Karamarko je, formirajući Vladu, stekao više nezadovoljnika, pravih pobunjenika, no što bi se zbilo da je definitivno izgubio izbore! Priča oko Crnoje samo je kap koja je prelila čašu, dokaz da je to sve činio posve krivo!
To su riječi jednog od viđenijih i utjecajnijih HDZ-ovaca, čovjeka koji kaže da neće dizati bunu, ali “mu nije lako”.
Lista onih koji su direktno pogođeni Karamarkovim kadroviranjem nije mala: u prvom redu to se odnosi na generala Damira Krstičevića, Ivanu Maletić, Tomislava Čorića, Antu Ćorušića, Damira Jelića, Gorana Pauka, Zvonka Milasa, Božu Galića, Bobija Longina, Josipu Rimac, Božidara Kalmetu i Anju Šovagović Despot.
Mnogi od njih bili su uvjereni u ministarsku fotelju, noć prije nego što će doznati da neće stolovati u Banskim dvorima su feštali, slavili svoja imenovanja...
Ćorušić i Krstičević su već imali pripremljene planove za ministarstva zdravstva i obrane, okupili su ljude koji bi iduće četiri godine trebali biti dio njihova najužeg tima...
A onda ih je tog hladnog zagrebačkog jutra na Trgu žrtava fašizma dočekao hladan tuš. Priopćeno im je da nisu u Vladi. U teškim riječima prednjačio je general Krstičević.
"Zapovjednik po cijenu vlastitog života ne predaje svoje vojnike jer zna da bez vojnika gubi rat", riječi su koje je general Krstičević uputio Karamarku dajući do znanja da je ovim postupkom opalio šamar njemu i ostalim stranačkim vojnicima HDZ-a koji su u kampanji radili na terenu u IX. jedinici.
"Razočaranje i bijes nije mogao sakriti. Strah od šefa kod njega ionako ne postoji, prošao je on puno gore stvari u životu, ali nikad se nije osjećao ovako izigranim", kaže nam sugovornik.
Krstičević naprosto, dodaje, nije mogao vjerovati da je MORH pripao Josipu Buljeviću, Karamarkovu intimusu kojeg je na Pantovčak za predsjedničina savjetnika za nacionalnu sigurnost postavio upravo on. I to kao svojeg čovjeka da kontrolira Kolindu Grabar Kitarović.
"Nakon što je Damir otvoreno, bez zadrške, sasuo Karamarku u lice sve što misli, ovaj se izvlačio na to da je Most stavio veto na njegovo imenovanje, i to zbog toga jer je njegova privatna tvrtka poslovala s državom pa se radi o sukobu interesa. No to nije točno. Drugi argument je bio da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila protiv njega, a to je, pak, potpuni nonsens jer je on bio njezin izbor za ministra obrane u njezinoj tehničkoj vladi koju je pripremala", pojašnjava nam sugovornik i otkriva neuvjerljiva Karamarkova opravdanja.
Za svako sporno imenovanje Karamarko je samo ponavljao:
‘To je izbor Mosta, žao mi je’.
I upravo je neuvjerljivo opravdavanje, kako kaže prijatelj Damira Krstičevića, umirovljenog generala najviše pogodilo.
Damir je bio ogorčen jer je imao osjećaj da mu se cijelo vrijeme lagalo. Saznao je, naime, da su ministri određeni još u srijedu, a on je u subotu pozvan kod Tima na razgovor. Dakle, tri dana nakon što je vrh stranke već dobrano znao da njega u Vladi neće biti.
"E to, to laganje i zavlačanje njega je najviše povrijedilo, i kao čovjeka i kao vojnika HDZ-a", objašnjava nam sugovornik.
Krstičević u svemu tome nije bio usamljen jer je Karamarko u kratkom vremenu uspio homogenizirati jednu grupu utjecajnih imena u stranci, i to protiv sebe.
Među njima su svakako Ivana Maletić, europarlamentarka i žena od velikog povjerenja glavnog tajnika Milijana Brkića (koji je također iznimno razočaran ovakvim kadroviranjem, posebno imenovanjem Mije Crnoje za ministra branitelja), Tomislav Ćorić, koji je u kampanji nazivan mladom i stručnom snagom HDZ-a, koji je još pri tome nestranački jer se nije učlanio u HDZ mada je sve radio kao da je vojnik stranke.
Ćorić i Maletić trebali su preuzeti ministarstvo financija i ministastvo regionalnog razvoja i EU fondova, no i oni su izigrani. Maletić se izvukla riječima da je ona odbila imenovanje jer želi nastaviti svoj rad u EU parlamentu, no izvor blizak novoformiranoj grupi pobunjenika kaže da to nije baš sasvim točno.
Njoj je, naime, još davno obećano da će preuzeti Grčićevu fotelju ako HDZ dobije izbore, i to netom prije europarlamentarnih izbora. Zato je ona i bila ta koja je uvijek kritizirala Grčićev rad i uvijek nastupala u ime stranke kad se trebalo govoriti o tom resoru.
Slično je i s Tomislavom Čorićem jer je navodno i njemu bilo obećano da će preuzeti ministarstvo Borisa Lalovca. To se nije dogodilo, a Karamarko je dobio oporbu u svojim redovima.
Naime, Maletić i Čorić nisu se povukli i pognuli glave, nego su skovali plan o zajedničkom angažmanu.
"Dogovorili su se da HDZov Odbor za financije, koji je pod njihovom kontrolom, aktiviraju u maksimalnoj mjeri i preko njega otvoreno kritiziraju rad Ministarstva financija na čijem je čelu Zdravko Marić", rekao nam je naš sugovornik.
Mnoge je iznenadio podatak da se u grupi pobunjenika protiv Karamarka navodno našao i politički tajnik Tomislav Čuljak, a tu je - jasno - već neko vrijeme i glavni tajnik Milijan Brkić.
"Obojica su vrlo nezadovoljni što nisu konzultirani prilikom sastavljanja Vlade. Karamarko je sve radio sam, bez ikakvih konzultacija s njima. Čuljak je navodno zbog toga i odbio Karamarka da i dalje bude potpredsjednik Sabora, a Brkić je ostao praznih ruku. MUP je, naime, pripao Mostu. No ovo nije prvi put da mu je Karamarko oduzeo visoku funkciju iz ruku. Prvi put nešto slično se dogodilo nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu. Kad je Brkić već sve dogovorio s njom da bude savjetnik na Pantovčaku za nacionalnu sigurnost. Karamarko je tada rekao da mu ne dopušta odlazak na Pantovčak, a na tu poziciju postavio je Josipa Buljevića."
"Istina je da je Tomo rekao Vasi: ‘Prijatelju, tebe mi je najviše žao, ali, pobogu, svi jaki i utjecajni HDZ-ovci iz samog vrha ostali su bez ikakvih funkcija’, otkriva nam sugovornik.
No Brkić nije imao razumijevanja za Karamarkove argumente.
"Gledajte, čak je Milanović u Vladu svojedobno imenovao Komadinu, svojega glavnog konkureta u stranci, čovjeka za kojeg je znao da radi protiv njega. Doduše, brzo ga se riješio, ali Karamarko ljude koji su radili na terenu i zaslužni su za pobjedu nije nagradio ni s čim", kaže nam čovjek dobro upućen u stranačke odnose.
"Dobro, ni Milijan Brkić nije se baš dobro ponašao prema svojem šefu, neke stvari mu je radio iza leđa, njegovi ljudi otvoreno su kritizirali Karamarkovo vođenje stranke te ga okrivili za izborni poraz. Sve je to, naravno, došlo do Karamarka, ali on nije htio prekinuti prijateljstvo s Brkićem. Nalazio mu je opravdanja, pokušao s njim razgovarati. Ali nije išlo", opisuje nam sugovornik žestoki sukob Brkića i Karamarka.
Nezadovoljstvo je kiptilo i zbog slabe zastupljenosti Splićana. Povela se rasprava kako su u Milanovićevoj vladi sjedila čak trojica ministara iz Splita - Ostojić, Grčić i Bauk.
Sve bi se to na kraju moglo obiti o glavu Karamarku na unutarstranačkim izborima na proljeće, koji bi se prvi put trebali održati po modelu jedan čovjek - jedan glas. A u svemu tome Karamarko uz sebe neće imati velikog operativca Brkića.
Prvi razgovor na kojem je Karamarko pokušao objasniti Milijanu Brkiću da stvari za njega ne stoje dobro odvio se nekoliko dana prije konstituiranja Vlade, jedne subote, oko podneva, u kafiću Branimir Centra.
Rasprava je bila žučna, Karamarko mu je objašnjavao da mora popustiti Mostu. Brkić je većinu razgovora prešutio.
"Bio si na pregovorima, znaš kakvi su, odustat će", objašnjavao je Karamarko rezigniranom Brkiću.
Tih dana imao je običaj svima koji su ga zvali govoriti isto:
- Situacija je osjetljiva, polako, budite strpljivi, krivi korak i sve može otići k vragu...
Ponovio je to i u kafiću Brkiću.
"Ti znaš da ću ja učiniti sve...", pravdao se Tomo.
No Vaso za to nije imao razumijevanja. Karamarko u tom trenutku nije bio siguran ni u jedno ministarsko ime. Milijan Brkić ga je upozoravao da ne smije napraviti kompromise iza kojih stranka neće moći čvrsto stajati.
"Časnije je onda da smo odbili ove pregovore", izustio je Brkić.
Karamarko mu je na to rekao da im ponovni izbori ne idu u korist:
"Ne želim više riskirati..."
Nekoliko dana kasnije u HDZ-u su se počeli odvijati puno dramatičniji razgovori. Bilo je to, kažu, na rubu fizičkog obračuna. Karamarko je sastanak započeo:
"Dragi prijatelji, neke stvari jednostavno nisu išle..."
Ali nije dugo govorio. Prvi se ustao Damir Krstičević.
"Izdao si nas, i hrvatski narod, ovo je farsa, ovo je sramota, ja sam zbog ove države i stranke sve ostavio, sram te može biti", vikao je nesuđeni ministar obrane.
"Prodao si mene i sve nas", nije se dao smiriti general.
Krstičevića je posebno pogodila činjenica što je Tomislav Karamarko od njega cijelo vrijeme krio činjenicu da je njegova pozicija ministra obrane upitna.
Krstičević je zbog HDZ-a ostavio prije dvije godine svoj posao i posvetio se formiranju stranačkog Odbora za nacionalnu sigurnost, izradio opsežan program i pripremio preustroj Ministarstva obrane kad dođe na njegovo čelo.
Krstičević je imao do detalja razrađen plan i, što je najvažnije, apsolutnu podršku članova stranke i predsjedništva.
"Ja ti ovo nikad neću oprostiti", rekao je Krstičević Karamarku taj dan u prostorijama HDZ-a.
Svađa se nastavila, vikalo se, govorilo u glas, napadali su šefa HDZ-a sa svih strana. Bio je kriv za sve. Marić ga je pitao:
"Pa tko ti je taj Panenić, pa jesi li ti normalan, Ministarstvo gospodarstva smo prodali, pa to je naš temelj trebao biti..."
Milijan Brkić je, priča nam jedan od sudionika sastanka, bio toliko crven u licu od bijesa da mu je Tomislav Ćorić nekoliko puta rekao da se smiri i pazi na zdravlje.
"Bolje da smo izgubili izbore nego što smo na ovo pristali. Ovo je sramota. Tko su uopće ti ljudi", vikao je iznervirani Brkić.
"Iznevjerili smo birače", govorio je glavni politički operativac HDZ-a.
U svemu ih je podržao i prekaljeni HDZ-ovac, inače uvijek miran i staložen, Tomislav Čuljak. Bio je, kažu, apsolutno u šoku.
Najbolje se držao Tomislav Ćorić, koji nije stranački čovjek, ali ga je pogodilo što HDZ, kako on misli, sad ima samo dvojicu kvalitetnih ljudi u Vladi: Darka Horvata i Olega Butkovića.
No zato je dr. Ćorušić reagirao vrlo burno čuvši da je šef HDZ-a popustio pod pritiscima iz Mosta koji nisu htjeli ni čuti da Ćorušić bude ministar.
Ni javno nije krio nezadovoljstvo i optužio ih je sve redom – od članova stranke do liječničke komore i svojih kolega doktora.
Sastanak u HDZ-u je završio svađom, gotovo svi su odjurili iz zgrade i skrili se u grupama po obližnjim kafićima. Karamarko je navodno u stranci ostao sam, okružen tek nekolicinom HDZ-ovaca.
Neki su mu prigovorili zašto nije pozvao na sastanak sve koji su davali od sebe maksimum protekle dvije godine i opravdano očekivali ministarska mjesta poput Domagoja Miloševića i Anje Šovagović.
Njima primjerice Karamarko nije uopće objasnio zašto su ispali iz kadrovske križaljke, iako su bili među ključnim ljudima koji su se angažirali oko gospodarskog programa kojim se Karamarko sve ovo vrijeme toliko busao u prsa.
Jedino imenovanje oko kojeg je Karamarko uspio nagovoriti Most da odustane od svojih apetita jest pozicija ministra poljoprivrede Davora Romića.
"Činjenica je da HDZ nije dobio izbore. Rezultat je bio loš, a kao glavni krivac detektiran je Tomo i njegovo ponašanje u kampanji. Izgubili smo sigurno dobivene izbore, između ostalog, i zbog toga jer se nije htio sučeliti s Milanovićem. Bilo je tu i nesnalaženja u komunikaciji s medijima, zapravo jedna jako loša kampanja. Stranka sad prije svega treba održati sastanak o rezultatima izbora, zatim o pregovorima s Mostom, a potom i o kadroviranju ministara", govori nam sugovornik dodajući kako nezadovoljstvo ključa u Dalmaciji i Slavoniji.
Pobunjenici se zasad nalaze tajno, daleko od središnjice, ali konkretno još ništa ne poduzimaju. No do unutarstranačkih izbora ima još više od tri mjeseca pa možda doista Karamarko iz te grupe na kraju dobije protukandidata.
Sad se najviše raspravlja o Crnoji. Čiji je on? Tko ga je, zapravo, gurnuo u tu priču?
"Karamarko je braniteljima dao odriješene ruke da si izaberu ministra. No oni su se podijelili. Jedni su bili za Crnoju, a drugi za Vukovarca Zvonka Milasa. Na kraju je ispao Crnoja. Karamarko ih na razne načine pokušava primiriti. Ne želi da mu rade ovakve skandale, ne želi ih na ulicama. No čini se da on tu ništa ne kontrolira", govori nam jedan drugi sugovornik, blizak s Karamarkom.
"Čujte, odgovornost za Crnoju mora dijelom biti i na Oreškoviću. On je u konačnici birao sve ministre, njegova je bila zadnja. Pa svaki kandidat je po sat i pol sjedio na intervjuu u njegovu uredu u Sheratonu, ‘driblao’ ih je kao da su na ispitu, ispitivao ih je detalje o resoru, o budžetu..."
Sad se priča o dogovoru Karamarka i Glogoškog. Crnoju je, valjda, trebalo imenovati kao protuuslugu Glogoškom za sve što su branitelji iz šatora napravili. Ali sad se čini da je to bio pakt s vragom, Karamarko je htio okrupniti desnicu, zaigrali smo kolo i na kraju su nas u njega zavrtjeli...
Druga verzija koju smo čuli navodi da Crnoja nije bio izbor Glogoškog ni Klema, nego ekipe okupljene u HDZ-ovoj Zajednici branitelja “Gojko Šušak”, koju vodi general Miljenko Filipović, bivši zapovjednik 1. gardijskog zdruga, zaduženog za zaštitu pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Tu je postrojbu, usput, ukinuo Mesić..
