Službe imale popis 243 člana Torcide: 'Ovo su im vođe. Evo kako unose pirotehniku'

Express vam donosi 10 nastavaka feljtona iz knjige 'Mračni dosjei iz sefa Udbe: Od Torcide i BBB-a do vrha HDZ-a'. Dramatična knjiga novinara i urednika Igora Alborghettija razotkriva neke od desetljećima brižno čuvanih tajni jugoslavenske Službe državne sigurnosti. U knjizi je objavljen i nikad prije viđeni popis 243 pripadnika tvrde splitske Torcide koji su bili definirani kao neprijatelji režima i huligani. Tome je dodan i nešto kraći popis Bad Blue Boysa. Pronašli smo među njima i jednog bivšeg Karamarkova ministra. Što je bliski savjetnik prvog hrvatskog predsjednika dr. Tuđmana pričao agentima komunističke tajne policije o francuskim nuklearnim tajnama, kako su dokumentirane ljubavne avanture bivšeg američkog ambasadora u Zagrebu i još gomila misterija...

 

Posebno intenzivno razdoblje u obradi pripadnika Torcide zbilo se nakon poznatog napada na trojicu pitomaca, polaznika vojnopomorske akademije tadašnje JRM u Splitu. Događaj se zbio u travnju 1988., ispred jednog ugostiteljskog objekta, u središtu grada. Inače su u to vrijeme bili česti incidenti s polaznicima vojnih škola, ali ovaj je bio posebno brutalan. Petorica lokalnih tipova, a poslije se utvrdilo pripadnika Torcide, temeljito je, uglavnom rukama, nogama i ponekom razbijenom čašom, natuklo pitomce. Počinitelji su bili: Stole, nezaposleni radnik; Zuzla isto tako; Trabo, nezaposleni bravar; Švrćo učenik. Jedino je Dado imao posao. Zbog ovog napada digla se prilična frka u cijeloj tadašnjoj državi. Split je već neko vrijeme definiran kao ozbiljan grad – slučaj. Torcida i njoj bliska navijačka populacija u plitkoj i sasvim pogrešnoj analizi identificirani su kao ishodište problema. A bili su posljedica.  

Sigurnosne službe u ožujku 1989. sastavile su popis 243 osobe, za koje su tvrdili da su pripadnici prave Torcide. Uz imena su dodane točne adrese, živopisni nadimci (Pekinezer, Šilo...) i podaci iz kaznene evidencije uz još neke opservacije. Poput narkoman, alkoholičar, kleronacionalist, zapadno orijentiran, asocijalna osoba, sklon napadima na pitomce, počinitelj krađa, zagovaratelj ideja ustaštva, kradljivac signalnih raketa s brodova.... Ipak, većina osoba s popisa sudjelovala je tek u kršenju javnog reda i mira. To su minorni prekršaji. 

PRVI DIO:

MRAČNI DOSJEI IZ SEFA UDBE Top News Tajni dosjei Udbe o Torcidi: 'Vjernici, a slave Šuvara! Pod dejstvom alkohola rade nered'

'Tvrdo jezgro Torcide'

Hrvatska služba zaključila je da oko 80 posto imena s ove liste predstavlja „tvrdo jezgro Torcide“. To tvrde prema kriteriju višestrukih obrada osoba s popisa te činjenice da su bili zahvaćeni operativno-preventivnim i represivnim mjerama Službe. Prema njihovim analizama, matrice ponašanja navijača stvaraju se u mjestima stanovanja, dakle, u splitskim kvartovima i pod utjecajima različitih faktora. To je, kako kaže Služba, prije svega utjecaj crkve ili klerikalizma ...koji se značajnije osjeća u seoskim i prigradskim sredinama, gdje pojedinci u populaciji mladih osoba prihvataju ponuđenu indoktrinaciju od strane klera. S tim u vezi, jedan dio njih koristi ponuđene sadržaje koje širokogrudno nudi crkva, gdje se čak pojedine crkvene proslave upotpunjuju sportskim natjecanjima. Otuda ponekad dolazi da pojedinci osim pjevanja „svojih pjesama“ istrčavaju na centar igrališta, gdje se obavlja ritual klečanja, križanja i molitve Bogu za darivanje pobjede, što u posljednje vrijeme ova pojava drastično poprima šire razmjere u mjeri da se organizirano ide uoči neke utakmice pred crkvu i klečeći moli Boga za pobjedu, kao što je to najnoviji slučaj ovog rituala uoči odigravanja prvenstvene nogometne utakmice između „Dinama“ i „Hajduka“, odigrane dana 2. 4. 1989. godine na stadionu „Maksimir“ u Zagrebu. 

Prije utakmica Torcida već ima razrađen program koji se izvodi. Često uz konzumaciju alkohola koji pomaže u stvaranju atmosfere i čini ih agresivnijima u mogućim tučnjavama. Grupacija u pravilu prije nekog važnog derbija stvara neformalne planove i scenario svog djelovanja, s pripremljenim repertoarom slogana, koji se prihvataju ili ne prihvataju, ovisno o već postojećoj atmosferi. 

Posebno je naglašeno da se među članovima Torcide znalo raspravljati o stanovitim ekstremnim političkim pitanjima. Razne službe sigurnosti to zovu „neprihvatljivi oblici djelovanja“. Definiraju ih kao što su obnova tvorevine „NDH“, ispisivanje nacionalističkih parola, povezivanje s članovima ekstremne fašističke emigracije prilikom određenog gostovanja, planiranje za vršenje napada na navijače ostalih kluba, vršenje napada na pripadnike JNA, te posebno na radnike milicije. 

Operativnim uvidom u djelovanje Torcide otkriveno je da postoji nekoliko frakcija. One imaju različita razmišljanja oko ustrojstva i djelovanja. Heterogene su po dobnoj strukturi i svjetonazoru. Jedna je od važnijih sastavljena uglavnom od starijih, zaposlenih članova Torcide koji se deklariraju kao Hrvati – katolici. Tumače kako ti njezini članovi smatraju da načelno na sportskim manifestacijama nema mjesta ispoljavanju nacionalističkih stremljenja, kao ni drugim ispadima. Svoja opredjeljenja isti izražavaju u međusobnim razgovorima, kao i posjećivanjem vjerskih manifestacija. Međutim, karakteristično je da ove osobe izražavaju vlastito nezadovoljstvo društveno-političkim uređenjem u zemlji, te je sporno koliko su zapravo iskreni u svom zalaganju za sportsko navijanje, a koliko je ovaj stav bio izlika da se uvuku u klub navijača i tako izbore određene beneficije. 

Infantilni nacionalisti 

Drugu jaku frakciju Služba opisuje ističući da je izrazito neprijateljske orijentacije. Jezgro čine M. Z., B. N., C. I., B. D., Ć. G. Drugi pripadnici Torcide nazivaju ih ustašama zbog u više navrata javno izražavanih militantnih šovinističkih i klero-nacionalističkih stremljenja.  

Treću, najbrojniju grupaciju uglavnom starijih maloljetnika Služba sigurnosti jednostavno naziva huliganima. Oni su specijalizirani za nabavu i unošenje pirotehničkih sredstava na utakmice. Istaknuti su članovi K. J., B. G., S. M., B. L., B. L.. Pripadnici te grupacije, najviše oni sa Skalica, Kmana, Bačvica i Brda, kako piše Služba, gaje određena infantilna nacionalistička stremljenja kroz specifična tumačenja određenih pojava u zemlji i svijetu (kao npr. katolicizam u svijetu, simpatije prema rasističkim i ultra-desničarskim organizacijama u SAD i Zapadnoj Evropi, averzija prema pripadnicima JNA) te shodno tome stvaranje određene idolatrije koja se očituje kroz uzvikivanje „Mi, Hrvati“, pjevanje hrvatske himne, uzvikivanje „IRA-BELFAST“, crtanje simbola „Kju Kluks Klana“, slušanje rok grupa „U2“ i „Azra“ čije tekstove dovode u vezu sa svojim idejama. 

U Torcidi se nekoliko osoba pojavljivalo u različitim razdobljima kao lideri. Najčešće su bili inaugurirani uz lobiranje spomenute navijačke frakcije Hrvati – katolici. Oni su, spominje se u dokumentu Službe državne sigurnosti SRH, uspjeli dovesti na čelo Torcide D. A. i H. R. U nekim slučajevima P. T. i S. O., članovi frakcije Hrvata – katolika, vodili su navijanja i tako formalno preuzimali ulogu šefova.  

Uloga vođa važna je, tumači se, jer prvi kreću s navijanjem. Uglavnom je to pjevanje i skandiranje, ali vođe isto tako daju inicijativu za fizičke obračune sa suparničkim navijačima i ostala ekscesna ponašanja. Prvi se kao lider među navijačima 1985. godine javljao L. Z. koji je istupao s proustaških pozicija te tadašnje djelovanje navijača nosi obilježja otvorenih nacionalističkih i šovinističkih ispada. Nakon njega 1986. godine pojavljuje se A. D. koji je navijanje obilježio nizom huliganskih ispada i prodorom identifikacije sa navijačima iz zapadno-evropskih zemalja. Po odlasku A. D. u inozemstvo, vođa postaje H. R. koga dopunjavaju K. J. i J. B.. Karakteristike djelovanja „Torcide“ pod njihovim vodstvom su eskalacija provokativnog načina navijanja sa nacionalističkim konotacijama kao i sve učestalija upotreba pirotehničkih naprava. 

Kako se unosi pirotehnika

Unošenje pirotehničkih sredstava posebno je izučena i usavršena disciplina Torcide. Bez baklji, bengalki, topovskih udara – nema pravog navijanja. Ovo je poglavlje dokumenta koje se odnosi na poznate načine unošenja i skrivanja pirotehnike na poljudskom stadionu.  

Službi su poznati sljedeći načini unošenja manjih količina pirotehničkih naprava: 

- davanje ovih naprava djevojkama koje milicija ne pretresa, 

- unošenje posredstvom juniora „Hajduka“ koji bez kontrole ulaze na „B“ ulaz, zapadne tribine odakle isti dolaze do ograde koja dijeli zapadni i sjeverni dio gledališta te pirotehniku predaju pripadnicima „Torcide“ 

- jedan navijač ulazi na ulaz sa transparentom ili zastavom ne legalnog sadržaja i dok se on raspravlja sa pripadnicima JS (javne sigurnosti, op. a.) i na taj način zaokuplja njihovu pažnju, drugi navijač dodaje pirotehniku kroz rešetkastu ogradu navijaču koji je već prešao pretres, 

- navijači dolaze do prostora iza semafora te im drugi dobacuju pirotehniku sa prostora izvan stadiona, nakon čega isti noseći pirotehniku dolaze na sjeverni dio stadiona šetnicom sa vanjske strane krovne konstrukcije,  

- smještanje pirotehničkih naprava u rukave, čarape i između nogu pošto se ovi dijelovi odjeće najčešće ne pretresaju. 

Za unošenje većih količina pirotehnike se koriste ovi načini: 

- unošenje kroz glavni ulaz u stadion prilikom dolaska radi postavljanja transparenata te smještanje pirotehnike u nadkriveni kanal ispod sjevernog stajanja odakle ih nakon početka utakmice uzimaju navijači koji se spuštaju iz gledališta sakriveni postavljenim transparentima ili pak netko od radnika u terenu, 

- unošenje na ulaze u poluvremenu kada na istima nema ovlaštenih radnika, 

- unošenje na maratonski ulaz, 

- smještanje pirotehnike nekoliko dana prije utakmice tako što se preskoči ograda te se ove naprave skrivaju u odvodnim kanalima ispod sjevernog stajanja, nosačima krova i na samom krovu stadiona. 

Demografija Torcide: siromašni kvartovi, ljudi sa sela, neobrazovani  

Prije velikih utakmica pripadnici Torcide sastaju se na različitim gradskim lokacijama. Glavna mjesta su Riva blizu fontane te još dva obližnja mjesta na bivšoj Titovoj obali. Odatle se preko Marmontove ulice i zgrade HNK gotovo ritualno dolazilo ispred tzv. opskrbnog centra, bivše samoposluge na današnjoj Cankarevoj poljani. Postoje i drugi prostori gdje se okupljaju navijači: park Matejuška na Savezničkoj obali (svi uzrasti, zabilježene masovne tučnjave, radnica javnog WC-a uhićena jer je skrivala pirotehniku Torcide...), ex Titova obala i dio Savezničke obale (stariji navijači i neki pojedinci povezani s počinjenjem kaznenih djela provala, oduzimanja motornih vozila, narkomanije), park omeđen ulicama Mažuranićevo šetalište, Ulica oslobođenja, Sutjeskina ulica, Kupalište Bačvice, točnije stubište ispod kioska za prodaju ulaznica (tamo su napadnuti navijači Crvene zvezde u srpnju 1987.), Kupalište Željezničar, Park na Šetalištu 1. maja i park Šumica, tržnica Sućidar, prostor oko OŠ Šime Krstulovića na predjelu Skalice, Neškovčinova ulica u blizini istoimene osnovne škole, ljetna terasa Doma JNA, caffe barovi Delta i B6 u pothodniku, salon za zabavu Kada, buffet Turist, ilegalna točionica pića na Vrhu Sućidra, disko-klub Hollywood, Yacht i Milde Sorte, ulaz zgrade u Ulici Ante Jonića i Ujevićevoj ulici, privatni stanovi u Istarskoj, Zrinsko-Frankopanskoj i Viškoj ulici.  

Služba državne sigurnosti napravila je i demografsko-socijalno istraživanje na uzorku od 238 osoba. Pokušali su, kako kažu, pronaći razloge i uzroke takvih pojava među navijačima. 

U nedostatku pouzdanijih podataka o socijalnom statusu obrađenih navijača analiziran je broj nastanjenih osoba u pojedinim kvartovima na području OZO s obzirom na to da su pojedina područja isto karakteristična po tome što gro njihovih stanovnika sačinjavaju obitelji srodnih zanimanja, sličnog materijalnog položaja i porijekla. Tako se može reći da područje Brda, Ravne Njive, Kman, Varoš, Sućidar, Pujanke, sačinjavaju obitelji pretežno ruralnog porijekla, čiji su izvor egzistencije zanimanja za koja su potrebni niži stupnjevi stručne spreme i koji prema tome u pravilu obavljaju slabije plaćene poslove. Znatan broj članova ovih obitelji je boravio ili pak boravi na privremenom radu u inozemstvu. Također je s obzirom na porijeklo (najčešće se radi o manjim mjestima i selima Dalmatinske zagore) u velikoj mjeri izražena tradicionalna religioznost kod ovih obitelji.

Dok, suprotno ovome stanovništvu područja Meja, Bačvica, Spinuta a donekle i Gripa sačinjavaju obitelji urbanog porijekla i u pravilu dobrog materijalnog statusa čiji članovi obavljaju intelektualne poslove ili pak prihode ostvaruju radom u dobro plaćenim sektorima male privrede. Ostala gradska područja sačinjavaju stanovnici heterogenog sastava ali dobrim dijelom u već nekoliko generacija nastanjenih na gradskom području. Stanovništvo van gradskih područja, Solina i Kaštela osim malog dijela u pravilu materijalno dobro situiranih obitelji starosjedilaca sačinjavaju obitelji došljaka zaposlenih u neposrednoj proizvodnji koji se pored toga u većem ili manjem obimu bave i poljoprivredom. Materijalni status stanovnika ovih područja varira od siromašnih do izuzetno dobro situiranih, ali je u pravilu zajednički vrlo nizak stupanj obrazovanja istih. Svakako dio korijena navijačkog huliganizma, koji poslije prerasta i u kompleksnije incidente bilo koje vrste, izrastaju iz globalnih društvenih uvjeta, kao što je sadašnja društveno-ekonomska i politička kriza, koja sve veći broj pripadnika mlade generacije dovodi u stanje frustriranosti, na koji način oni izražavaju simptome svoje adolescentske krize.

Kraj drugog dijela