Top News
12616 prikaza

Svaka četvrta kuća u Zagrebu imala je sluškinju

PROMO
Pojam ‘služinčad’ asocira na djela Dickensa, Dostojevskog..., no ovdje je riječ o znanstvenom radu u dosad neistraženom području, bar kad je o hrvatskoj riječ

Na hrvatskom se tržištu nedavno pojavila knjiga koliko zanimljiva toliko i originalna i, za naše podneblje, rijetka naslova - “Kućna služinčad u Zagrebu 1880.-1914”, autorice dr. Katarine Horvat. Iz naslova je očito da je riječ o djelu koje se bavi skupinom koju su češće opisivali književnici nego znanstvenici - pojam “služinčad” asocira na djela Dickensa, Dostojevskog i Hugoa, “Ponižene i uvrijeđene”, “Jadnike” i “Bijedne ljude”, no ovdje je riječ o ozbiljnom znanstvenom radu u dosad neistraženom području, barem kad je o hrvatskoj povijesti i sociologiji riječ. U spomenutom razdoblju, doznajemo, kod nas su se rabili nazivi “služinčad”, “kućna služinčad”, “služavka”, “sluškinja”, “sluga”, “bedinerica”, “bedinter”, “pedinter”, “djevojka”, “dekla”. Pojam “družinčad“ označavao je sve kućansko osoblje, od sluškinja do guvernanti. Taj je sloj u opisanom razdoblju bio vrlo brojan, pa je u Zagrebu činio od 8,67 posto 1880. godine do 5,84 posto trideset godina kasnije. Između dva svjetska rata u upotrebu ulaze pojmovi “kućna pomoćnica”, “kućna posluga”, jer su žene koje su se bavile tim poslom shvatile da je pojam sluškinja negativan ili uvredljiv. Puno dalje od te jezične emancipacije nije se otišlo. “Pomoćnica” je, kako znamo, ostala i u socijalizmu. Kako god bilo, riječ je o sloju, uglavnom, prekarnog radništva, prilično udaljenog od zakonske ili sindikalne zaštite. Sve do 1936. godine ova, brojna, ali društvene moći posve lišena, prezrena skupina ljudi, nije bila kategorizirana kao “radništvo” - oni su u socijalnom smislu bili čardak ni na nebu ni na zemlji. Radilo se uglavnom o ženskom zanimanju, “praktički jedinom području plaćenog zapošljavanja koje je bilo otvoreno ženama iz ruralnih područja koje su dolazile u gradove”, objasnila je autorica knjige u intervjuu za portal Lupiga. Dr. Horvat se temom počela baviti 2011., kad je za jedan međunarodni simpozij počela pripremati rad o posluzi na panonskom prostoru. Njen profesor na Doktorskom studiju moderne i suvremene povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dr. Ivica Šute, smatrao je da bi bilo dobro da se Katarina Horvat primi te dotad neistražene teme, među ostalim i zato što je godinama radila u Državnom arhivu u Zagrebu pa je mogla suvereno pronaći relevantne izvore. “Kasnije sam ovu temu uzela i kao temu svog doktorskog rada i nastavila je obrađivati pod mentorstvom dr. Iskre Iveljić”, rekla je Horvat.

 | Author: PROMO PROMO

“Kućna je posluga obavljala razne poslove kao što su kuhanje, pospremanje, pranje, peglanje, dvorba, uređivanje rublja, šivanje, krpanje, briga o djeci, nabava namirnica, rad u vrtu, briga o domaćim životinjama i sl. Poslovi posluge znali su biti fizički veoma zahtjevni i naporni. Posao je mogao trajati gotovo čitav dan, osim za vrijeme noćnog počinka. Radno vrijeme nije bilo propisano, a slobodan izlaz bio je uglavnom praznikom i nedjeljom poslije podne. Radno vrijeme moglo je u ekstremnim slučajevima trajati i od 16 do 18 sati dnevno. Način života posluge pod nadzorom službodavca mogao je biti takav da nije omogućavao dovoljno prostora za ostvarivanje osobnih kontakata.“ Koga zanimaju detalji, dobit će ih na 352 stranice knjige bogato opremljene tablicama, statistikama i fotografijama koje predočavaju život te zaboravljene i zanemarene skupine. “Ovoj slabo istraženoj temi pristupa se ambiciozno, nastoji se dati sveobuhvatan prikaz te sagledati problem sa stajališta socijalne, pravne i rodne povijesti. Krasi je temeljitost i inovativnost u pronalaženju, utilizaciji i komparaciji različitih vrsta izvora te solidna, a mjestimice i vrlo sofisticirana analiza”, piše u vrlo pohvalnoj recenziji knjige koju je napisala Ida Ograjšek Gorenjak.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.