Orešković je ljut: "Ne" Kolindi i Tomi, ušao je u pakt s Petrovom

Ljut je, ali ono što je još gore, osjeća se poniženim... No pljuska koja je stigla s Pantovčaka probudila je u njemu dišpet. 

Patrik Macek (PIXSELL)

Sa zavidnom karijerom iza sebe, premijer Tihomir Orešković odlučio je da ni pod koju cijenu neće dopustiti da ga narod sažalijeva, a tiem ni da ga ne cijeni jer nema politički kredibilitet. 

Ono što ga sad vodi jest pokazati narodu da može voditi Vladu, da je glavni u toj hijerarhiji (iznad dva potpredsjednika) i da će njegova biti zadnja.

A to će, kažu nam ljudi od njegova najvećeg povjerenja, pokazati uskoro, i to na aferi Lozančić u kojoj ga je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dovela u neugodan položaj. 

Dok je govorio novinarima kako će zajedno s njom idući tjedan odlučiti o smjeni Dragana Lozančića, s Pantovčaka stiže priopćenje o njegovoj smjeni koju je potpisala predsjednica.

Kakav šamar, komentiralo se u političkim krugovima, a svi ti komentari stigli su i do premijera Oreškovića. 

Bijes Orešković nije uspio sakriti, a kad je u petak popodne, netom nakon javnog poniženja, o tome raspravljao s Božom Petrovom, u njemu je dobio saveznika.

Ni Petrov, baš kao ni on, nije za ad hoc smjenu Lozančića, dok su Karamarko i predsjednica, jasno je, za smjenu. Tako su se zapravo i podijelili u ovoj aferi glavni državnici naše zemlje.

Orešković i Petrov u prvim tjednima rada Vlade stekli su međusobno povjerenje te su, kako je Expressu rekao jedan sugovornik blizak Mostu, ali i Oreškoviću, dogovorili svojevrsnu koaliciju.

I to baš protiv HDZ-a, potaknuti prvo slučajem Crnoja, a sad i Lozančićem. Navodno je jednom dijelu HDZ-a zasmetala izjava premijera Oreškovića na samom početku mandata, a tiče se njegove ambicije da i nakon mandata ostane u politici.

Plan je navodno bio drugačiji, odnosno da Orešković odradi dvije godine mandata i da ga onda zamijeni Karamarko. 

Ali s obzirom na to da je javno rekao da se vidi u politici, poremetio je planove HDZ-a, pa čak i ako se učlani u tu stranku, što za sada nije vjerojatno.

Krugovi bliski Tihomiru Oreškoviću već danima šapuću kako bi on, ako će se uopće učlanjivati u neke stranke, izabrao naprije Most. Lani mu je nuđen ulazak u HDZ, ali Tim je to tada odbio...

Slučaj Lozančić nije izazvao zabrinutost samo u Hrvatskoj. Zapadnoeuropski diplomat je prenio Oreškoviću stav da “Europska komisija sa zabrinutošću gleda na Lozančićevu smjenu”.

Novi sukob između Oreškovića i predsjednice nazirao se i sredinom tjedna, kad je ona objavila želju da sudjeluje na sastanku Vijeća ministara u Bruxellesu, iako je dosad bila praksa da na tome sudjeluje premijer.

"Ne zaboravimo jednu važnu činjenicu, a ta je da Crkva stoji iza Mosta te da je Kaptol, ali i cijeli kler oduševljen s izborom premijera koji je praktični vjernik, ima jedan brak i četvero djece. To je najvažnija veza koja spaja Most i Oreškovića", rekao je čovjek blizak Mostu. Premijer je, nastavlja, uvjeren da može pomoći zemlji.

Bez fige je u džepu, ostavio je izvrsno plaćen posao u Tevi i došao je na nezavidnu poziciju nestranačkog premijera, ali htio-ne htio nema politički kredibilitet. 

To je Oreškovićeva mana koje iz dana u dan postaje sve svjesniji jer ga ometa u tome da samostalno donosi odluke. No zato je u mladom Petrovu pronašao saveznika jer slično razmišljaju kako o kadroviranju, tako i o važnim odlukama koje su na Vladi.

Orešković definitivno neće biti marioneta, ma tko god to priželjkivao, a to će, kaže nam sugovornik, i pokazati na ovoj aferi. 

Sanjin Strukić (PIXSELL)

Njegov plan za koji ima podršku Mosta sastoji se u tome da će svoj potpis na razrješenje Lozančića staviti, ali ne uskoro, nego za tri do četiri tjedna. I ono što je još važnije - tražit će da se iz razrješenja ukloni onaj dio u kojem se navodi da Lozančić odlazi zato što je kršio zakon o sigurnosno- obavještajnom sustavu.

Za tri do četiri tjedna Orešković će potpisati razrješenje, ali uz gore navedene uvjete. Tako će zaštititi dignitet Lozančića, predsjednice, ali i sebe, rekao nam je čovjek iz njegova bliskog kruga. 

Što se tiče stava o Lozančićevu kršenju zakona jer nije upozorio predsjednicu da je u kontaktu s čovjekom koji je pod mjerama, naš sugovornik smatra da Lozančić nije prekršio zakon jer se predsjednica u razgovorima sa Zdravkom Mamićem tretira kao obični građanin.

Štoviše, da je bila upozorena i da je kojim slučajem ona upozorila Mamića, učinila bi kazneno djelo. Zapravo je Lozančić nju možda i spasio, a definitivno ju je zaštitio, rekao je naš sugovornik. 

No ako na kraju doista tako i bude, odnosno da Orešković otegne s potpisom za razrješenje, naljutit će Tomislava Karamarka, koji ga je na kraju krajeva i postavio na tu poziciju. 

Baš kao što mu Božo Petrov otpočetka zadaje glavobolje, pa tako i u ovom slučaju jer je javno rekao da nema potrebe za Lozančićevom naprasnom smjenom. Ali ako Orešković i Petrov na kraju doista budu na jednoj strani, a on na drugoj, neće moći tako lako provoditi ono što želi i jedno je sigurno - takav rasplet nipošto neće dopustiti.

Karamarko ne treba nove neprijatelje, pogotovo ne Oreškovića i Petrova, jer ih dovoljno ima u svojoj stranci. A navukao je i još jednog, nimalo bezopasnog Vladimira Šeksa, kojemu mnogi mogu željeti ropotarnicu povijesti, ali on će sve poduzeti da se o njemu ne piše i ne govori u prošlosti.

S Pantovčaka stižu glasine da je predsjednica planirala smijeniti doajena hrvatske politike Šeksa i na njegovo mjesto postaviti Matu Granića.

No lukavi Šeks, kako ide jedna verzija afere o pomilovanjima, otvorio je medijski priču o spornim pomilovanjima zaključujući kako je nešto takvo potencijalno neugodno po predsjednicu zbog oslobađanja njezina donatora. 

A s druge strane, Šeks je i sebi naštetio, no oni bliski njemu uvjeravaju nas da on zbog toga jer je nekoliko članova komisije upozorio na slučaj prijatelja svojeg sina ne može biti kazneno gonjen jer takva povreda zakona nigdje ne piše. 

Naime, u slučaju pomilovanja Vanje Goldbergera riječ je o političkoj odluci koja ne snosi mišljenja istrage DORH-a. 

Skandala s pomilovanjima bilo je i prije Kolinde Grabar Kitarović, u vrijeme gotovo svih hrvatskih predsjednika, ali usporedno s tim skandalom s Pantovčaka je izišla afera Lozančić koja je uzdrmala cijelu državu. 

Anto Magzan (PIXSELL)

Karamarko je, osim Šeksa, zadnjih dana skupio zavidan broj neprijatelja. U središnjici HDZ-a naveliko se govori o njegovoj “stotoj” svađi s Milijanom Brkićem (takve priče kolaju s vremena na vrijeme, ali Brkić i Karamarko na kraju uvijek izglade odnose), no koliko je ona eskalirala ne može se sa sigurnošću reći, s Trga žrtava fašizma stižu oprečne informacije.

Jedna verzija glasi da je do Brkića i Tomislava Čuljka, političkog tajnika HDZ-a, došao dokument koji je Karamarko potpisao s Mostom i u kojem stoji da ima daje 33 posto mjesta u vlasti.

"Šef HDZ-a je njima navodno govorio o drugom, povoljnijem omjeru, s kojim bi HDZ imao 50 do 60 mjesta za pomoćnike, zamjenike i ostalo. To je velika brojka za tako gladnu stranku", rekao nam je sugovornik. 

Navodno su Čuljak i Brkić, kad su vidjeli dokument, doslovno poludjeli jer im je Karamarko zatajio točnu brojku. Odnosi su sada toliko zategnuti da je čak pod upitnikom i njihova podrška Karamarku na unutarstranačkim izborima.

U stranci su tako krenule špekulacije da je njihov plan podržati ili Miroslava Tuđmana ili umirovljenog generela Damira Krstičevića, kojemu je izmaknulo mjesto ministra obrane.

"To su za sada sve informacije koje kolaju HDZ-om, ali to se sve može promijeniti. Brkić i Čuljak se naravno mogu izmirit sa šefom i da sve bude kao prije", upozorava naš sugovornik te dodaje da bi Krstičević bio opak suparnik Karamarku jer ga članstvo izuzetno cijeni i ne opravdava što je izvisio u kadroviranju Oreškovićeve vlade. 

No, s obzirom da je Krstičević ljut i ponižen jer je do zadnjeg trenutka mislio da će biti ministar nije nemoguće da krene u revanš.

Imao bi navodno podršku i splitske oragnizacije stranke, zagrebačke pa i one slavonske. Ali, kako upozorava naš sugovornik, Krstičević je vojnik i kao takav sigurno ne bi išao protiv stranke.

"Sve je moguće. Ali, na Karamarku je sada da izgladi odnose ako misli ostati na čelu stranke. Dosta je ljudi nezadovoljno i to bi mu se moglo obiti o glavu na unutarstrančkim izborima. Još do prije pet dana mislilo se da uopće neće imati protukandidata, a onda su se odjednom pojavila dva imena- Tuđmana i Krstičevića", nastavlja naš sugovornik.

Kako svaka medalja ima dvije strane tako ima i ova. Krugovi bliski Karamarku kažu da on nikome ništa nije zatajio i da je dao sve od sebe da HDZ formira vladu.

Također ovih mu dana nije lako, ljudi ga stalno zaustavljaju, mole, kume... Karamarko sve što radi radi u interesu svog naroda- kratko je rekao čovjek iz njegova bliskog kruga. 

Članstvo ga, dodaje, voli jer se nikad nije upletao u vođenja bilo kakvih udruga unutar stranke, nije kadrovirao. 

Predsjednica se pak zbog slučaja Lozančić našla u većoj nevolji no što je sanjala. Hipoteze koje se naveliko kolportiraju po gradu nanose joj više štete od činjenica koje prešućuje. 

Eskpresnim otkazom šefu SOE, Draganu Lozančiću, ona je naime - baš zbog nedostatka objašnjenja - pokrenula lavinu vrlo neugodnih nagađanja. Zoran Milanović tu je lavinu ojačao. 

Rekao je da Dragan Lozančić zaslužuje najviše državno odličje zbog nekih svojih postignuća, pa dodao da će o nekim stvarima, o kojima znaju samo on, Kolinda i Lozančić, šutjeti to kraja života. 

Kuloari bruje kako je herojsko djelo zbog kojega bi Lozančić morao dobiti državni orden pribavljanje transkripata razgovora sudionika arbitraže za Piranski zaljev, koji su to ad hoc sudište delegitimirali i po svemu sudeći presjekli Sloveniji put do otvorenog mora preko hrvatskih teitorijalnih voda.

Ništa od “dimnika” i “junction”, hvala Lozančiću? Ne samo njemu, sigurno. Vjerovatnije je da je papire Lozančiću dostavila neka prijateljska obavještajna služba, s kojom je polusmijenjeni šef imao sjajan odnos.

Za to ćemo službenu potvrdu čekati idućih 30 dana, nakon koliko vremena CIA - ako je bila riječ o toj službiotvara svoje arhive. 

Što se tiče drugog dijela Milanovićeve izjave, o tome kako će “samo troje ljudi znati istinu”, može se samo nagađati no počele su kružiti priče o “razuzdanim prizorima rođendanske proslave u Mamićevoj vili”; transkriptima razgovora Kolinde i Mamića te zagonetnim snimkama njihova druženja. 

Postoje li one, ili je sve to plod kolektivne mašte, još se ne zna pouzdano, premda ima ljudi koji tvrde da su snimke vidjeli. Politička dimenzija problema jednako je velika.