Od grozne pogibije dvojice pilota HRZ-ova helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, koji se srušio u more Zlarinskog kanala, prošlo je pet godina. Još ne znamo ni zašto je 2012. otpao poklopac kabine na MiG-u-21 UMD? Koji su uzroci pada MiG-a-21 kraj Velike Gorice 2014.? Zašto je pao Mi-8 u Vukovaru, Ivanjoj Reci… Zašto se 2022. srušio MiG-21 kod Voćina? Koji su uzroci pada vojnog školskog aviona Zlin 242L kraj Benkovca dvije godine ranije?
Svim događajima konstanta je pojava koja glasi - sustav nikad ne priznaje vlastitu pogrešku, nego uvijek odgovornost za havariju ili zataška ili sustav nastoji svaliti na pojedinca. Sjetimo se desetljetnog prikrivanja uzroka pada Mi-8 u Vukovaru 2007., gdje je na kraju balade sva krivnja svaljena na pleća pilota. Isti obrazac htjelo se primijeniti i kod sudara MiG-ova 2010. iznad Plaškog. Piloti su na kraju dugog procesa oslobođeni, ali od nastavka vojne karijere morali su se pozdraviti.
Nedostatak stručnih istražitelja
Oprostili su se od najboljih letačkih godina bez obzira na to što nisu bili odgovorni, nego sustav koji im nije osigurao bolju obuku i veću satnicu naleta. Problem su i istražitelji nesreća kojih nemamo dovoljno i koji često nisu dovoljno stručni. Oni moraju biti izuzetno trenirani i obrazovani stručnjaci s prepoznatim vještinama i, k tome, sa specijalizacijom u pojedinom području. Na primjer, stručnjak za zrakoplovnu strukturu (airframe specialist), stručnjak za pogonske grupe, stručnjak za avioniku, navigaciju, letne podatke itd. Moraju biti školovani također i za forenzičke analize u svom području. Moraju odlično poznavati propise itd... Što se tiče komparacije s regulativom u vojnih zrakoplovstava EU, hrvatsko je gotovo pa nepostojeće (svega jedan pravilnik o sigurnosti zrakoplova!?)
Niz je ozbiljnih nesreća u HRZ-u kojima je dominirajući uzrok nedostatak stege i nepoštovanje procedura.
Možda i postoje u nekim mračnim ormarima Ministarstva obrane nekakvi (kvazi) dokumenti o uzrocima dosadašnjih nesreća u HRZ-u, ali oni sigurno nisu u skladu s europskim i svjetskim standardima finalnih izvještaja s jasnim zaključcima o izravnim i neizravnim uzrocima nesreća. To možda ne treba čuditi jer, među ostalim, takvi izvještaji mogu obiteljima stradalih poslužiti kao osnova za sudsku tužbu protiv MORH-a ako je uzrok stradavanja nemar, tehnički nedostatak letjelice ili pogrešna primjena propisa.
Nepostojanjem odgovarajućih propisa, koji su svi vezani za sigurnost letenja u vojsci, omogućeno je subjektivno, nestručno i nekažnjivo postupanje i primjena već ionako dovoljno lošeg propisa.
Sve o nesrećama vojnog zrakoplovstva u Republici Hrvatskoj te o načinima da se sustav poboljša pročitajte OVDJE.
