Tomislav Karamarko je govorio o nesretnoj lustraciji kad je ovoga tjedna spomenuo potrebu za “promjenom društvene klime”, ali njegove su riječi svejedno zazvučale kao besprizorni cinizam. Jer društvena klima se pod Karamarkom doista promijenila. I to nagore.
Mržnja je ponovno dobila pravo javnosti, huškanje je postalo svakodnevna pojava, prozivanje i etiketiranje postalo je redovan način ophođenja, a sve to u skladu s ritmom koji udara politika.
Uzvici “Za dom spremni” sa stadiona su se prelili na ulice i dobile pokroviteljstvo potpredsjednika Hrvatskog sabora. Novinarima se prijeti i lijepe uvrede po automobilima.
S televizije se građane upozorava da se čuvaju krvoločnih pravoslavnih svećenik. Više od deset godina nakon što je Srpsko narodno vijeće izdalo Bijelu knjigu međuetničkih sukoba hrvatski mediji ponovno su puni napisa o obračunima Hrvata i Srba.
Deset godina nakon što je Ivo Sanader rušio ustaške spomenike i odricao se nasljeđa NDH u Jasenovcu, HDZ-ov ministar kulture veliča ustaštvo, udruge negiraju Jasenovac, a zakon o lustraciji piše osoba bliska udruzi Križnog puta.
Prije desetak godina radikalna desnica bila je na političkoj margini. Danas je na mjestu potpredsjednika Sabora. Prije sedam godina HDZ je u Vukovaru dogovorio uvođenje dvojezičnosti. Danas se u Vukovaru ponovno broje obračuni Hrvata i Srba.
Tako izgleda ta Karamarkova “promjena društvene klime”. Perfidnom strategijom povratka na vlast, šef HDZ-a zapalio je prije četiri godine vatru koju sada gasi benzinom.
A dolaskom na vlast duh zla izašao je iz boce i stvorio atmosferu u kojoj je postalo posve normalno da se nekoga naziva četnikom ili komunjarom. Toga prije deset godina nije bilo. Ni prije pet.
I da stvar bude još opasnija, imamo predsjednicu Republike koja poručuje manjinama da su si same krive što se izlažu napadima jer “provociraju većinu”.
Nepoćudne medije podsjeća da se ne trebaju čuditi ako ih snađe sudbina onih koji su se rugali proroku Muhamedu. Time se, eto, i s najvišeg mjesta u državi daje pokriće izljevima
Uglavnom, događa se ono čega smo se dugo pribojavali. Politička manipulacija pomiješala se s ekonomskom i socijalnom frustracijom i izazvala eksplozivan koktel mržnje koja je dobila pravo javnosti, opravdanje i motivaciju.
Za to krivnju snose oni koji su se tim sredstvima služili u dolasku na vlast, ali i bivša vlast koja ne samo da se svemu tome nije na vrijeme oduprla, već je na to računala u motivaciji vlastitih birača. Sada društvo gori, a jedni i drugi trljaju ruke.
