Ukrajinske tajne službe po prvi put su objavile identitete srpskih vojnika koji se bore na strani proruskih pobunjenika. To su Aleksandar Milovanović (25), rodom iz Valjeva, Dragan Mirković (49) iz Šapca, Duško Lukić (38) iz Tuzle (BiH), Zoran Pavić (26) iz Valjeva, Nedo Stojanović (44) iz Doboja (BiH) i Davor Savičić (37) iz Banovića (BiH), prenosi srpski Blic informacije iz ukrajinskog veleposlanstva u Beogradu. Veleposlanik Oleksandr Aleksandrovič izjavio je za isti medij da u istočnoj Ukrajini ratuje tristotinjak srpskih državljana.
"Meni kao veleposlaniku veoma je žao što tako velik broj Srba ratuje protiv Ukrajinaca koji vama nisu ništa loše učinili. Ipak ne vjerujem da čak i ovaj broj predstavlja čitav srpski narod", rekao je veleposlanik. Šef ukrajinske obavještajne agencije SBU rekao je da su njegovi agenti upoznati s velikim brojem stranih plaćenika umiješanih u ratne zločine plaćeničke jedinice Wagner.
Ruski novinar Denis Korotkov ispričao je u nedavnom razgovoru za Express da u Wagneru djeluje jedna grupica srpskih vojnika. "Ta grupa nije imala neko veliko značenje. Rekli su mi da je riječ o grupici od 10 ili 20 ljudi. I sad mi izvori govore da se u Wagneru nalazi nekoliko ljudi s Balkana, ali kako mi tijekom istrage nisu ništa značili, nisam se raspitivao ni za njihovo državljanstvo", kazao nam je Korotkov.
Jedan od rijetkih ranije imenovanih Srba u Wagneru je Davor Savičić, državljanin Bosne i Hercegovine sa stalnim prebivalištem u ruskom gradu Himkiju. Savičić je već ranije za srpske medije decidirano negirao svoje djelovanje u Wagneru te je redovito ponavljao da živi u Himkiju, gdje se bavi građevinskim poslovima. Priznao je da je neko vrijeme proveo na istočnoukrajinskom bojištu u okolici grada Luhanska, ali da je nakon ranjavanja završio svoj ratni put.
"U Doboju imam obitelj, a sina iz prvog braka namjeravam dovesti sebi. U RS i Srbiju ne planiram dolaziti. Građevina mi je jedini posao, a s ratovanjem nemam nikakve veze", rekao je Savičić za Večernje novosti. Međutim, Korotkov napominje da je Savičić bio dio Wagnera te da za to postoje dokazi. Tvrdi Korotkov da su Savičića nekoliko puta svjedoci vidjeli u kampu za obuku u ruskom selu Molkinu, neformalnom sjedištu postrojbe Wagner.
Borci koji su razgovarali s Korotkovim ispričali su da svi cijene Savičića zbog njegove hrabrosti te velikog iskustva na ratištima. Zanimljivo je da postoji određena veza između Savičića i eksplozije u crnogorskome mjestu Berane 2001. godine. Tad je ubijeno šest osoba, a meta je bio Duško Martinović. Ubijena su i Duškova dva brata, dvoje zaposlenika kafića u kojem je i odjeknula eksplozija te još jedan od napadača.
Savičić je u prvostupanjskom procesu osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu, ali je u drugostupanjskom procesu oslobođen krivnje. Kasnije su se pojavile informacije i da je Savičić dobio nadimak Elvis zbog entuzijazma u borbama protiv Bošnjaka tijekom rata u BiH. Balkan Insight tako donosi tvrdnje bosanskohercegovačkog tužiteljstva da je Savičić jedno vrijeme ratovao čak i kao pripadnik zloglasne Srpske dobrovoljačke garde, Arkanovih Tigrova. Pretpostavlja se da je jedno vrijeme radio i za srpsku službu državne sigurnosti, na čelu s Frankom Simatovićem. Nakon rata u Bosni i Hercegovini, Savičić je nastavio surađivati s "frenkijevcima", koji su kasnije počinili mnoge zločine na Kosovu, ali za njega nisu pronađeni dokazi da je počinio bilo kakve zločine tijekom suradnje s "frenkijevcima".
Upozorio nas je Korotkov da stvari ipak nisu tako bajne s Wagnerom kako se čine na prvi pogled. "Nekad, tamo negdje 2014. godine, to stvarno i jest bila elitna postrojba. U međuvremenu je počela opadati kvaliteta običnih vojnika. Ostao je neki kostur stvarno odličnih i sposobnih vojnika, ali većinom kvaliteta opada", kazao nam je Korotkov.
Ideju o borbi za srpske interese izvan Srbije prvi je u javnost donio Slobodan Milošević. Naime, Milošević je u ožujku 1991. godine kazao: "Vlada je dobila zadatak da pripremi odgovarajuće formacije koje će nas učiniti u svakom slučaju bezbednim, odnosno učiniti sposobnim da branimo interese naše Republike, a bogami i interese srpskog naroda izvan Srbije".
Službeni srpski stav pak kaže da je zabranjeno odlaziti na inozemne bojišnice. Brojne druge zemlje imaju zakone koji propisuju čak i zakonske kazne, ali obavještajne agencije češće prate povratnike s bojišnica Iraka i Sirije dok, barem prema pisanju određenih medija, do sad nije procesuiran niti jedan povratnik s ukrajinskog bojišta.
