar EU ojačat će Francuska i Njemačka, ali već se pojavila i ideja o 'kontrapaktu' između Poljske i Italije. Ove prve dvije zemlje su predstavnice liberalno-demokratske, 'stare' Europe, dok su Poljska i Italija 'izazivačice', trenutno sklone populizmu i nekoj alternativnoj politici. Umjesto 'trokuta' Berlin-Pariz-London, dobit ćemo, vjerojatno, četverokut: Berlin – Pariz – Varšava – Rim. Bit će zanimljivo.

Dugo ste radili u Britaniji, doktorirali ste na LSE u Londonu, predavali u Škotskoj - i vratili se. Žalite li zbog toga? Pravac masovnoga kretanja ovih je godina obrnut...

Ne žalim. Vratio sam se nakon 16 godina što studiranja što rada na sveučilištu Stirling u Škotskoj. Htio sam biti bliže temama i ljudima koji me zanimaju i koje osjećam kao svoje. Nisam se nikad vidio u ulozi nekog permanentnoga gastarbajtera: te su mi sudbine uvijek bile teške i žalosne. Vratio sam se i na mnogo manju plaću i u više neizvjesnosti. Ali htio sam biti od koristi našim mladim ljudima, studentima i društvu općenito. Mislim da je dužnost svakoga da doprinese koliko može onima do kojih mu je stalo. Nadam se da će se i mnogi drugi vratiti.

Igor Soban/PIXSELL

Što mislite o egzodusu 300.000 ljudi?

To je isti trend kao u drugim zemljama nekadašnje Istočne Europe, iz kojih je oko 25 milijuna ljudi otišlo nakon što su ušle u EU. Jedan dio se vratio, u Poljsku oko trećine, a drugi će ostati dulje ili trajno. Nažalost, to pokazuje da ne živimo u Europi jednakih šansi za sve. Razvoj zemalja na rubu Europe je jedini izlaz za zemlje kao što je Hrvatska. Razvojna pomoć, uostalom, ne šteti ni zemljama koje je daju. S druge strane, zemlje koje gube stanovništvo moraju biti otvorenije za imigraciju. Ali da bi se to postiglo, treba razbiti ksenofobiju i predrasude, što ne ide lako, posebno ne u istočnoj Europi, u kojoj postoje snažne nacionalističke tendencije.

Irska je 2003. imala 3,9 milijuna ljudi, sad ima skoro pet, mi smo imali 4,6 milijuna, sad imamo manje od četiri. Kako je uspjela Irska? Možemo li i mi tako ili će se propadanje nastaviti?

Irska je upravo dobar primjer za to kako je otvorenost prema strancima jedini logičan izlaz za zemlju koja gubi stanovnike. Irska nije prestala biti irska time što je otvorila vrata drugima. Iskoristila je članstvo u EU da bi smanjila ksenofobiju, da bi porazila klerikalizam i konzervativizam, i to na način skoro bez presedana u europskim okvirima. Imaju premijera koji je gay i indijskog je podrijetla – i to u zemlji koja je donedavno bila zatvorena klerikalna provincija iz koje su njeni građani bježali. E, zato je uspjela.