Andrej Plenković je osmi pravnik kao predsjednik Vlade, treći u nizu. Svih osmero, još Stjepan Mesić, Josip Manolić, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Ivica Račan, Jadranka Kosor i Zoran Milanović, diplomirali su na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
I dvojica od četvero predsjednika države bila su pravnici. U četiri posljednja saziva Hrvatskog sabora sjedilo je ukupno 70 pravnika.
Dakle, pravosuđe nam je trebalo biti barem jedan od sređenijih dijelova vlasti, ali slušamo uvijek iste priče o sporom i skupom pravosuđu, korumpiranim sucima, zaostacima...
Optužbe nije potkrijepio niti je to netko od njega tražio, vjerojatno jer se notorno ne dokazuje ili se podrazumijeva kad sud ne donese odluku kakvu većina očekuje da je u pozadini toga korupcija.
“Imate ljude koji ne mogu izgubiti nikakav spor bez obzira na to koliko su krivi. Ovo je postala privatizirana država. Koliko je morala u pravosuđu?”, retorički se pitao Ivan Lovrinović zalažući se za ozdravljenje pravosuđa. A koliko je morala u društvu, politici...? “Hrvatsko pravosuđe najveća je sramota i tragedija Hrvatske”, rekao je predsjednik stranke Zeleni Josip Anton Rupnik i dodao:
“Treba spriječiti da nam odvjetničke kuće predlažu zakone koji njima odgovaraju, da mogu bez velikog rada zarađivati na štetu građana”.
Ako se i donose takvi zakoni, problem je u političarima koji ih predlažu i usvajaju te eventualno u ustavnim sucima koji ne ruše takve navodno nemoralne zakone ako su neustavni.
Stranačka koalicija ”Nema prodaje“ pravosuđe vidi kao najkorumpiraniju i najkritičniju točku u našem društvu pa su guleći krumpir ispred Vrhovnog suda poručili da svaki kriminal i pljačku državne imovine pravosuđe treba oštro kažnjavati.
Uzgred, potpuno su promašili mjesto za izvedbu svog performansa jer je USKOK zaslužan što je bivši ministar blago kažnjen te Hrvatski sabor koji je donio zakon koji mu je to omogućio.
Ruža Tomašić uoči izbora za Index. hr napisala je kako bi, osvoji li mandat, podršku partnerima uvjetovala izmjenama “nemoralnog” Ovršnog zakona koji je paralizirao državu te “korumpiranog” pravosuđa.
"Ne samo neučinkovitog, nego baš korumpiranog! Svi kažu da se politika ne treba miješati u pravosuđe i to je, naravno, istina u uređenom sustavu, ali naš to nije. Kod nas je upravo pravosuđe produžena ruka politike, što se vidi po svim ovim velikim presudama od kojih se nijedna nije održala pred Vrhovnim ili Ustavnim sudom. To nije slučajno!", napisala je i dodala kako bi se ozbiljno pozabavila s korupcijom u pravosuđu.
Tada bi se sve presude koje trebaju, kao u dobra stara vremena, održale i na najvišim instancijama.
"Kad imate pošteno i funkcionalno pravosuđe, radnici se ne boje poslodavaca jer znaju da će njihova prava biti zaštićena, ulagači se ne boje države jer znaju da će njihovo vlasništvo biti sigurno, a građanin se ne boji vlasti i represivnog aparata jer zna da ga štiti Ustav", dodala je vrijednu misao s kojim se može složiti i siromah i bankar.
Neovisni kandidat Projekta Domovina Dražen Đurović ustvrdio je da je pravosuđe rak-rana hrvatskog društva jer pravda na koju se čeka godinama nije pravda, već dodatna nepravda.
“U ovom trenutku svi sudovi, sve sudske instancije, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i USKOK najslabija su karika hrvatskog društva”, rekao je Đurović, kako je prenio Narod.hr.
I Pero Kovačević uime Domovinske koalicije založio se za lustraciju “kontaminiranog” pravosuđa... U lovu na glasove birača političari su osuli verbalne rafale po pravosuđu odražavajući time stav većine onih koji svoja nezadovoljstva projiciraju na sudove i suce.
I stoga ne čudi da prema ovogodišnjem izvješću Europske komisije samo još Bugari imaju od Hrvata lošije mišljenje o svojim sudovima i sucima. Čak 66 posto ima loše mišljenje, nasuprot sedam posto Danaca, te samo 28 posto dobro mišljenje o sucima, a u Danskoj 88 posto.
Radniku koji više od tri godine čeka na rješenje radnog spora, ulagaču koji godinama čeka na rješenje imovinskog spora, poduzetnicima kojima su milijarde blokirane na trgovačkim sudovima nikakva statistička objašnjenja da je stanje u pravosuđu bitno bolje nego što je bilo ništa ne znače, već samo iritiraju.
Sličnu nam je misao u razgovoru o percepciji pravosuđa izrekao i bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić.
Izvješća Europske komisije samo su jedan od alata koje bučni kritičari pravosuđa očigledno nisu ni pogledali ili, ako i jesu, onda vrlo površno.
Jer, Hrvatska ima iza Slovenije najviše sudaca na sto tisuća stanovnika – 42, dok recimo Irska ima 3,5, Danska 6, Francuska 10, Njemačka 24...
Uz to, prema podacima Europske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ), samo Crna Gora od 47 zemalja Vijeća Europe ima više sudskog osoblja od naša 162 na sto tisuća stanovnika (prosjek je 66).
Ali podatak o broju sudaca ne govori puno bez definicije što je sudski posao, kakvu logistiku suci imaju na raspolaganju, stupanj kompjutoriziranosti i mogućnost e-komunikacije, složenosti procedura, učestalosti izmjena zakona...
Sudjeluju li i u Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj... suci u izbornom procesu, ili smatraju li se sucima i kad četiri godine odrade u Ministarstvu pravosuđa na izvršnim poslovima...?
Površnim baratanjem samo brojem sudaca fokus se pomiče sa stvarnih problema. Isticanjem te brojke najčešće se želi reći kako naši suci malo rade.
Ali samo šest zemalja Vijeća Europe prima više predmeta od nas – 4286 građanskih i trgovačkih predmeta na sto tisuća stanovnika, dok vodeće zemlje uglavnom sa sjevera Europe to mjere u stotinama predmeta – Finska 190! I samo u šest zemalja na sto tisuća stanovnika više je predmeta od naša 4074.
U EU smo peti po godišnjem primitku svih vrsta predmeta (2013. drugi), a prvi po broju građanskih i trgovačkih predmeta u radu te drugi u odnosu na sve predmete. Dakle, nacija smo koja se najviše sudi.
Pravo je pitanje zašto se toliko sudimo i trebaju li sve te društvene konflikte rješavati baš suci te raditi sve poslove koje rade.
"Svatko bi se morao zamisliti na činjenici da je nadležnost naših sudova vrlo široko postavljena, da sudovi rješavaju i predmete koji se u drugim zemljama rješavaju izvan sudova i da se time sudstvo ne koristi na racionalan način, tj. da stručno i kvalitetno odlučuje o onom stvarima koje ne može rješavati nitko drugi sukladno kriterijima iz čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava", tumači Sessa.
O tome da je pravda skupa vodi računa država u kreiranju pravosudne politike, ali i građani koji onda sporove rješavaju izvan suda, pa i Miljenić ističe da nemamo izgrađenu svijest o rješavanju sporova kroz paralelne institucije Glavni državni odvjetnik D. Cvitan i predsjednik Vrhovnog suda B. Hrvatin mirenja, arbitražu...
Apsurdno je da imamo tako loše mišljenje o sucima i sudstvu, ali kad imamo problem, opet se obraćamo sucima da ga riješe uz sve njihove mane, pa i to što su “najkorumpiraniji” dio društva!?
“Sve bum vas tužil”, postala je opća mantra, hrvatska kultura rješavanja sporova. Možda i zato što je kod nas suđenje jeftino. Prema podacima CEPEJ-a, Hrvatska od sudskih taksi na godišnjoj razini ubere 28,7 milijuna eura, Danska 98,5, pa i Slovenija 40,4 milijuna, a Austrija čak 835 milijuna eura!
I Miljenić se slaže da je nešto i u našoj kulturi.
"U nas je niska razina povjerenja. U nekim je zemljama dovoljno rukovati se, a kod nas nije dovoljan ni potpisani ugovor", slikovit je bivši ministar dodajući kako se i problemi izvan pravosudnog sustava, kao što je sporost državne uprave ili nelikvidnost lome i na pravosuđu.
"Kad spor dugo traje, onome tko misli da je to zbog toga što je druga strana potplatila sud logična objašnjenja ništa ne znače. Velika je umješnost potrebna uvjeriti stranku da je izgubila spor jer iz dokaznog postupka proizlazi da nije u pravu. U svakom je sporu 50 posto nezadovoljnih", ističe Miljenić zašto nikad i nigdje pravosuđem ne mogu svi biti zadovoljni.
Naši su sudovi opterećeni velikim brojem predmeta, među najsporijima u EU po duljini trajanja građanskih i trgovačkih te upravnih predmeta pa nam treba više od tri godine za rješenje problema neplaćanja dugovanja.
Iako su neki političari skupljali glasove birača i na tvrdnji da je naše pravosuđe skupo, podaci to ne potvrđuju.
Prema usporednim podacima CEPEJ-a za 2012., dok se kod nas na plaće 1932 suca trošilo 149 milijuna eura, Danska je za 372 suca izdvajala 157 milijuna, Austrija na 1547 sudaca 416 milijuna eura.
Dok smo mi za kompjutorizaciju u pravosuđu dali 6 milijuna eura, Danska je izdvojila 16, a Austrija 35,8 milijuna eura iako je njihovo stanje informatiziranosti bolje.
Po izdvajanjima za pravnu pomoć na samom smo začelju (0,06 eura po stanovniku 2013.) u usporedbi s Nizozemskom i Švedskom (25 eura, odnosno švedskih 236 milijuna eura u usporedbi s našim 166.631 eurom), Irska, Danska i Finska (11-17 eura), a većina daje od jedan do pet eura.
Kad se ti podaci povežu s onima o percepciji sudstva, očito je da u zemljama koje više izdvajaju za sudove i pravnu pomoć građani uglavnom (izuzev Slovenije i Italije) imaju i bolje mišljenje o pravosuđu, i obrnuto.
Hrvatska je na začelju u EU i po tečajevima za suce o europskom pravu, dok za sudski menadžment i sudsku etiku ne izdvajamo ništa.
Ukupni rashodi za sudove (u eurima po stanovniku) kod nas su u stalnom padu od 2011. pa su s 56 eura svedeni na 49 eura u 2014. godini.
Deset zemalja EU troši manje od nas (najmanje Cipar 25, a najviše Luksemburg 179), dok je u sredini Francuska (72 eura), pa Danska (80), Estonija (82), Irska (91), Slovenija (93)...
Miljenić nas uvjerava da novac, iako su izdvajanja za pravosuđe za njegova mandata smanjena za 300 milijuna kuna, nije problem jer su unatoč tome smanjena dugovanja sudova, za 32 posto smanjen broj neriješenih predmeta i sudovi su opremljeni s 9000 kompjutora pa imamo, ističe, jedan od najsuvremenijih e-sustava u Europi koji predsjednicima sudova omogućuje da u realnom vremenu nadziru rad sudaca.
"Prema izvješću Svjetske banke Doing Business 2016., Hrvatska je napredovala upravo zahvaljujući pravosuđu", kaže Miljenić zaključujući kako, da je premijer, jedino što bi učinio što nije kao ministar, inzistirao bi na izmjeni Ustava kako bi predsjednici sudova bili u ovlasti ministra upravo radi učinkovitijeg upravljanja unutar tog zatvorenog sustava koji nikome ne odgovara.
Sessa pak kaže:
"Ako zaista postoji politička volja, onda bi trebalo napustiti ocjenjivanje rada sudaca po rezultatu pojedinih postupaka i donijeti odluke kojima će se suziti sudska nadležnost, uložiti u informatizaciju sudova i sudskih postupaka, dotjerati procesne propise, povećati primanja sudaca, pogotovo na sudovima prvog stupnja, ali i sudskih službenika te pomoći trećoj državnoj vlasti da može služiti građanima na način kako zaslužuju.
Statistika govori i da se podiže kvaliteta rada sudaca (sve je više potvrđenih presuda, a manje ukinutih), pa i smanjuje broj starih predmeta.
Dražen Bošnjaković u kampanji je govorio da je plan HDZ-a za dvije godine smanjiti broj neriješenih predmeta na manje 350.000.
Bivši premijer pravnik neodgovornim istupima pojačao je loš dojam o pravosuđu, a i HDZ i SDP dovodeći aktivne političare u Ustavni sud. O novom premijeru pravniku ovisi hoćemo li i dalje biti zemlja u kojoj građani i tvrtke prema izvješću Europske komisije više od bilo koga u EU misle da Vlada i političari imaju utjecaj i rade pritisak na pravosuđe.
PREVIŠE SUDACA
Imamo 42 suca na 100.000 stanovnika i samo Slovenci (45) imaju više od nas u EU
PERCEPCIJA NEOVISNOSTI SUDOVA I SUDACA
Samo još Bugari imaju lošije mišljenje o svojim sudovima i sucima od nas - 28 posto vrlo loše i 38 posto prilično loše mišljenje, dok ukupno 70 posto tvrtki u Hrvatskoj ima loše mišljenje Hrvati u najvećem postotku (56 posto građani i 62 posto tvrtke), od svih zemalja EU misle da Vlada i političari imaju utjecaj i rade pritisak na pravosuđe. Najviše od svih mislimo da sucima njihov status i pozicija ne jamče dovoljno njihovu neovisnost (43 posto) te smo drugi (53 posto) koji ekonomske i druge specifične interese izdvajamo kao glavni razlog nedovoljne neovisnosti sudaca
PREDMETI SE PREDUGO RJEŠAVAJU
Duljina trajanja građanskih i trgovačkih postupaka do prvostupanjskog rješenja je 380 dana (2010. - 462 dana) i 19. smo od 22 zemlje koje su poslale podatke
HRVATSKI GRAĐANSKI I TRGOVAČKI SUDOVI NAJOPTEREĆENIJI SU U EU
Hrvatska je s 8,4 svih vrsta prvostupanjskih predmeta na sto stanovnika 2014. druga, a s 4,6 građanskih i trgovačkih predmeta prva zemlja EU
ODNOS PREMA PRAVOSUĐU
- Hrvatska je na začelju s Mađarskom i Maltom po beznačajnim izdvajanjima za pravnu pomoć - nemamo mogućnost elektroničkog podnošenja zahtjeva i elektroničke komunikacije između suda i odvjetnika - na začelju smo u EU po tečajevima za suce o europskom pravu, dok za sudski menadžment i sudsku etiku ne izdvajamo ništa - s izdvajanjem za sudove od 49 eura po stanovniku u 2014. smo 18., s time da od 2011. izdvajamo sve manje (56, 54, 51).
(Tekst je objavljen u Obzoru 24. rujna 2016.)
