Tehnički kvar na zrakoplovu kojim je američki predsjednik Donald Trump putovao na Svjetski ekonomski forum u Davos ponovno je skrenuo pozornost na Air Force One, vjerojatno najpoznatiji i najsofisticiraniji avion na svijetu. Zrakoplov se, zbog manjeg električnog problema, iz predostrožnosti vratio u vojnu bazu Andrews nedugo nakon polijetanja, a predsjednik je put nastavio rezervnim zrakoplovom. Iako se radilo o minornom incidentu, vijest je u rekordnom roku obišla svijet. Jer "leteća Bijela kuća" nije samo prijevozno sredstvo - ona je mobilni zapovjedni centar, diplomatski alat i neosvojiva tvrđava na nebu.
Priča o ovom simbolu američke moći prepuna je fascinantnih detalja, od njegove bogate povijesti i tehnoloških čuda skrivenih u trupu, do elitne posade koja njime upravlja i kontroverzi koje prate dolazak nove generacije ovih zrakoplova.
Što je Air Force One?
Iako se pojam u popularnoj kulturi veže za specifični, golemi Boeing 747, "Air Force One" zapravo nije ime aviona. To je službeni pozivni znak kontrole zračnog prometa za bilo koji zrakoplov Američkih zračnih snaga (USAF) u kojem se u tom trenutku nalazi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Ta je praksa uvedena iz sigurnosnih razloga 1953. godine, nakon što je zrakoplov s predsjednikom Dwightom D. Eisenhowerom, s pozivnim znakom "Air Force 8610", umalo imao sudar s komercijalnim letom koji je nosio istu brojčanu oznaku. Od tada, čim predsjednik stupi u bilo koji zrakoplov zračnih snaga, on postaje "Air Force One".
Iako je Theodore Roosevelt bio prvi predsjednik koji je letio avionom još 1910. godine (nakon što je napustio dužnost), Franklin Delano Roosevelt bio je prvi koji je to učinio tijekom mandata. Zbog prijetnje njemačkih podmornica u Atlantiku, 1943. je Boeingovim hidroavionom "Dixie Clipper" odletio na konferenciju u Casablancu. Zabrinutost zbog oslanjanja na komercijalne letove dovela je do stvaranja prvog namjenskog predsjedničkog zrakoplova. Bio je to Douglas C-54 Skymaster nazvan "Sacred Cow" (Sveta krava), opremljen spavaćim dijelom, radiotelefonom pa čak i liftom za Rooseveltova invalidska kolica.
U mlazno doba predsjednički prijevoz ušao je s Johnom F. Kennedyjem. Godine 1962. stigao je posebno prilagođeni Boeing 707 (SAM 26000) čiji je vanjski izgled postao legendaran. Kennedyju se nije sviđao tadašnji dizajn s previše vojnih obilježja, pa je na prijedlog prve dame Jacqueline angažiran slavni industrijski dizajner Raymond Loewy. On je stvorio danas prepoznatljivu plavo-bijelu shemu s natpisom "United States of America" i predsjedničkim pečatom, koja je postala bezvremenski simbol elegancije i moći. Upravo je taj avion prevezao Kennedyjevo tijelo iz Dallasa nakon atentata, a u njemu je prisegnuo i Lyndon B. Johnson.
Leteća tvrđava
Današnji VC-25A pravo je tehnološko čudo. S unutrašnjim prostorom od oko 370 četvornih metara raspoređenih na tri razine, avion nudi sve što je predsjedniku potrebno za rad i život. Predsjednički apartman uključuje spavaću sobu, kupaonicu, ured i konferencijsku sobu koja služi kao Ovalni ured na nebu. Tu je i medicinski centar koji se u hitnim slučajevima može pretvoriti u operacijsku dvoranu, s liječnikom koji je uvijek prisutan na letu. Dvije kuhinje mogu pripremiti obroke za stotinu ljudi odjednom.
No, ono što Air Force One čini jedinstvenim jest njegova sigurnosna komponenta. Zrakoplov je osmišljen da funkcionira kao potpuno operativan zapovjedni centar u slučaju nacionalne krize ili nuklearnog napada. Njegova elektronika je ojačana kako bi izdržala elektromagnetski puls (EMP) nuklearne eksplozije. Opremljen je najsuvremenijim sigurnim komunikacijskim sustavima, s 87 telefonskih linija i enkriptiranim vezama koje predsjedniku omogućuju da u svakom trenutku kontaktira vojne i vladine dužnosnike bilo gdje u svijetu.
Za obranu od napada, zrakoplov ima napredne protumjere, uključujući ometače koji zbunjuju senzore navođenih projektila te bacače mamaca (svjetlećih i radarskih) koji odvlače projektile od cilja. Jedna od najimpresivnijih sposobnosti jest mogućnost punjenja gorivom u zraku, što mu daje praktički neograničen domet i sposobnost da ostane u zraku danima ako je potrebno.
Osim predsjednika, na letu se obično nalaze viši savjetnici, agenti Tajne službe, gosti i novinari koji prate predsjednika. Zrakoplov može prevesti više od 70 putnika uz 26 članova posade. Ta posada je krema američkih zračnih snaga. Odabrani su iz vojnih redova, prolaze najstrože sigurnosne provjere i obuku. Njima upravlja Predsjednička zračna grupa, dio 89. zračne eskadrile smještene u bazi Andrews u Marylandu.
Avion sudnjeg dana
Predsjednička flota sastoji se od dva identična, visoko modificirana zrakoplova Boeing 747-200B, vojne oznake VC-25A. Ovi zrakoplovi, s repnim brojevima 28000 i 29000, u službi su od administracije Georgea H. W. Busha početkom devedesetih. Uvijek su spremni, pa ako jedan zahtijeva održavanje, drugi preuzima ulogu.
No, u slučaju nuklearnog rata, Združeni stožer američkih oružanih snaga ne bi letio jednime od ta dva predsjednička jumbo jeta, nego jednim drugim Boeingom 747 - onime koji službeno nazivaju Nacionalnim letećim operacijskim središtem (eng. National Airborne Operations Center - NAOC), a neslužbeno Avionom sudnjega dana.
Iako se izvana od predsjedničkog zrakoplova razlikuje tek po nizu vidljivih antena, njegova je uloga posve drugačija. NAOC je projektiran kao leteći zamjenski stožer Pentagona i rezervno zapovjedno središte američkih oružanih snaga u slučaju nuklearne katastrofe, ali i kao alternativni predsjednički zrakoplov. Zbog toga je stalno u stanju pripravnosti - 24 sata na dan, svih 365 dana u godini. U toj se ulozi izmjenjuju četiri identična Boeinga 747-200, a njihova je autonomija tolika da čak i nose rezervne dijelove.
Opskrbljen je zalihama hrane, vode i pogonskih maziva dovoljnima za dugotrajan boravak u zraku, a njegova posada uključuje obavještajne analitičare, komunikacijske stručnjake, tehničare, mehaničare i vlastite sigurnosne snage.
Primarna zadaća NAOC-a je stalni nadzor ključnih zapovjednih centara SAD-a i nuklearnih postrojbi, praćenje potencijalnih protivnika te prikupljanje obavještajnih podataka. U njegovim se sustavima u svakom trenutku nalaze i ključni ratni planovi, kao i informacije o lokaciji svih visokih državnih dužnosnika koji bi, u slučaju pogibije predsjednika, mogli preuzeti zapovjedništvo nad američkom vojskom.
Letjelica je opremljena najnaprednijim komunikacijskim sustavima, uključujući satelitske veze svih vrsta, a istodobno je zaštićena od radijacije i elektromagnetskog impulsa nuklearne eksplozije - jednog od najvećih neprijatelja suvremene elektronike.
Stižu novi modeli
Nakon više od tri desetljeća službe, postojeći zrakoplovi Air Force One (VC-25A) približavaju se kraju svog životnog vijeka. Američko ratno zrakoplovstvo naručilo je dva nova aviona, Boeing 747-8, koji će nositi oznaku VC-25B. Cijena programa procjenjuje se na oko 5,3 milijarde dolara. Isporuka je, nakon nekoliko odgoda, planirana za 2027. i 2028. godinu.
Nabavu novih zrakoplova pratila je i javna rasprava. Predsjednik Trump je predložio novi dizajn u crvenoj, bijeloj i tamnoplavoj boji, koji bi zamijenio klasičnu Kennedyjevu shemu. Međutim, administracija predsjednika Bidena odlučila je zadržati povijesni izgled, uz manje modernizacije, navodeći da bi promjena dizajna uzrokovala dodatne troškove i kašnjenja.
