Nakon trosatnog zasjedanja Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima uslijedila je press konferencija, a ono što je tijekom nje rečeno nije iznenadilo nikoga.
- Budući da je pitanje rada ovog vijeća bilo povezano i s konkretnim slučajem HOS-ove ploče, jasno je da je i vijeće, a to je i moj stav, jasno je da je pozdrav na toj ploči suprotan Ustavu RH, tu nema nikakvih dilema. Ali je isto tako uvažilo činjenicu da se u striktno propisanim uvjetima može koristiti u iznimnim situacijama - rekao je premijer Plenković i time dao do znanja da situacija opet, zapravo, nije riješena.
- Za dom spremni u grbu HOS-a se iznimno može koristiti, samo u vezi onih situacija, mjesta ili groblja, gdje su poginuli pripadnici HOS-a. Ta dozvola ne mijenja postavku da je taj slogan protuustavan. Tada je bila tolerancija koja je naslijeđena i to je ta iznimka koja se iznimno i striktno regulirano može tolerirati. S druge strane, crvena zvijezda i komunistički simboli koji označavaju antifašističku borbu. Svi znamo da su ti simboli bili dvoznačni, oni imaju i negativnu konotaciju u vezi kršenja ljudskih prava i masovnih zločina, ali imaju i pozitivnu konotaciju u antifašističkoj borbi, no ne smiju promovirati mržnju ili nasilje - nastavio je Plenković, a odluke je dodatno pojasnio i akademik Zvonko Kusić iz vijeća.
- Proizveli smo dva velika dokumenta, a za prvi smo postigli veliku razinu suglasnosti. U drugom dijelu smo se bavili s normativnim aktima. Vijeće je na neki način obradilo sva područja i to ona koja se često reguliraju, a često i nisu regulirana. Vijeće je odlučilo da ne ide na glasovanje, nego je zaključak vijeća bio takav da oni članovi koji imaju drugačija mišljenja ta mišljenja dostave kasnije, ona će biti priložena dokumentima - rekao je Kusić o dokumentu od 30 stranica.
Još u utorak, dok su procurile neslužbene informacije o zaključcima Vijeća, razgovarali smo s uglednim povjesničarem dr. sci. Hrvoje Klasić, profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu:
- Očekivao sam i mislio sam da je očekivana odluka da se ne izjednači simboli ustaškog i komunističkog pokreta.
To ne znači da nije bilo žrtava i zločina koji su napravljeni u ime komunizma i od strane komunista ali tako bismo otvorili Pandorinu kutiju što je sa zločinima koji su počinjeni u demokratskim društvima, različite boje kože, vjeroispovijesti, ili što bismo sa simbolima kršćanstva u ime kojih se stoljećima ljude proganjalo pod kojima se mučilo i ubijalo stoljećima.
Ustaški režim bio je u svojim temeljima zločinački, za razliku od komunističke ideologije, a tome ide u prilog i činjenica da brojne komunističke stranke i danas postoje i vrlo su jake u demokratskim europskim državama.
- Ustaški pozdrav 'ZDS' - pokazuje neprincipijelnost i licemjerje hrvatskog društva, jer smo se 90-ih i službeno opredijelili za antifašizam ali to je bila teorija, a u praksi smo počeli s anti-antifašizmom, koji je uključivao uklanjanje svih spomena na antifašizam. Ali je zato počeo revizionizam ustaškog režima.
Pisac rasnih zakona iz doba NDH prema kojem su ljudi odvođeni u logore, dobivao je imena ulica po hrvatskim gradovima, a i dan danas takve ulice postoje. Vojne postrojbe su nazivane po ustaškim poglavnicima, a u neke insignije vojnih postrojbi bez ikakve dileme ulazili su ustaški pozdravi.
- Onog trena kad su ga osnivači HOS-a počeli koristiti, pozdrav ZDS služio im je jedino i isključivo jer je podsjećao na postojanje NDH. To osnivači HOS-a nisu ni skrivali, danas su samo malo manje glasni, ali ako pogledate njihove izjave vidjet ćete da ZDS ne nazivaju starim hrvatskim pozdravom, nego se hvale simpatijama prema Anti Paveliću, NDH i ustaškom pokretu.
- Danas je teško nakon 28 godina, nešto što tako dugo tolerirate, proglasiti nezakonitim, međutim ja osobno bih bio sretan da u 21. stoljeću ne moramo pisati zakone kojima će se objasniti da je ustaški pokret zločinački, da je Jasenovac postojao i da su ljudi ubijani jer su bili drugačiji. Ako za to moramo imati zakone, onda smo daleko od normalnog društva.
Prije tri mjeseca Vlada je sa sjednice predložila Saboru da ne prihvati prijedlog IDS-a, PGS-a i Liste za Rijeku o dopuni Kaznenog zakona koja se odnosi na sankcioniranje propagiranja nacističkog, fašističkog i ustaškog režima. Sad imamo Vijeće koje o tome raspravlja već godinu dana, pa prof. Klasić o tome kaže:
- U cijelom svijetu nema spora oko toga što je bio Hitlerov nacizam i što je bio Mussolinijev fašizam, ali još samo u Hrvatskoj postoje veliki prijepori oko toga tko je bio Ante Pavelić i što je bio ustaški pokret. Među najpoznatijim svjetskim povjesničarima takve dileme nema, ali nažalost ona postoji još uvijek u Hrvatskoj kao i u dijelu hrvatske vladajuće elite.
Zapravo bih rekao da nema spora je li nešto ustaško. Danas zapravo postoji samo jedan jedini spor, a to - smeta li našem društvu uopće to što je nešto ustaško?
KZ ne precizira što je to točno zabranjeno, ali čl. 325 jasno kaže da je zabranjeno poticati na mržnju, netoleranciju... kao i poricanje genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti...
Dakle, ako imamo jasan stav da je ustaški režim bio upravo to - genocidan, zločinački, protiv čovječnosti, onda se te odredbe Zakona odnose upravo na to, pa dakle nema ni dileme i onda u tom slučaju novi Kazneni zakon nije potreban. Onda se bez dvoumljenja kažnjava pozdrav ZDS, dizanje ruku, crtanje ili nošenje ustaškog znakovlja.
Ako dvojimo oko toga, onda nam preostaje prepisati zakon koji je u Njemačkoj nakon 1945. izrijekom propisao što je kažnjivo i što se neće tolerirati.
Na pitanje smatra li da će Vijeće ići sa svojim preporukama u tom smjeru, prof, Klasić kaže:
- U tom vijeću jedi 5 vrhunskih stručnjaka za pravo i nadam se da će, na tragu primjera iz drugih demokratskih država, predložiti vjerojatno novi zakon.
Ali kao što sam rekao - sve to ne bi bilo potrebno kad, već 28 godina službena politika i nadležne institucije ne bi izbjegavale precizno izjašnjavanje o ustaštvu.
Nevjerojatno je da mi moramo 2018. pronalaziti rješenja da doskočimo onima koji veličaju ustaštvo, pa čak i sama činjenica da oni postoje među nama i obnašaju vrlo važne političke funkcije.
Doduše, nismo jedini u Europi, ali postoje dobre prakse koje se s tim bore i u drugim demokratskim državama i nadam se da ćemo i mi to uvažiti..
Kako kaže prof. Klasić, svojedobno mu je bilo ponuđeno članstvo u Vijeću ali je odbio. Objasnio je i zašto:
- Nisam htio biti u Vijeću zato jer mislim da je suočavanje s prošlošću proces, a ne odluka. Proces je u demokratskim društvima, a odluka je u nedemokratskim društvima.
Suočavanje s prošlošću mora biti proces u kojem sudjeluje niz stručnjaka za ono o čemu se treba suočiti. Kad sam bio pozvan, nisam stekao dojam da je to tijelo koje bi se znanstveno-istraživački bavilo kako suočavanjem s prošlošću, tako i s nekim odlukama na temelju kojih bi se trebale dati preporuke za budućnost.
