Andrej Plenković je sijao od ponosa objavljujući kako su špijuni u službi njegova veličanstva u senzacionalnoj obavještajno-forenzičnoj operaciji njegovu Vladu spasili od destabilizacije, a njegova ministra od moralnog i političkog potonuća. Vjerojatno ni japanski car nije bio tako sretan kad su njegovi obavještajci ulovili famoznog Sorgea, najvećeg špijuna 20. stoljeća.
SOA-ina analiza bazirala se na tvrdnjama da Tomislav Tolušić nikad ne nosi cipele zaobljenog vrha i da nema sat s bijelom narukvicom. Analiza Nacionalovih eksperata pokazala je, međutim, nešto drugo - kako nije moguće otkriti tragove montiranja, što je cijeloj priči dalo prizvuk zagonetke.
U trenutku završavanja ovoga broja Expressa upućeni izvori bliski Vladi uvjeravaju nas kako će krivac za ovu aferu - naručitelj, a možda i autor spornih fotomontaža - uskoro biti otkriven, a njegovi motivi raskrinkani. Bilo bi sjajno ako uz logičke, modne i stilske indicije nadležni istražitelji pokažu javnosti i neki čvrsti dokaz - originalne fotografije na kojima je rađena montaža, "manekena" koji je glumio Tolušića itd. I djevojka s fotografije sigurno bi imala što reći o okolnostima njezina nastanka.
Pa ako je već riječ o ni manje ni više nego "pokušaju destabilizacije Vlade" (ovoga puta sretno je zaobiđen inflatorni pojam "hibridnog rata"), onda bi se mogla zatražiti i eventualna međunarodna pravna pomoć - ako je sve snimljeno u Zemunu - pa tim putem ispitati djevojku, kome je sjedila u krilu i kakav se to prah bijeli ispred muškarčeva nosa?
Ako istražitelji pokažu originale fotografija i prezentiraju nedvosmislene dokaze, Tolušić će debelo profitirati od ove afere - ispast će heroj borbe za zakonitost protiv kojeg se koriste sva oružja, junak bez straha i mane, a dobit će poneki poen i Vlada.
Vlada je već sad na dobitku - Tolušić je bacio u treći plan aferu s avionima, masovna prelijetanja zastupnika Bandiću (koja su već počela nagrizati reputaciju Vlade), suđenje Kalmeti i mnoge druge nepodopštine. Neki vjeruju kako iza cijelog aranžmana i stoje provladine snage, ali to je ipak odveć nalik na teorije urote.
Čini se, svakako, da ovoga puta nije riječ o uobičajenom frakcijskom ratu, koji je u pravilu uvijek obilježen većom količinom mržnje od međustranačkog, kao što se čini i da u ovoj priči nisu sudjelovali ni uobičajeni sumnjivci iz tzv. obavještajnog podzemlja, nego je motiv bio ekonomski interes koji je Tolušić osujetio. Čini se i da mu se može vjerovati kad kaže kako je riječ o ljudima čije su poslovne prakse kriminalne, a interesi veliki. No sačekajmo rezultate istrage - od "čini se" pa do "sigurno je" dug je put.
Ono što je jasno i prije kraja istrage jest činjenica da su ovim uspostavljeni neki važni presedani i da su duboko pomaknute neke do jučer čvrste granice. Odnosno, da Hrvatska tone još dublje u glib. Seks je - kao što će se vidjeti u ostatku teksta - uvijek bio rubno područje političkih ucjena i manipulacija, no nikad dosad ni jedan potpredsjednik Vlade ili ministar nije bio meta rušenja slobodnim snimkama, na kojima se vide prostitutke, kokain ili slično.
Sad je zvučni zid probijen, granica je prijeđena. Tolušić se, barem zasad, obranio tvrdnjama da je riječ o montaži, pri čemu mu je prisnažila SOA, ali hoće li to moći neki drugi napadnuti dužnosnik? Hoće li nekom drugom službe pomoći, procjenjujući da je ugrožena nacionalna sigurnost? Hoće li tako postupiti neovisno o tome iz koje je stranke dužnosnik?
Zanimljivo je da je zadnjih desetak godina nekoliko važnih ljudi iz obavještajne zajednice prešlo u - HDZ. Jedan od njih htio je postati čak i premijer - Tomislav Karamarko - dok je drugi postao potpredsjednik Sabora, Brkić. No oni nisu usamljen primjer - HDZ uvijek rado prima bivše obavještajce, pri čemu pojam "bivši obavještajci" treba uzeti s rezervom. Oni su to, najčešće, do kraja života.
Posve je jasno da ti ljudi u stranačkom ili državnom aparatu, sa spoznajama iz službe, djeluju kao na steroidima: oni znaju sve o svima, a znanje, osobito ta vrsta znanja, uvijek je moć. Iako je izostalo službeno objašnjenje o tomu kako je, prije koju godinu, zastupnik srpske nacionalne manjine pretrčao ni manje ni više nego Tomislavu Karamarku, sasvim je jasno koja mu je vrsta "ponude koju ne može odbiti" stavljena na stol.
Čini se da se ta vrsta nagovaranja s vremenom i pojačala. U ovom sazivu Sabora čak su dvije eskadrile zastupnika preletjele iz kluba u klub; upitno je jesu li svi imali neku računicu ili su neki morali prići tankoj većini htjeli to ili ne. U njihovu nagovaranju koriste se tzv. udbaške metode, a oni kao obranu od napada koriste kao izgovor tvrdnju da su "žrtve udbaških metoda" ili "klasičnih udbaških metoda"...
Afera Tolušić pomaknula je, dakle, granice napadnog djelovanja: ovog puta objavljene su fotografije koje su nastale montažom. Što kad netko novinarima dostavi fotografije koje to nisu? Ili podatke o odlascima prijateljicama noći? Korištenju droga? Pomaknute su i granice obrane: sad će se lakše tvrditi da je riječ o krivotvorinama...
Nadležne službe sad se hvale kako su s lakoćom - u dva ili tri dana - riješile napad na Tolušića, pa nije jasno zašto se ne riješi i rekonstrukcija famoznog sudskog spisa s dokumentima o klijentima Pančova salona za masažu. No moguće je da je ta rekonstrukcija odrađena, a da materijali sad služe kao instrument za utjerivanje poslušnosti, što znači da cilj nije uspostava pravnog poretka nego osiguravanje dodatne moći vladajućoj vrhuški, tojest prostranački angažman.
Na Pančovoj listi bili su, naime, važni, i danas moćni ljudi. Objava podataka ozbiljno bi im naštetila, kako na javnom tako i na privatnom planu. U Hrvatskoj još ne postoji Berlusconi, kojemu su divlje orgije samo dizale političku reputaciju. U jednoj od njegovih "bunga bunga zabava" na njegovu sicilijanskom Xanadu dvorcu, čak je i češki premijer Mirek Topolanek snimljen u krajnje eksplicitnim trenucima, no ni njega to nije ubilo, a Silvio Berlusconi kani se kandidirati u EU parlament.
Ali konzervativna Hrvatska nije raspojasana Češka ili slobodoumna i hedonistička Italija. U prošloljetnoj aferi čija je meta bio pleternički HDZ-ovac Franjo Lucić, nepoznat netko plasirao je fotografije na kojima ovaj, lica ozarenog od sreće, u Ateni uživa s nepoznatom damom. Lucić se branio kako mu je sve napakirano pa je naglo zašutio, ali i prije no što je progovorio, u javnost su dospjele nove - ovog puta homoseksualne - snimke njegova kolege, koje, međutim, nitko nije objavio.
Lucić se branio da je žrtva udbaških metoda, što je naletjelo na dobar doček šire publike. Te su metode, ali - u odnosu na današnje standarde - korištene vrlo diskretno.
Tuđman je figurirao kao arbitar koji je presuđivao o unutarstranačkim sporovima. Jedno od glavnih oružja prljavog rata bile su difamacije. Ona o "pederaštvu" svakako je jedna od najučinkovitijih. Godinama se govorilo o transkriptu u kojem Tuđman i Šarinić komentiraju "pederaštvo" jednog poznatog političara, o kojemu je Ljubo Ćesić Rojs pričao bajke.
Rojs je tvrdio da je vidio videosnimke s tim političarom u klinču, a vidjela ih je navodno i jedna TV novinarka, kojoj je od toga bila muka. No te snimke nikad nitko nije potvrdio. Tuđmana je ta tema veoma zanimala.
U jednom trenutku Hrvoje Šarinić kaže Tuđmanu kako dotični ima takve "tendence", no ne potvrđuje sumnju izrijekom...
Tuđman: "Šta je, po tvome, sa tim pričama o pederaštvu, i njegovom i drugih?"
Šarinić: "Čujte, predsjedniče, ja kako sam vražji, sam sam mu rekao. Ja velim: 'Čuj, jesu li tamo neke ženske bile, pa se on rukuje s njima, Nataša Mance itd. A kako su - Novo leto, ja se poljubim s njima, a on se rukuje. Ja velim, čuj, daj se i ti poljubi - bogamu, što se priča po gradu, bolje da se sa ženskama malo ljubiš'. Onda se on tako malo kiselo nasmijao oko toga. I onda mi je rekao da zna on da se priča o tome itd. Čujte, ja ću vam reći, ja njega malo... on mi fizički, načinom razgovora itd. i nije tako nemoguće da ima te tendence. A kakvu babu ima, ja bih radije spavao s muškim, ne bih s njom..."
Tuđman: "Naime, zanimljivo je to da su to proširili, ali to dobrim dijelom šire iz ovih lijevih krugova."
Šarinić: "Predsjedniče, i Mate to širi, i Mate to širi. Mate je barem 20-ak osoba u uho ovo rekao, za NN-a i meni..."
O Milanu Bandiću - političaru koji je po stečenom imunitetu najbliži Berlusconiju - kolaju samo tračevi, prema kojima nalikuje na Don Juana – uvijek ima ne manje od tri a ne više od pet ljubavnica, stalno mu je potrebna svježa krv, doslovno i metaforički, nos mu je razvaljen od kokaina, i tako dalje i tomu slično. No ni tu nitko nikad nije objavio neki dokaz, pa je sve ostalo u sferi mašte, a pitanje je bi li to Bandiću i naštetilo ili bi mu koristilo.
"Od Vašeg zdravstvenog stanja se može ispisati cijela enciklopedija dijagnoza. Kad ste išli na operaciju nosa, pisalo se da je to od kokaina", upitali su ga novinari 24sata u live prijenosu na Facebooku, na što je Bandić odgovorio:
"Dabogda svi trošili kokain ko Bandić, da se svi navuku na bijelo. Nemojte se iznenaditi ako se sad počne pričati da imam jedno dijete u Rimu, jedno u Berlinu, vikendice, kuće i tako dalje. Javite mi se poslije pa ću Vam reći što je istina..."
Poslije smo se javljali gradonačelniku, ali nam se nije javio, pa za istinu ostajemo prikraćeni.
I Milijan Brkić bio je meta napada u kojima su korištene izmišljotine o njegovom emotivnom životu.
Jedan je hrvatski portal lice Milijana Brkića – koje je nalik na gipsanu masku, pa emocije na njemu ne mogu prepoznati ni forenzički uređaji – prilično duhovito opisao kao lice čovjeka koji se zaljubio pa blista od radosti kao Gospa s eBaya.
Pod egidom "Casanova iz Klobuka" oni su u veljači 2017. godine plasirali "informaciju" prema kojoj – ovo je naslov: "Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner".
"Insajderi tvrde", pisao je portal, "da šarmer Vaso i atraktivna Ana već neko vrijeme žive zajedno u unajmljenom stanu u zagrebačkom naselju Špansko i, što je iznimno zanimljivo, u toj njihovoj vezi podupire ih i bivša Brkićeva supruga".
Potom su dodali: "I neki će nakon ovoga reći da se Milijan Brkić od osobe koja je do sada uglavnom bila iznimno konzervativnih stavova, ponekad čak i rigidnih, potpuno preobratio ili preobrazio u dijametralno suprotnu osobu, srdačnu, otvorenu, punu ljubavi i topline. Za takav 'preobražaj' najveće zasluge, reći će njegovi prijatelji, ima upravo prelijepa Ana Rucner... Brkić danas više nije mrk, zabrinut, strog, pomalo i osvetoljubiv, nego osoba koja iz sebe emanira ljubav i radost života.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Puno prostora za ništa!
Na slici je sve kristalno čisto, samo je njegova glava mutna. Ne moraš biti IT stručnjak da vidiš da je glava unetnuta u sliku i namjerno zamučeno da se ne vidi umetanje glave.
Lako za ministra, o njemu znamo vec sve, nego tko je ova domaca drugarica - pevaljka sta plese u krilu? :D