Bio je jedan od Hitlerovih najbliskijih suradnika i ljudi od povjerenja do te mjere da je navodno Führer naređivao ono što Alfred Rosenberg želi.
Prema nekim spoznajama, tu “čast” je zaslužio kad je upoznao Hitlera s “Protokolima sionskih mudraca”, zbirkom zapisnika sa sastanaka koji opisuju židovsku i masonsku zavjeru da zavladaju svijetom.
Unatoč tome što je Rosenberg bio svjestan da su krivotvoreni, istodobno je znao da u rukama drži politički i rasistički dinamit koji bi, samo ako ga ispravno upotrijebi, mogao postati čak i ključem njegova vlastita uspona.
To se na kraju pokazalo točnim. Kad je dospio u milost, Rosenberg je uvelike utjecao i sudjelovao u tvorbi rasnih teorija prije, a i tijekom Drugog svjetskog rata, iako je ministar propagande Goebbels njegove radove, poput knjige “Mit dvadesetog stoljeća”, nazivao intelektualnom bljuvotinom.
Rosenberg je osuđivao učenja protestanata i Katoličke crkve, koja je nazivao negativno kršćanstvo, i zalagao se za tzv. pozitivno kršćanstvo, koje je temeljio na pretpostavci da je Isus bio podrijetlom iz nordijske enklave u Galileji te da se suprotstavljao judaizmu.
Kao ministar okupiranih istočnih područja, bio je odgovoran za korištenje robovskog rada i za ubojstva milijuna Židova, iako je poslije tvrdio da nije znao ništa o holokaustu.
"Nikad nisam rekao da su Židovi inferiorni. Nisam čak tvrdio ni da su rasa. Samo sam primijetio da miješanje različitih kultura ne funkcionira", govorio je Rosenberg.
No osim masakara koje je poticao i za koje se zalagao, istodobno je bio odgovoran za sustavnu pljenidbu i pljačku umjetničkih djela u istočnoj Europi.
Naime, tijekom okupacije nacisti su izveli najveću pljačku u povijesti, pri čemu su za sebe i Treći Reich prikupili te sakrili pet milijuna umjetnina.
Rosenberg je osuđen 1946. godine u Nürnbergu. Proglašen je krivim za planiranje i poticanje rata, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, iako je sve poricao.
"Dopustili smo da 50.000 židovskih intelektualaca prijeđe granicu. Kao što sam želio životni prostor za Njemačku, smatrao sam da bi i Židovi trebali imati vlastiti životni prostor izvan Njemačke", branio se Rosenberg.
No nije mu pomoglo i smaknut je vješanjem nakon procesa na kojem su ga proglasili “šefom Hitlerove vizije života i svijeta” i kao “duhovnog vođu čiste, njemačke rase”.
Zanimljivo je da je “otac” nacističke ideologije pisao dnevnike za koje se 70 godina vjerovalo da su nestali.
Riječ je o spisima koje je vlastoručno zapisivao u razdoblju između 1934. i 1944. godine.
Pronađeni su zahvaljujući jednom službeniku arhiva u gradiću Lewiston u američkoj saveznoj državi New York, a sveukupno 400 stranica trenutačno se nalazi u Muzeju holokausta u Washingtonu.
Dnevnik je nestao poslije Nirnberškog procesa, a pretpostavlja se da ga je u Ameriku odnio njemački odvjetnik Robert Kempner koji je na suđenju bio tužitelj.
Poslije njegove smrti 1993. godine pojavio se jedan dio dokumentacije, no ostatak, velika većina, do sada nije bila pronađena.
Mračni Rosenbergovi spisi daju novi uvid u psihologiju nacizma i holokausta, a u njima je opisao susrete sa svojim vođom s kojim je raspravljao o masovnim ubojstvima nearijevaca.
"Ovaj materijal dokumentira ne samo motive i djelovanja počinitelja, nego i žrtava. U tom smislu je svakako riječ o vrijednoj dokumentaciji na temelju koje ćemo moći bolje razumjeti zašto je uopće došlo do holokausta", zaključila je Sara Bloomfield, direktorica Muzeja holokausta u Washingtonu.
Također, Rosenberg je opisivao i susrete s Hermannom Göringom, zapovjednikom Luftwaffea i ocem zloglasnoga Gestapa, s kojim je također bio u lošim odnosima.
Većina sadržaja dnevnika još je nepoznata, ali neki detalji isplivali su u javnost.
Tako Rosenberg opisuje jednu večer s Hitlerom na kojoj mu je on govorio o svojoj vegetarijanskoj prehrani.
Adolf mu je tom prilikom rekao kako bolesnoj djeci ne bi uopće smjeli davati meso. Smatrao je da bi trebali jesti isključivo voće i povrće.
Naime, vjerovao je da su ljudi koji ne jedu meso žilava i otporna snaga svijeta. Navodi i kako je Staljin protjerao više od 400.000 Nijemaca koji su živjeli na području oko rijeke Volge u Sibir s ciljem da ih ubije.
Neki zapisi dotiču se i rasizma koji je, po Rosenbergu, podjednako carevao u cijeloj Europi. Tako piše o bijesu Britanaca na Amerikance koji su ih potukli 1936. godine na Olimpijskim igrama zahvaljujući fizičkoj nadmoći Afroamerikanaca nad Englezima.
Iste godine držao je govor na nacističkom skupu u Stuttgartu. Zapisao je i kako je stajao pred oduševljenom publikom koja je brojila oko 9400 vjernih sljedbenika spremnih da odmah krenu u oslobodilački rat za spasenje arijevske rase.
