Sedam tajni koje je Bandić sa sobom odnio u grob...

Svi bi bili puno sretniji da je završio kao pokajnik a ne pokojnik, ali nije. “Moj kraj neće tako brzo doći”, rekao je lani. “Bog uzima najbolje, a ja to nisam”. Fatalno je pogriješio. Bio najbolji ili ne, Bog ga je uzeo, valjda preko reda, a s njim je otišao i pun kufer tajni. Policija i srodne institucije uvjereni su da je jedan od njegovih bliskih suradnika više puta odlazio u Italiju, pospremajući njegov imetak na sigurna mjesta, deponirajući ga u sefove ili na račune pod tuđim imenima. Bandića je pratilo jedno od najstrašnijih prokletstava u ovom podneblju – imao je, a nije smio pokazati koliko ima. Morao je rezati etikete s Fendija, kupovati skupe cipele bez oznake brenda, prepisivati nekretnine (prije godinu dana većinu imovine skinuo je sa sebe), a novac i dragulje sklanjati na sigurno. Ostavinska bi zato mogla trajati kao Jovankina poslije Tita, jer je najveći dio bogatstva knjižen sasvim netransparentno, daleko od očiju javnosti, ali obitelj je zbrinuta. “Bandić ima sto milijuna eura”, zaklinjao nam se više puta jedan njegov dobar prijatelj, koji bi na bilo koji znak sumnje (“Sto milijuna? Pa znate li vi koliko je to novca?”) uvijek podviknuo: “Ima, sine, vjeruj meni!”

I sam je Bandić često bio u Italiji, Rim je posjetio 62 puta u pet godina. Neko vrijeme u našim smo ga izdanjima nazivali “gradonačelnikom Rima i cele Italije”, prema analogiji s titulom njegova prijatelja Porfirija Perića, čija se jurisdikcija protezala na Zagreb i cijelu Italiju. Dobru je prođu imala i uzrečica “...to ti je kao otići u Rim a ne vidjeti Bandića”. No to su vicevi – ali što je pokojnik uistinu toliko puta radio u Rimu? Hodočastio? To ne zvuči uvjerljivo. Jedna je hipoteza išla u medicinskom smjeru, “išao je na infuziju, svako malo zamijeni svu krv”. Druga teza - manje uvjerljiva – bila je da je riječ o “galantnim posjetama”. Obje će pretpostavke, čini se, do daljnjeg ostati nepotvrđene, a kad ih bude moguće potvrditi, postat će nezanimljive.

To da je Bandić privlačan ženama, kao i žene njemu, dugo je bilo nepoznato javnosti. U kuloarima su u zadnje vrijeme učestalo plasirani tračevi o Bandiću kao zagrebačkom Kissingeru (moć je, smatrao je američki diplomat, najjači afrodizijak), ali je njegova opsesija ženama, kako bi Plenković rekao, imala “dvostruke konotacije”. Novinarkama je prijetio mnogo češće nego novinarima (premda je i Vojislavu Mazzoccu prijetio da ima “veća jaja” od njegovih), a u svojoj se stranci upadljivo okruživao ženama. No u stranci su mu bile poslušne, a one koje su ga ispitivale kao novinarke nisu, to je vrlo važna razlika.

Je li Bandić doista u svom džepu držao više sudaca i policajaca nego gotovine i sitniša? Među svim ljudima koje je kupio bilo je puno bivših pripadnika sigurnosnog sustava, sudova, policije i sličnih ustanova, ali tek je Express prije nekog vremena povezao stvari i shvatio da je Bandić za novac građana oformio svoju obavještajno-kontraobavještajnu službu. Angažirao je petnaestak stručnjaka iz represivnog aparata i dao im visoke plaće. Nikakve radnje, izvidi, tajna praćenja i sl. nisu mu tako mogli proći neopaženo, na njegovim bi se radarima uvijek upalile lampice. Nijedna sudska ustanova, od Općinskog do Ustavnog i Vrhovnog suda, nije mu mogla presuditi ni za kakav prekršaj, pa je umro poput Herodovih žrtava, “nevine dječice”. Miodrag Demo usporedio ga je s Kristom, kojeg su nevina razapinjali, premda bi se, misle protivnici, na brdu Križa našlo i drugih kandidata za usporedbu...

Zoran Milanović, koji mu nije otišao ni na komemoraciju ni na pogreb – konzekventno ostajući kod svog stava o pokojniku – nazivao ga je “lopovom”, a u jednom se trenutku umalo fizički obračunao s njim. I priča o tome odlazi s Bandićem u grob, u koferu tajni, kao i zagonetka njegove magnetske, neodoljive privlačnosti vojsci “žetončića” koji su tijekom prošlog Plenkijeva mandata promijenili dres, pa se, podržavajući HDZ, zadržali u čistilištu zvanom Klub Milana Bandića. Kako, zašto? Po koju cijenu? Samo zato što su baš kod Bandića mogli glasati za zakone koji “idu u korist Hrvatske”, a slučajno i u korist vladajuće većine? Kakav je to dogovor pokojnik imao s pukovnikom, premijerom koji ga je štitio “do poslednjeg daha”, šaljući u farsičnu bitku protiv njega kandidata kojemu se cijela zemlja smije, pa sad svakog dana glasače mora pitati vjeruju li više njemu ili svojim očima.
Ovo je popis njegovih najvećih tajni, jedva malo manjih od fatimske...

Tajna broj 1
Mikijeva crna bilježnica

Milan Bandić je otišao, pa se vjerojatno nikad neće saznati je li blefirao ili je zaista imao crnu bilježnicu u kojoj je zapisivao sve one koji su od njega molili usluge. I je li što naplatio ili je samo vodio bilješke da ih ne zaboravi. Nakon njegova uhićenja, prilikom pretresa su našli i određene rokovnike u kojima je bilo bilješki, ali ih je Bandić radio u šiframa, nije bilo imena koja bi se izravno mogla povezati s novcem, uslugama ili kompromitirajućim saznanjima. 
Svi se sjećaju legendarnog Broja 1 iz kultnog stripa “Alan Ford”. U crnoj bilježnici nalazio je spas kad je bilo što trebalo riješiti. Samo bi je otvorio i uz zvuk “frt, frt, frt” našao ime i počeo citirati osobi što unutra piše. Često je trebao reći samo prvu rečenicu, a onaj s druge strane stola već bi rekao kako nema potrebe da nastavlja i da je stvar riješena. Odriješio bi kesu ili napravio neku uslugu. 
Milan Bandić svoju je crnu bilježnicu koristio na veoma sličan način. 
- Bandić će nakon 20 godina obnašanja druge izvršne funkcije u ovoj zemlji treba progovoriti o licemjerstvu i dvostrukom moralu svih koji su visjeli pred vratima gradonačelnika i tražili kojekakve protekcije. Reći ću to nekim ljudima u lice, što koštalo da koštalo. Neće mirno spavati nakon toga, a ja ću mirno spavati - rekao je Bandić iziritiran oporbenim zamjerkama na Generalni urbanistički plan i prigovorima što osniva 27 ureda.
I to nije bilo prvi put da je slično prijetio. Nacional je objavio razgovor s jednim HDZ-ovcem prije izbora koji su održani prošle godine. “Bandić je s HDZ-om htio dogovoriti čvršću suradnju na parlamentarnim izborima, ali vrhu HDZ-a to nije odgovaralo zbog percepcije koja se stvorila o Bandićevim ‘žetončićima’ i aferama koje se uz njega vuku. Kad su mu rekli da takva suradnja ne dolazi u obzir, on je počeo urlati i tada je zaprijetio riječima: ‘Nećete vi meni raskidati suradnju, nemojte da vam otvorim crnu bilježnicu’.” 
Bandićeve prijetnje crnom bilježnicom očito su dale rezultate, što se vidi i po ponašanju HDZ-ovaca prema njemu. Plenkoviću je preko svoje zastupnice Lekaj Prljaskaj do svoje smrti držao većinu u Saboru, a šef HDZ-a nije se htio distancirati od njega i zatvoriti vrata jednom za svagda Bandiću i njegovu načinu vladavine. 
Neki SDP-ovci svjedočili su i da je na njih primijenio istu taktiku kad su ga neki u stranci prije izbora 2007. godine prozivali da je korumpiran. Samo je zaprijetio da će iz svoje crne bilježnice objaviti tko je sve tražio usluge od njega, pa su se kritike naglo utišale. 
Bandić ipak nije bilo pedantan lik koji bi svaki dan došao kući i zabilježio koju je uslugu kome učinio. On je bio čovjek koji je imao slonovsko pamćenje i u njega se jako pouzdavao. Crna bilježnica tako je vjerojatno bila u njegovoj glavi. Osim ako prije izbora negdje ne ispliva. Potpuno je jasno da će mnogi povući ručnu kočnicu u kritici Bandića već i na samu mogućnost da su u crnoj bilježnici. A to je upravo i bila Bandićeva taktika. Postojala crna bilježnica ili ne, porazno je da su ga za usluge dolazili moliti i prijatelji i neprijatelji. 

Tajna broj 2
Misteriozni boravci u Rimu

Jedan od većih misterija o kojem su u Zagrebu kružile mnoge priče. Uvijek je s novinarima pričao netko tko je “čuo iz pouzdanih izvora u Gradu”. Jedna je verzija bila da ide na liječničke preglede. Druga da ide na redovnu zamjenu krvi zbog svog zdravstvenog stanja. Treća je da ima novac u Vatikanskoj banci. Bandić je čak i volio da se oko njega pletu takve priče. Razlog je jednostavan - kad se tračevi pomiješaju s istinom, ako se i otkrije neki štetni posao, on će reći da se tako pričalo i da je išao mijenjati krv ili da se drogira. I ako se dokumentirani marifetluci ili istrage stave u isti koš s tračevima, njegovi birači skloni su povjerovati da je sve trač. U svakom slučaju, Bandić je u Rim putovao znatno češće nego u neke druge metropole. Bio je prijavljen Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa da je tamo bio čak 62 puta u pet godina o trošku poreznih obveznika. Sam Bandić odlučio je podgrijavati misterij i nije dostavio svu traženu dokumentaciju Povjerenstvu, koje ga je moralo požurivati. Tek kad je dobio po prstima od Povjerenstva, ipak je dostavio dokumentaciju. 
- Nemam nikakvih tajni. Kaj vi mislite da je gradonačelnik bedak, ko ‘Pale sam na svijetu’ da putujem svijetom? Ja 18 godina nisam bio dana na godišnjem odmoru. Ja odem dan-dva izvan zemlje i vratim se u Zagreb. Prema tome, to je smiješno… Nije to bez veze baš sad potaknuto – ljutio se Bandić na novinarske upite o tim putovanjima.
I onda je napokon dostavio dokumentaciju Povjerenstvu te pozvao novinare da im pokaže i putne naloge. Ispalo je da je u pet godina, od 2011. do 2016. godine, putovao u Rim 25 puta. A onda 2017. još dva puta. Radilo se o raznim obilježavanjima, posjetima hrvatskoj zajednici, pozivima iz gradske uprave. Svaki put je uzimao dnevnicu, a put s kartom, smještajem i dnevnicama koštao je uglavnom između 15.000 i 20.000 kuna. Volio je odsjedati najčešće u jednom hotelu: InterContinental De La Ville u talijanskoj prijestolnici. S njim je uvijek išla i Vesna Šimić, koja izvrsno zna talijanski i vodi međunarodnu suradnju. 
U niti jedan drugi grad Bandić nije toliko intenzivno putovao, i to za tako beznačajne stvari poput predstavljanja dvojezičnog časopisa hrvatske manjine ili povodom darovanja božićnog drvca ili otvaranja neke izložbe. Prevaliti put radi takvih stvari čini se neuobičajeno. Često je putovao i službenim automobilom u Trst pa onda avionom u Rim. Za razliku od Beča, Rim je Bandić rijetko spominjao. Ono što se sigurno zna jest da je iz Rima donosio i skupe darove, a za njega su šivali odijela koja koštaju i više od 5000 eura. Volio je te talijanske majstore šivanja, a jedan je imao radionicu taman u blizini hotela u kojem je odsjedao. Sve prave razloge ovih putovanja zna samo spomenuta Šimić. Treba napomenuti da je sve dokumente uzela i policija još prije dvije godine, ali zasad nema nikakvih informacija o tome što su odlučili. Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, koje može odlučivati samo o dokumentaciji koja mu je dostavljena, odustalo je od slučaja. 

Tajna broj 3
Galantan prema nježnijem spolu

Žene je obožavao. Volio ih je impresionirati i da ga obožavaju. Cijela ta generacija u njegovu poglavarstvu imala je posebna mjesta i stanove, kamo su išli u avanture. Bandić nije bio iznimka, dapače. O njegovim prijateljicama s kojima je provodio vrijeme kruže razne legende. A popis onih koje je obasipao pažnjom je dugačak. Koliko točno, nitko ne može reći. Neki tvrde da je imao i 30 onih koje su mu dodatno značile, a tu je bilo i članica stranke, zaposlenica u poglavarstvu, ali navodno i novinarki. Ostali su snimljeni razgovori u kojima Milu Horvat šalje službenim automobilom u Beč, a zatim je zove i da si kupi “papak” ili torbicu u Louisu Vuittonu, a da će on sve refundirati. Torbica je bila 3000 eura, pa je ona to odbila. Ovo je samo jedan snimljeni razgovor, koji pokazuje obrazac na koji je funkcionirao. I još neke gospođe su nam pod uvjetom anonimnosti svjedočile kako ih je uvijek obasipao skupim darovima. Tajni stanovi bili su i luksuzno uređeni da impresioniraju. Natalija Prica, bivša misica, koja je bila mlađa od njega 34 godine, samo je posljednja u nizu. Od nje se nije odvajao zadnje dvije godine. Tako da je prema njegovu dosadašnjem habitusu sigurno kako nisu obilazili zlatarnice i krznarije da se uvjere kako obrtnici žive. Urbana legenda zasad ostaje da je znao i stambeno zbrinuti drage žene, uključujući svoju miljenicu Nataliju.