Marian Kotleba (38) vlastito je prezime naknadno ugurao u naziv stranke čiji je predsjednik; "Kotleba – Narodna stranka naša Slovačka". Od svojih članova, praktično podanika, zahtijeva da ga oslovljavaju s "vođa"i obožava uniforme, nimalo slučajno izrazito nalik onima vojske klerofašističke kvislinške države Jozefa Tise iz Drugog svjetskog rata. Riječ je o jednoj od radikalnijih neonacističkih stranaka u Europi, koja je na izborima u ožujku osvojila šokantnih 14 od 150 mjesta u nacionalnom parlamentu.
O kakvoj je političkoj organizaciji riječ, jasno je izdaleka. Stranka zahtijeva izlazak iz EU-a, antisemitizam sakriva iza anticionizma, zagovara iskorijenjivanje svakog oblika "seksualnog zastranjenja", Rome kojih je u naciji od 5,5 milijuna, ravno pola milijuna, javno vrijeđa najgorim zamislivim izrazima, a odnos prema NATO-u svodi na "tjeranje jenkija kući". Kotleba je u politiku ušao 2003., na čelu Slovačke solidarnosti, otvoreno fašističkog pokreta koji je Vrhovni sud 2006. zabranio jer je stranka trebala biti u sukobu s ustavom.
Te godine, kako običavaju objašnjavati poznavatelji slovačke politike, mainstream je krenuo ususret ekstremistima poput Kotlebe. Naime, vladajući socijaldemokratski SMER te je godine sklopio koaliciju s desničarskom Slovačkom nacionalnom partijom čiji je predsjednik imao i takve ispade da je znao obećavati da će tenkovima pregaziti Budimpeštu. Istodobno, Kotleba je počeo minimalno šminkati svoj imidž kako bi politički izbjegao oštricu Vrhovnog suda i kako bi se izvukao iz pozicije ekstremističkog autsajdera.
Stranku koja je vremenom dobila i njegovo prezime, osnovao je 2010., da bi se 2013. kandidirao na lokalnim izborima za guvernera regije Banska Bistrica i – pobijedio. Nije to bila neka veličanstvena pobjeda. Na izbore je izašlo samo 17 posto glasača, a i od toga on je u prvom krugu dobio samo 20 posto, da bi u drugom osvojio 55 posto. Ipak, riječ je o regiji sa skoro 700.000 stanovnika, od čega 11 posto manjinskih Mađara i nad svime tim nadvila se Kotlebina sjena, prvenstveno zbog krize, razočaranosti glasača politikom, koketiranja socijalista s radikalnim nacionalistima i apstinencijom glasača.
Kotleba je intenzivno stao prikupljati sredstva i pripremati juriš na parlament, čemu su se diljem Slovačke smijali, smatrajući ga i dalje za sitnog klauna koji sebe vidi kao patuljastog "Führera". A onda, 11 posto na izborima uoči kojih su mu ankete davale samo dva posto, pri čemu je u parlament ušao i jedan od članova stranke koji je praktično odmah morao i odustati od parlamenta zbog sudskog postupka za napad na Rome i nanošenja teških tjelesnih ozljeda.
Neprijateljstvo prema Mađarima, čak i prema Austriji, time na mala vrata ulaze u visoku slovačku politiku. Romi su odavno na udaru. Samo od 2008. u Slovačkoj je izgrađeno 14 segregacijskih zidova koji odjeljuju romska naselja od okolice, a 2013. morao je intervenirati čak i UN u osudi brutalnih policijskih napada na romska naselja. Istodobno je ministar unutarnjih poslova mrtvo hladno branio takve akcije policije tvrdnjom da su one "popularne".
