Hrvatima i Hrvatskoj ne treba nikakav vanjski neprijatelj. Kakvi Srbi, kakvi crni Rusi. Pošteno tjednima preko grbače generala Kundida “ratuju” predsjednik i nominalni vrhovni vojni zapovjednik Zoran Milanović i Plenković. Žestoko opalili. Osobne netrpeljivosti frcaju k’o vrela lava. Preko generala lete verbalne granate velikog kalibra, a vojska koja trpi zbog nečijih političkih borba - opasna je stvar. General, čovjek od struke, cijelo vrijeme stoički šuti, trpi torturu, piše u novom broju ekspertni tim Expressa.
Možda bi general svima s olakšanjem uputio tradicionalni pozdrav - Adio i nikad više. Međutim, vojnička čast mu to ne dopušta. Generali ne podnose ostavku. Ili junački pogibaju ili ih se šalje u penziju. Nema trećeg. Što šef države ovdje brani? Brani generala od komplotaške namještaljke u kojoj bi ga se privelo pred za otvorenu sjednicu Odbora za obranu gdje bi trebao biti advokat poluistina HDZ-a o ratu u Ukrajini. Pred kamerama, reflektorima i mikrofonima cijela situacija bi se pretvorila u jeftini TV šou i rešetanje jednog vojnika, u ovom slučaju načelnika Glavnog stožera, uz moguće iznošenje vojnih tajni i klasificiranih podataka.
Razmatranje traži i famozni saborski plenum za obranu koji čini gomila persona koje vojsku uopće ne kuže. Ne znaju ništa o onome čime se bave i što prate. Odbor vodi Arsen Bauk, esdepeov Vladimir Šeks u nastajanju, koji je svojevremeno s pozicije ročnog vojnika avanzirao na mjesto pomoćnika ministra obrane u rangu general-pukovnika! U svjetskim razmjerima neviđen karijerni hiperskok. Tamo se za finu lovu kiseli hrpa političkih likova opće prakse koji teško da u vojnim krugovima uživaju i zrno reputacije.
Kundidu, tom tankom, pogrbljenom, mrkom generalu pruske, jelačićevske tradicije neporočnosti, nije lako. Kao kandidat vrhovnika Milanovića postao je šef Generalštaba, okoštalog vojnog dvora, gdje je okružen HDZ-ovom bulumentom koja tamo godinama stoluje. Hajde da se ne lažemo, Kundida u startu tamo tretiraju kao neželjeno dijete. Prvo, dečki su već bili napravili svoje kadrovske križaljke, naglasili svoje želje kada bude izabran ‘njihov’ načelnik Glavnog stožera. Sve je to izgledalo izvjesno, ali je izabran Kundid a ne njihov dečko pa se bijes okrenuo prema novom šefu. S druge strane, Kundid nije doveo nikog svog, stoji kao specijalac u središtu minskog polja. Pomoći nema od kolega iz stožera. Oni čekaju da padne. Istina, Kundida voli vojska jer je general u čizmama. Tip koji se ne bolji blata. Drugo, Kundid je tamo zaratio s mentalitetom apsolutne poslušnosti političkoj kasti, kao i potpune nekritičnosti.
Cijeli tekst o slučaju Kundid pročitajte OVDJE.
