Kada se spomene zračni prijevoz američkih predsjednika, prva asocijacija je Air Force One, legendarni plavo-bijeli Boeing 747 koji predstavlja simbol moći Sjedinjenih Američkih Država. No, u sjeni svog slavnijeg "velikog brata", gotovo neprimjetno leti drugi najvažniji zrakoplov na svijetu, poznat pod kodnim imenom Air Force Two. Njime leti potpredsjednik. Iako manje glamurozan, njegova uloga u američkoj i svjetskoj politici jednako je presudna.
Prije svega, važno je razjasniti jednu zabludu. Baš kao i Air Force One, naziv "Air Force Two" nije ime konkretnog zrakoplova. Riječ je o radijskom pozivnom znaku koji kontrola zračnog prometa dodjeljuje bilo kojem zrakoplovu Američkog ratnog zrakoplovstva (US Air Force) u trenutku kada se u njemu nalazi potpredsjednik ili potpredsjednica SAD-a. U teoriji, to može biti bilo koji avion iz vojne flote, no u praksi je ta uloga gotovo ekskluzivno rezervirana za flotu posebno modificiranih zrakoplova Boeing C-32A.
Leteća utvrda za drugu osobu države
Okosnicu flote koja služi potpredsjedniku čini Boeing C-32A, vojna inačica dobro poznatog putničkog zrakoplova Boeing 757-200. Američko ratno zrakoplovstvo uvelo je ove zrakoplove u službu krajem devedesetih, točnije 1998. godine, kako bi zamijenili zastarjelu flotu modela C-137 Stratoliner. Prepoznatljivi su po elegantnoj plavo-bijeloj boji, natpisu "United States of America" duž trupa i američkoj zastavi na repu, dizajnu koji neodoljivo podsjeća na predsjednički avion.
Iako je primarno namijenjen potpredsjedniku, ovaj zrakoplov je pravi "radni konj" američke diplomacije. Često ga koriste i drugi visoki dužnosnici, poput prve dame, državnog tajnika na dugim međunarodnim turnejama te članova kabineta i Kongresa. Zanimljivo je da ako se u C-32A ukrca aktualni predsjednik, pozivni znak se automatski mijenja u Air Force One, čime taj, naizgled manji zrakoplov, privremeno preuzima najprestižniju titulu na nebu.
Unutrašnjost C-32A daleko je od standardnog putničkog aviona. Kabina je podijeljena u četiri glavna dijela i može primiti 45 putnika uz posadu od otprilike 16 članova. Prednji dio sadrži komunikacijski centar, kuhinju, sanitarni čvor i deset sjedala poslovne klase. Odmah iza njega nalazi se privatni odjeljak za glavnog putnika, najčešće potpredsjednika. Riječ je o potpuno opremljenoj kabini s garderobom, privatnim zahodom, odvojenim sustavom za zabavu, dvjema prvoklasnim foteljama i sofom koja se pretvara u krevet. Središnji dio zrakoplova rezerviran je za konferencijsku dvoranu s osam sjedala, gdje se tijekom leta mogu održavati sastanci. U stražnjem dijelu nalazi se 32 sjedala poslovne klase namijenjena osoblju, agentima tajne službe, medicinskom timu i novinarima.
Manji, ali ponekad i moćniji
Iako je značajno manji od predsjedničkog VC-25A (modificiranog Boeinga 747), C-32A ima jednu ključnu prednost: fleksibilnost. Zahvaljujući manjoj masi i snažnim Pratt & Whitney 2040 motorima, može sletjeti na znatno kraće piste, dužine do 1524 metra. To mu omogućuje pristup manjim zračnim lukama u zabačenim dijelovima svijeta ili u gradovima u koje divovski Air Force One jednostavno ne može sletjeti.
Domet mu je impresivan; s jednim punjenjem goriva može preletjeti oko deset tisuća kilometara. Kao i predsjednički avion, opremljen je najsuvremenijim sustavima za sigurnu komunikaciju, što mu omogućuje da funkcionira kao leteći zapovjedni centar. Potpredsjednik iz zraka može voditi povjerljive razgovore, sudjelovati u videokonferencijama i primati obavještajne podatke u stvarnom vremenu. Sigurnosni sustavi su strogo čuvana vojna tajna, no poznato je da zrakoplov posjeduje opremu za obranu od raketnih napada, uključujući sustave za ometanje radara i toplinske mamce.
Tajanstvena braća i budućnost flote
Osim poznatih C-32A modela, Američko ratno zrakoplovstvo posjeduje i dva tajanstvena zrakoplova oznake C-32B. Ovi su avioni obavijeni velom tajne, rijetko se pojavljuju u javnosti i obično su obojeni u potpuno bijelu boju bez ikakvih oznaka. Vjeruje se da ih koriste specijalne postrojbe i timovi za hitnu podršku u kriznim situacijama diljem svijeta.
Današnja flota Air Force Two zrakoplova polako ulazi u treće desetljeće službe. Iako su besprijekorno održavani, troškovi postaju sve veći, a tehnologija, unatoč nadogradnjama, stari. Zbog toga je američka vlada već pokrenula program za njihovu zamjenu. U nadolazećim godinama očekuje se odabir novog zrakoplova koji će preuzeti ulogu pouzdanog prijevoznika za buduće generacije američkih vođa.
